Na groblju u Lovrečanu 6. veljače 2013. godine

Dostojanstven oproštaj od hrvatskog  branitelja Silvestra Kunštnika

     S  tugom primismo vijest o smrti umirovljenog hrvatskog branitelja, člana specijalne policije PU varaždinske „Rode“, koji je preminuo u ponedjeljak navečer, 4. veljače 2013. godine. U prisutnosti više stotina žitelja općine, kolega policajaca i hrvatskih branitelja Domovinskog rata oprostili smo se od pokojnog Silvestra. Pogreb je bio u srijedu, 6. veljače, u 14,30, a sućut supruzi Vlasti, i djeci, Andrei i Eugenu i bratu Roberu iskazaše brojni prijatelji i šira rodbina. Prije sprovoda počasnu stražu kod odra držaše pripadnici policije, a pogrebni obred vodio je vlč Ivan Košić, križovljanski župnik koji nakon sprovoda u crkvi sv. Lovre za pokojnika odslužio i misu zadušnicu.

    U ime branitelja i kolega policajaca od pokojnog kolege oprostio se Marijan Kolednjak, koji je rekao: Dragi naš Silvestar, ili Silvo kako smo te od milja svi zvali.

Sa neizmjernom boli, danas smo se okupili na ovom tužnom mjestu da te ispratimo na drugu obalu života u tvojoj 45 godini. Tužna vijest o tvojoj iznenadnoj smrti sve nas je duboko potresla i šokirala.

Kada smo ne tako davno razgovarali o danima u mirovini, o bolesti, gajio si veliki optimizam da ćeš sve to prebroditi i da je to samo jedna prolazna  faza u životu.

Znam da ti u životu nije bilo sve lako. Osnovnu školu završio si u svom rodnom Lovrečanu i u Cestici, da bi  1984. Godine otišao u srednju školu za milicionare u Zagrebu. Školu si sa uspjehom završio 1988. Godine i bio raspoređen u Jedinicu za vlakopratnju RSUP-a SRH u kojoj si radio do 1990. godine kada si na službovanje došao u PU Varaždinsku,  gdje si radio na radnom mjestu policajca za pozorno patrolnu djelatnost.

1991. godine prešao si u specijalnu jedinicu PU varaždinske „Rode“ gdje si bio do 30. 06. 1993. Godine. Nakon toga, na vlastiti zahtjev,  premješten si u Postaju granične policije Varaždin u kojoj si radio do 2005. Godine do umirovljenja, i stekao  zvanje višeg policajca.

Odmah nakon demokratskih izbora i osamostaljenja Republike Hrvatske stavio si se na raspolaganje državi  i aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te bio na ratištima diljem Lijepe naše od Tovarnika, Dubrovnika, Dragotinaca, Kraljevčana, Hrvatske Kostajnice, Ogulina, Varaždina, Velike Bune, Karlovca, Maslenice, Cavtata, akcije Poskok 1 i 2.

U tim akcijama stradao si i stekao invaliditet od 60 %, a isto si tako odlikovan Spomenicom domovinskog rata i redom hrvatskog trolista.

Kao i svaki smrtnik imao si mana i vrlina. Napose kao i svi mi. Ali tvoje vrline su bile daleko veće od mana po kojima ćemo te i pamtiti. U profesionalnom smislu uvijek nas je oduševljavala tvoja upornost i predanost radu i službi koju si toliko volio.

Nažalost, ostat će nam samo sjećanje na lijepe i teške trenutke koje smo proveli s tobom. Tako je moralo biti naš Silvo. Ostat ćeš u našim mislima, i našim srcima zauvijek.

Neka ti je laka ova Hrvatska zemlja koju si toliko volio i u koju danas polažemo tvoje umorno tijelo.

Članovima Tvoje drage nam i tužne obitelji upućujemo iskrenu sućut.

Tvoji kolege, suborci i prijatelji iz Policijske uprave varaždinske.

