Predstavljena knjiga o povijesnoj građi zavičaja
Zahvaljujući obitelji Varady
Sačuvana povijesna građa od početka 14 do sredine 20 stoljeća
U Državnom arhivu u Varaždinu održano je u srijedu, 9. prosinca s početkom u 12 sati predstavljanje knjige „Analitički inventari“ – autorice Karmen Levanić, a objašnjene su i mogućnosti digitalizacije arhivske građe što ima brojne prednost naglasio je Kristijan Crnković iz tvrtke ArhivPRO d.o.o iz Koprivnice.
Naglašeno je da se digitalizacija arhivske građe vrše iz prvenstvenog razloga kako bi se sačuvali originali i korisnicima omogućila lakša dostupnost.
U knjizi je dijelom obrađena građa koja je bila pohranjena u obiteljskom arhivu obitelji Varady. O tome se u uvodnom dijelu navodi da je 1960. godine otkupljeno arhivsko gradivo Franciske Varady, a u spomenutoj građi bili su pohranjeni podaci u razdoblju od 1304. godine do 1944. godine (strana 7 knjige). O inventaru dvorca Križovljngrad Damir Hrelja, prof i ravnatelj Državnog arhiva u Varaždinu je rekao: Što se tiče našeg arhiva, ako se malo pozabavimo strukturom sačuvanog gradiva do poč. 19. st., možemo ustanoviti da se uglavnom radi ili o gradivu fondova javne uprave (poglavarstvo povlaštenih gradova i trgovišta) ili gradivu obiteljskih arhiva. Među obiteljskim arhivima količinom se gradiva izdvajaju Arhiv obitelji Bedeković, Arhiv obitelji Erdödy, kao i Arhiv obitelji Bakić – Pazthory - Varady. I dok su prva dva spomenuta arhiva prošla arhivističku obradu, te su za njih izrađena i regesta na hrvatskom jeziku, Arhiv obitelji Bakić - Paszthory – Varady je u fazi sređivanja. Tijekom sređivanja ovog fonda iz njega je izdvojeno gradivo, koje organski nije vezano uz ovaj fond, te su formirani obiteljski arhivi čije analitičke inventare danas predstavljamo.
O Križovljngradu i obiteljskom arhivu koji se prenosio kroz nekoliko stoljeća s koljena na koljeno, a tu se dosta podataka može saznati i inventaru. Tako je još rečeno: - Ovaj je obiteljski fond značajan i zbog činjenice da su upravo Vragovići graditelji dva značajna objekta spomeničke baštine – dvoraca Maruševec i Križovljangrad. I dok o dvorcu u Maruševcu arhivsko gradivo koje se čuva u ovom fondu ne govori gotovo ništa, dotle o Križovljangradu nalazimo vrlo vrijedne podatke. U seriji „Popis imovine nakon smrti Kristofora Vragovića(1724-26.)“, dakle posljednjeg muškog člana ove stare plemićke obitelji, nalazimo podatak, da u to vrijeme na križvoljangradskomskom posjedu još uvijek postoji drvena kurija, koja se nalazi u neposrednoj blizini renesansnog wasserburga izgrađenog u 17.st. U procjeni nekretnina napravljenoj 1725.g. kao najvrednija nekretnina naveden je upravo „castellum muratum“, koji je po ocjeni komisije „moderne constructione“, te je njegova vrijednost procijenjena na 4 200 rajnskih forinti (2.5.4.). Iako je kasnijim pregradnjama promijenjen izgled ovog dvorca, pojedini arhitektonski elementi i danas ukazuju na njegov nekadašnji izgled. Posebnu vrijednost predstavlja činjenica da je u dvorcu djelomično sačuvana, za kontinentalnu Hrvatsku rijetka, arhitektonska plastika renesansnog stilskog izraza. U sačuvanom popisu nekretnina i pokretnina, koji je sastavljen po nalogu kraljevskog fiska, nabraja se detaljan inventar prostorija u prizemlju i na katu dvorca. U prizemlju je pobrojan inventar dviju prostorija, od kojih je jedna služila kao salon za jelo. U potonjoj se prostoriji nalazio jedan veliki stol sa šest stolica obućenih u crvenu kožu. Tu su još ormari sa sušenim voćem , čašama i šalicama raznih vrsta za pijenje kave. No, i u ovoj je prostoriji jedan pisaći stol, te jedan veći i jedan manji krevet, a na zidu su 3 veće slike i deseci manjih. U drugoj se sobi nalaze tri pisaća stola, od kojih je jedan ukrašen pozlatom. Tu su još dva manja kamena stolića, dva drvena i jedan uzidani ormar u kojima je smještena odjeća, rublje i stolnjaci, zatim četiri drvene škrinje s raznom robom i pokrivačima , te jedna dobro okovana škrinja u kojoj se čuva obiteljski arhiv i dvije postelje. Zidovi su ukrašeni velikim brojem slika, među kojima popisivači inventara posebno ističu veliku sliku Blažene Djevice Marije. Sličan je i inventar prostorija na katu, a ono što u popisu upada u oči je izuzetno veliki broj slika, njih čak 200-tinjak, od kojih većinu ipak čine slike manjih formata na papiru(2.5.1). Ovaj zanimljiv dokument, čiji je nastanak uvjetovan utrnućem muške linije obitelji Vragović, omogućuje nam da rekonstruiramo interijere u kojima se odvijao svakidašnji život jedne hrvatske plemićke obitelji u početkom 18.stoljeća. Zanimljive podatke o ovom plemićkom gradu i životu u njemu zainteresirani istraživači moći će pronaći i u arhivima obitelji koji će živjeti u njemu u sljedećim stoljećima (Bakić – Paszthory – Varady).
U knjizi je objavljen i rodoslovlje obitelji Vragović (između stranica 20 i 21) i Gotal (između stranica 52 i 53 op ft), a za nadati se da će uskoro biti tako i s rodoslovljem obitelji Varady, koja je posljednja upravljala dvorcem i imanjem koje danas propada. Svojedobno kada sam pisao o dvorcu, kao i o životu na imanju, podatke sam prikupio od ljudi koji su do 1945. godine na posjedu živjeli (Marija Kos, Elizabeta Pižeta, Terezija Majhen, Eva Đurčević r. Zagorec, Anka Pižeta, Mirko Bešvir i mnogi drugi), kao i onih koji su bili svjedoci njegovog upropaštavanja od strane vlasti koja ga je preuzela. Na žalost brojne umjetnine su nestale, vjerojatno su neke ostale sačuvane u privatnim zbirkama, a vjeruje se da se dio umjetnina čuva i u Muzeju u Varaždinu. No da bi se to utvrdilo potrebno je istražiti i u muzeju provjeriti što u ovo krizno vrijeme baš i ne izgleda ostvarivo, ponajmanje dohodovno. Pa neka ostane zapisano da bi danas-sutra mlađe generacije mogle od nekud krenuti kod izučavanja zavičajne povijesti i razdoblja u kojem je nestalo jedno plemićko dobro, a istraživačima u Državnom arhivu u Varaždinu zahvaljujem na sačuvanoj i prezentiranoj građi.
Čitateljima i ljubiteljima rodnog kraja i zavičajne povijesti fotografija Križovljangrada snimljena 20. prosinca 2009. godine, a tu je i promocija knjige, naslovnica i rodoslovlje obitelji Vragović.
