Zlatni mladenci Štefanija i Mirko Rižmarić iz Brezja Dravskog

Čestitku kćeri i zetu uputila i baka Marija Vinter

Pred 50  godina u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Radovcu vlč. Ivan Dugi, križovljanski župnik vjenčao je Štefaniju Vinter, rođenu 13. prosinca 1942. godine, kći Antuna i Marije rođene Kunštnik iz Brezja Dravskog i Mirka Rižmarića, rođenog 5. rujna 1937., sin Jakoba i Eve rođene Kokot iz Falinić Brega.

     U braku Štefanije i Mirka rođeno je dvoje djece, sin Mladen rodio se 1963. godine, a kćer Nadica (rođena 1969. godine) udala se za Zvonka Hošnjaka s kojim je nastavila živjeti u Donjem Vratnu, u  susjednoj župi Vinica. Tu su im se pridružile i kćerke Martina, Jelena i Veronika.

Djetinjstvo slavljenika, Štefanije i Mirka

      Djetinjstvo je Mirko zajedno s roditeljima i braćom (Franjo rođen 1939. godine i sestrom Ljubicom rođenom 1945.) proveo u Falinić Bregu, tadanji kućni broj 53, a dolaskom Drugog svjetskog rata dio zapadnog naselja Falinić Breg Njemačka je priključila svojem carstvu te je obitelj Rižmarić morala preseliti u Hrvatsku. Živjeli su u Cestici iz koje su se po okončanju rata vratili. Roditelji Štefanije Vinter, Antun i Marija rođena Kunštnik, živjela je po rođenju 1942. godine u Brezju Dravskome, u  kući koju su na početku rata kupili djed i baka. Tu je zajedno sa sestrama živjela i Štefanijina majka Marija, rođena 1924. godine na Falinić Bregu. O djetinjstvu Marija kaže: - Moji roditelji, Franjo i Elizabeta djevojački Rižmarić, živjeli su na Falinić Bregu 39, u kući djeda i bake, roditelja očevih, a poslije smo se preselili u „Gaburuvu grabu“ koja je također u Falinić Bregu. Tu su im se rodila i moja braća, brat Ivan i kćeri Katarina (1930.), Marta (1933.) i Ljubica (1936.).  godine.  Na početku rata 1941. roditelji su kupili kuću u Brezju Dravskome, na sadašnjoj adresi. Roditelji su kupili kuću od Smotarovih, a moj muž Antun živio je u djelu naselja koji se zove Rim te se po vjenčanju 1942. godine preselio k nama. Štefanija je rođena 1942. godine, a pošto je dio župe okupirala Njemačka djecu se na krst nosilo u župu Zavrč gdje je bio namješten jedan stariji svećenik, a u Zavrč na krst nosili smo i Štefaniju. - sjeća se baka Marija (zavrčki župnik Konrad Jarh protjeran je za vrijeme rata u Hrvatsku, zajedno s preko dvjesto slovenskih svećenika. U Zagrebačku nadbiskupiju primio ih je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, vlč. Konrad Jarh bio je po izgnanstvu iz Slovenije, kao duhovni pomoćnik-kapelan bio je na župi Kamnica op f.talan).

       Siromaštvo, neimaština i teški uvjeti života bilo su karakteristični za većinu seoskog stanovništva, pa i za naselja pograničnog dijela općine Cestica, kako prije rata, u ratu, a i desetljećima poslije rata. Stoga se Mirko 1962. godine zaposlio u Sloveniji, radio je na „Vodni“ u Otiškom Vrhu kod Dravograda, a poslije, 1964. godine u građevinskoj tvrtki Staubar u Mariboru gdje je kao zidar radio do 1969. godine kada odlazi u Njemačku. Tu je kao zidar na raznim gradilištima (Nürnberg, Ingolstadt, Frankfurt na Maini i München) radio do 1995. godine kada su mu liječnici ustanovili tumor na mozgu. Operacijskim zahvatom isti je u bolnici u Münchenu odstranjuju te nakon oporavka i rehabilitacije Mirko iste godine odlazi u mirovinu.

