Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 2012. godine

Odavanju počasti prisustvovali i hodočasnici iz Cestice

Hrvatski državni  sabor donio je 1999. godine Odluku o proglašenju 18. studenoga  Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kojom je određeno da se na dostojanstven i primjeren način oda počast svim sudionicima  obrane Vukovara – grada simbola hrvatske slobode. Ovogodišnje sjećanje održano je pod motom „Vukovaru- ime  sveto“, a program obilježavanje ove se godine održavao raznim manifestacijama koje su započele 10. studenoga Trećim susretom   ratnih izvjestitelja Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije, a završio je 24. studenoga 2012. taekwondo natjecanjem koje je održano u sportskoj dvorani Borovo Naselje, na Trgu Dražena Petrovića.

     Središnji dan obilježavanja žrtava grada Vukovara i ove godine održan je 18. studenoga, po već uobičajenom programu, a iz općine Cestica, u organizaciji Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Varaždinske županije, bilo je i 14 hodočasnika. Iz Varaždinske županije bilo je nekoliko autobusa, a mi smo s dva autobusa u 4,30 krenuli od hotela Turist. Na početku putovanja pozdravila nas je Ljubica Florijan, a pomolili smo se i za žrtve stradale u obrani Vukovara poginule u srpskoj agresiji na Grad 1991. godine kojeg su branili i policajci PU Varaždinske koju su sačinjavali pripadnici s područja policijskih postaja susjedne dvije županije. Poginuli su Marko Bosak, Vjekoslav Cerovečki, Dragutin Friščić, Dragutin Godinić, Ivan Hižman, Ljubomir Jalšovec, Tomo Jambor, Josip kanižaj, Josip kapustić, Zvonko Kardoš, Mladen Kasun, Dražen Klarić, Branko Kos, Božidar Košir, Damir Lehkec, Dragutin Lehkec, Antun Mutvar, Željko Pongrac, Vladimir Rojko, Josip Šajnović, Dragutin Šavorić, Dražen Štefulj, Darko Tišljarić, Mladen Vinko  i Stjepan Vusić, a iz Vukovara nisu se vratili i tijela im nisu identificirana slijedeći Ivan Đurđek, Marijan Levak, Ivan Oreški, Slavko Šantek, Vlado Štampar i Marijan Vučak.

       Putovali smo auto cestom te prevalili u oba smjera preko 750 kilometara, a po jedno zadržavanjem na odmorištu u odlasku i povratku bilo je kod Nove Gradiške. Putem se najviše razgovaralo o rušenju Vukovara i stradanju Vukovaraca i hrvatskih branitelja koji su nekoliko mjeseci odolijevali napadu JNA i raznih srpskih postrojbi koje su razarale grad i ubijale njegove stanovnike, a po zauzimanju grada na razne načine zlostavljale više tisuća zarobljenika među kojima su bili i brojni civili s djecom, žene i starci, kao i hrvatski branitelji.

Dolazak u Vukovar, na Trpinjsku cestu

    U Vukovar, na Trpinjsku cestu stigli smo oko 8,45 sati te smo već po uobičajenom protokolu sudjelovali kod odavanju počasti stradalima u ovom dijelu Vukovara, a polaganje vijenaca obavila su i izaslanstva susjedne dvije županije. U ime Varaždinske županije vijenac je položio zamjenik župana Milan Pavleković, saborski zastupnik Marijan Škvarić, a u izaslanstvu je bio i Tomislav Pajtlar. Potom je vijenac položilo izaslanstvo Međimurske županije, župan Ivan Perhoč i zamjenik mu Matija Posavec, a paljenjem svijeća odavanju počasti pridružili su se članovi Udruge branitelja, Boris Veselnik, Darko Šepši i Stjepan Stanko, i ostali, članovi Društva za obilježavanje grobišta, kao i rodbina stradalih i nestalih. Prigodnim riječima nazočnima se obratio zamjenik župana Milan Pavleković, a u odavanju počasti sudjelovala je i povijesna postrojba Varaždinske županije. Zbog protokola polaganja vijenaca na slijedećoj lokaciji nije bilo vremena za razgledavanje Muzeja, a tek smo nakratko zastali kod spomenika Blagi Zadri.