Životopis

Silvestar Kunštnik, kao najmlađe dijete roditelja, rođen je u Velikom Lovrečanu, 27. prosinca 1968. godine, sin je Bogomira (1934. – 2004.) i Anke (1932. – 1998.) rođene Kumek. Djetinjstvo je proveo uz brata Marijana (1965. – 2002.) i Roberta (1966.), a u obitelji je bio i brat Rajko, rođen 1967. godine, koji ju umro u djetinjoj dobi.  

      Osnovnu školu polazio je u Lovrečanu i Cestici, a potom polazi školu za policajce u Zagrebu, a od 1991. godine prelazi u „Rode“ specijalnu jedinicu Varaždinske policijske uprave.

      Oženio se 10. svibnja 1997. godine, za Vlastu Majhen iz Križanča, a zaručnike je tog dana u župnoj crkvi svete Barbare u Natkrižovljanu vjenčao vlč Janko Bunić.

   Vlasta Majhen kći je Anđeka i Josipe rođene Kutnjak, rođena je 15. kolovoza 1972. godine u Varaždinu, a u obitelji su bila i starija braća i sestre, Zdenko (1962.), Ljiljana (1966.), Damir (1969.) i Berislav. 

Po vjenčanju mladenci su zajednički život nastavili u Lovrečanu, u Kumikovoj ulici, a u vlastitu kuću preselili su 2003. godine. Vlasta i Silvestar imaju dvoje djece, kćerka Andrea rođena je 7. kolovoza 1996. godine u Varaždinu, a godinu dana nakon kćerke, 14. kolovoza 1997.,  rođen je i sin Eugen.

          U velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku Silvestar je branio Domovinu na raznim ratištima od istoka Hrvatske do Dubrovnika i Cavtata, a za svoj doprinos obrani domovine primio je i više odlikovanja i priznanja. Spomenicu Domovinskog rata 1990-1992, Spomenicu domovinske zahvalnosti Lijepa naša, Red hrvatskog trolista, Spomen značku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske umirovljenom djelatniku, a 2006. godine primio je i spomen plaketu Vukovar 1991., na kojoj piše: Na temelju Odluke Hrvatskog sabora o ustanovljen ju i dodjeli Spomen plakete Vukovar 199. u prigodi svečanog postrojavanja 204. brigade dodjeljuje se Silvestru Kunštniku branitelju Vukovara 1991. godine, u znak zahvalnosti za iskazano domoljublje, iznimno junaštvo, stradanja i žrtvu, čime je, zajedno sa drugim braniteljima, dao presudan doprinos u ključnim i presudnim trenucima u borbi za obranu i opstojnost hrvatske države  hrvatskog naroda.

     Od posljedica rata Silvestar je obolio od PTSP-a (Posttraumatski stresni poremećaj ), a nakon toga 2006. godine ustanovljeno je da boluje i od šećerne bolesti. Prve tri godine za regulaciju šećera koristio je tablete, a posljednjih godina zdravstveno stanje se pogoršalo te je četiri puta dnevno koristio inzulin. Šećer mu je jako varirao te je više puta dolazio u komu te je liječen u bolnici u Varaždinu. Loše se osjećao i u nedjelju, 3. veljače, a stanje se nije popravljalo ni u ponedjeljak. Na večer je ostao bez svijesti te je pozvana hitna pomoć. Unatoć naporima liječnika stanje se nije mijenjalo te je u 19,15 sati ustanovljena smrt.

          Hvala za sve dobro što učini bližnjima i Domovini. Počivao u miru Božjem.

 

U nastavku nekoliko fotografija s oproštaja od hrvatskog branitelja Silvestra Kunštnika (2 do 9), a i neke iz obiteljskog albuma obitelji Vlaste i Silvestra Kunštnika, s vjenčanja 1997. godine i trenutak s obitelji za putovanja na godišnji na otok Susak)