Na posao u Sloveniju odlazilo se biciklom

        Teške prilike u kojima se živjelo ogledale su se i u pomanjkanju prijevoznih sredstava pa se većinu putovanja obavljala pješke i biciklima na duže relacije. Tako je i Mirko za vrijeme rada u Otiškom Vrhu na posao iz Falilinić Brega i Brezja odlazilo biciklom do Maribora, a dalje prema Dravogradu vlakom. Kući se odlazilo mjesečno jedanput, a kad se uspio zaposliti u Mariboru na građevinskoj tvrtki Staubar kući je dolazio svaki tjedan. Na posao prema Mariboru uglavnom se odlazilo nedjeljom popodne, a vraćalo se u petak poslije posla. Mirko je početnih godina stanovao u barakama, a poslije u stanovima na Pobrežju koje je za radnike izgradila tvrtka Staubar. S vremenom su se poteškoće s prijevozom poboljšale, odnosno uvedena je autobusna linija te se put Brezja iz Maribora odlazilo u 16 sati, zavisno od završetka posla, a vračalo se u nedjelju pred večer, prvu liniju uveo je Crotaiatrans, sjeća se Mirko.

   Po odlasku u Njemačku kući se putovalo svaki drugi ili treći mjesec, a koristile su se različite vrste prijevoza, vlak i autobus. Po dolasku u München osamdesetih godina poboljšale su se prometne veze i plača te se kući odlazilo svaki tjedan, petkom i u nedjelju se vraćalo. Za vrijeme rada u Frankfurtu Mirko je stanovao u radničkim stanovima, a pod odlasku u glavni grad Bavarske zajedno s Vladimirom Zebecom iznajmili su stan, na istočnoj strani Münchena.

      Štefanija je tri godine radila u konfekciji pogona Varteks u Dubravi Križovljanskoj, šef nam je bio Štef Korotaj, a kad je konfekcija u Dubravi prestala s radom jedno sam vrijeme radila u Vinici. Poslije se Štefanija posvetila brizi za domaćinstvo, odgoju djece i poljoprivrednim poslovima, a kad su se stekli uvjeti otišla je u poljoprivrednu mirovinu.

Proslava pedesete obljetnice braka bila je u dvorani DVD-a Lovrečan Dubrava

    Proslava pedesete obljetnice braka održana je u subotu, 2. veljače 2013. godine u sali vatrogasnog doma DVD-a Lovrečan Dubrava, a uz djecu i unuke slavljenicima su čestitku uputili i brojni prijatelji i rodbina. Tu je bila i „pucnihala“ sa svadbe 1963. Anđela Škrinjar  kasnije udata Jamnik, a ulogu starešine preuzeo je suprug joj Boris. Čestitku kćeri i zetu uputila je Marija Vinter, najstarija sudionica proslave, kao i sestra joj  Marta Dobrotić iz Lovrečan Otoka i ostali gosti na slavlju. Susjed Mladen Knezoci slavljenicima je dopremio tortu, a veselje se produžilo do ranih nedjeljnih jutarnjih sati. Veselilo se pjevalo i plesalo uz zvukove glazbenog sastava Koktel band za koji su ovaj put svirali Goran i Ivica Rodeš, Pero Njegovec i Marko Hrupek, a povremeno im se sviranjem na violini pridružio i Stanko Rodeš.

     

 

U nastavku nekoliko fotografija sa zlatne svadbe

1. – zajednička fotografija svih sudionika proslave zlatne svadbe

2. – mladenci 1963. godine

3.  – zlatni mladenci Štefanija i Mirko u društvu djece i unuka, te najuže rodbine, na slici su: u gornjem redu, slijeva na desno: Anđela Jamnik, rođ Škrinjar, Jelena Hošnjak, kći Nadice i Zvonka, Boris Jamnik (starešina), unuka Martina Hošnjak, brat Franjo Rižmarić, i unuka Veronika Hošnjak, a  u donjem redu sjede, s lijeva na desno kćer Nadica, sin Mladen, zlatni mladenci Štefanija i Mirko, mladenkina majka Marija Vinter (rođ. 1924.) i sestra joj Marta udata Dobrotić koja živi u Lovrečan Otoku

4.i 5. i 6.  – slavljeničku tortu pred zlatne mladence dopremila su djeca i unuke, a priključio se i susjed, te starešina

7. do 9. – druženje je uz svirku Koktel band-a nastavljeno do jutarnjih sati, a zajedno s mlađima zaplesali su i slavljenici