Potom smo se autobusima uputili do razrušenog dijela Borovocomerca gdje smo kod spomen ploče položili vijenac i zapalili svijeće, a molitvu za poginule i stradale ne jednom i drugom mjestu predvodila je Ljubica Florijan. O stradanjima grada i nadljudskim naporima hrvatskih branitelja na njegovoj obrani govorio je Dragutin Špac, vukovarski branitelj, zatočenik srpskih koncentracijskih logora. Tu smo snimili i zajedničku fotografiju hodočasnika koji su u dva autobusa ujutro krenuli iz Varaždina, a potom smo se uputili do parkirališta te se gradskim prijevozom uputili do nekoliko kilometara udaljenog Vukovara. Zbog mnoštva hodočasnika koje su se došle odati počast poginulim hrvatskim braniteljima i ostalim stradalnicima obrane grada do parkirališta na Dunavu stigli smo u pola jedanaest te kod Dunava za uspomenu snimili zajedničku fotografiju hodočasnika iz Cestice. Na slici su, slijeva na desno: Valentina i Marina Škrinjar, Boris Veselnik, Darko Humek, Saša Vučak, Ana Kranjčić, Milan Vnuk, Jasminka Vnuk, Neža Kovačić, Viktorija Furjan, Darko Furjan i Danijela Furjan, a u donjem redu čuče,  s lijeva na desno, Tatjana Veselnik i Franjo Talan.

Sudjelovanje u koloni sjećanja

      Krenuli smo do bolnice gdje smo se priključili koloni sjećanja koju su i ove godine predvodili pripadnici Hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog  rata grada Vukovara  i ostali branitelji  Vukovara zajedno s članovima Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara. Ove godine u koloni je bilo više desetaka tisuća ljudi, a kolona je išla standardnom trasom:  Gundulićeva, Bolnička,  Županijska, Strossmayerova, dr. Franje Tuđmana, Trg hrvatskih branitelja, Stjepana Radića, Trg Slavija, Bana J. Jelačića
    do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata  Vukovar. U koloni su uz gradonačelnika Vukovara bili i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskoga sabora  Josip Leko,  predsjednik Vlade Zorana Milanovića, a odavanju počasti prisustvovali su i ostali visoki dužnosnici Države, predstavnici Županija, gradova…., a odavanju počasti prisustvovao je i general Markač koji se u petak, 16. studenoga, zajedno s generalom Antom Gotovinom, nakon oslobađajuće presude Haškog suda, vratio u Hrvatsku.

    Molitvu kod spomenik križa na Memorijalnom groblju predvodio je mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, a potom su položeni vijenci i zapaljene svijeće. Misu za pokojne, poginule i nestale predvodio je s početkom u 13 sati mons. Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, a svijeće su zapaljene i kod križeva na groblju.

      Medijska izvješća govorila su da se tog dana u Vukovaru okupilo preko sedamdeset tisuća ljudi, a zbog velikog broja hodočasnika kolone su na Memorijalno groblje pristizale i nakon 14 sati. Zbog mnoštva nešto je bio otežan povratak u grad, prema autobusima koji su bili na parkiralištima kod Borova, te je većina krenula natrag pješice. Tako se i naša grupa na različite načine vraćala, a neki su pješice prevalili cijelu trasu. No svi smo se ponovo okupili u krugu vojarne te se nakon okrjepe uputili prema Ovčari.
    Odavanje počasti žrtvama grobišta Ovčara

Na parkiralište pred grobište na Ovčari stigli smo u 18 sati. Tu je već bilo nekoliko autobusa s hodočasnicima koji su se već vraćali s obilaska spomen obilježja i mjesta likvidacije zarobljenika koje su srpske postrojbe nakon zauzimanja grada na svirep način pogubile. Već je bila mrkla noć, te smo se stazom uputili do spomen križa, zapalili smo svijeće. Molitvu je i tu predvodila gospođa Ljubica, a na mjestu gdje su u poratnim likvidacijama srpske postrojbe poubijale dvjestotinjak zarobljenika, dovezenih iz vukovarske bolnice, potresno svjedočanstvo o izvršenoj ekshumaciji iznio je Dragutin Špac.

Potom smo se uputili do Spomen muzeja na Ovčari. Sam Muzej smješten je u hangaru u kojem su mučeni i pred odvođenje na likvidacije držani zatočenici koji su u grupama odvođeni na prije spomenuto stratište i tamo ubijani. O grobištu Ovčara i Muzeju na informativnom listiću je zapisano „U Republici Hrvatskoj, u istočnoj Slavoniji, pet kilometara jugoistočno od Vukovara nalazi se poljoprivredno dobro (farma) Ovčara, radna jedinica kombinata Vupik, koji se bavi ratarstvom i tovom svinja. Na dobru su skladišta (hangari) s velikim metalnim kliznim vratima za poljodjelske strojeve i oruđa, na kojima su i mala vrata za ljude. To je bilo idealno za stražarski nadzor nad zatočenicima. Srpski agresori su ta skladišta pretvorili u koncentracijski logor za osobe nesrpskoga podrijetla, zarobljene na području Vukovara. U logoru su razulareni i pijani, uniformirani pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojnih, četničkih skupina, pod zapovjedništvom „oficira" JNA(M. Mrkšić, V. Šljivančanin, M. Radići drugi) premlaćivali vukovarske zatočenike policama za bejzbol, motkama, lancima, kundacima i drugim predmetima. I gradonačelnik Vukovara, Srbin S. Dokmanović tukao je svoje sugrađane. Zlostavljanju su podlegla četiri zatočenika u samim skladištima (Kemo, Damjan, Željko i Siniša), a ostali zatočenici su u skupinama od 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene otprilike oko 900 metara od puta Ovčara - Grabovo. Tu su 20. studenoga 1991. ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. U rujnu i listopadu 1996. iz grobnice je ekshumirano 200 tijela (do srpnja 2006. identificirane su 192 osobe, ubijene u dobi od 16 do 72 godine).

U agresiji na Vukovar 1991. godine, JNA i srpske paravojne postrojbe ubile su najmanje 1739 osoba. Procesom ekshumacija, u Vukovarsko-srijemskoj županiji pronađene su 52 masovne i više stotina pojedinačnih grobnica iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 1970 žrtava (identificirani su posmrtni ostaci 1693 osobe). Pri Upravi za zatočene i nestale još se vodi postupak traženja za 500 osoba s područja Vukovarsko-srijemske županije, od kojih su 354 osobe nestale i nasilno odvedene iz Vukovara. Uz to, najmanje 2796 osoba zarobljenih 1991. godine na području Vukovara jugovojska je odvela i zatočila u srpskim logorima i zatvorima u Negoslavcima, Starim Jankovcima, te Vojvodini i Srbiji (u Šidu, SremskojMitrovici, Rumi, Novom Sadu, Stajićevu, Begejcima...).

(Izvor podataka: Privremena evidencija Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2.X.2006.)

Među ekshumiranim i identificiranim žrtvama zločina na Ovčari su 192 osobe, a iz PU Varaždinske koju su sačinjavali policajci s  područja Varaždinske i Međimurske županije bili su Bosak Marko, 1967. , Frišćić Dragutin, 1958.,. Jambor Tomo, 1966., Kapustić Josip, 1965., Mutvar Antun, 1969., Štefulj Dražen, 1963. i Tišljarić Darko, 1971.

 

Nakon razgledavanja „hangara“ upisali smo se u knjigu dojmova, kupili po neki suvenir, knjigu, krunicu i krenuli natrag prema Vukovaru te poslije preko Vinkovaca stigli na auto cestu prema Zagrebu i Varaždinu. Kući smo se vratili iza ponoći.

 

Nekoliko fotografija snimljenih za posjeta Vukovaru, 18. 11. 2012.. koje ove godine održano motom „Vukovaru- ime  sveto“,

1. spomen križa na Memorijalnom groblju pred prije dolaska kolone sjećanja, u podne

2. Po dolasku u Vukovar na Trpinsjkoj cesti vijenac je položilo izaslanstvo Županije, a

3. potom su svijeće zapalili branitelji

4. obitelji stradalih, poginulih i nestalih

5. a prigodnim govorom nazočnima se obratio i zamjenik župana Milan Pavleković

6. Nakon polaganja vijenaca i molitve kod spomen ploče u Borovokomercu snimljena je zajednička fotogrfaija hodočasnika koji su krenuli iz Varaždina, ispred hotela Turist

7. Kod parkirališta na ulazu u grad, nedaleko bolnice, ispred Dunava našlo se vremena za snimiti zajedničku fotografiju hodočasnika iz općine Cestica

8. Kolonu sjećanja predvodila je Hrvatska vojska

9. Misu na groblju predvodio je mons. Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj,

10. Memorijalno groblje i prostor oko oltara bio je ispunjen hodočasnicima koji su do 14 sati pristizali na groblje…

11. Molitva kod spomen križa na Ovčari

12. O ekshumaciji žrtava grobišta Ovčara govorio je Dragutin Špac