U križovljanskoj župnoj crkvi zlatna misa
U Križovljanu svećenik, kapucin Franjo Talan proslavio zlatomisnički jubilej
Bio župnik i u teškim vremenima
Proslava pedesete obljetnice svećeništva fra Franjo Talan u rodnoj župi Križovljan održana je u nedjelju 19. srpnja, a životni put slavljenika prije mise izrekao je župnik Ivan Košić, koji je između ostalog istaknuo: - Nekad su mlade mise doista bile shvaćene kao dan koji učini Gospodin. On je taj koji izabire nekoga za službu svome narodu i narod se radovao novim pastirima. Njima su se ponosili roditelji, rodbina, župa a i iz okolnih bi dolazili vidjeti ga, ta možda će baš on jednog dana biti njihov župnik. Završio sam prvi razred u sjemeništu i moja obitelj bila je pozvana također za stol u dvorištu mladomisnika. Došli smo s kolima i odsjeli kod očevog ratnog prijatelja Kralja no uskoro su zazvonila zvona. Procesija je iza roditeljskog blagoslova kretala od kuće mladomisnika te sam požurio zauzeti mjesto na stepeništu kora. Više se točno ne sjećam da li u propovijedi ili kod obiteljskog stola, pater Leskovar je rekao nešto što me začudilo: Franjina djetinja želja nije bila postati vanjski svećenik nego siromašni kapucin. Prvo ti je ljepše biti a drugo lakše, konstatirao je vlč. Štimac kad sam se ja odlučivao što izabrati. Politički faktori i volja Božja omogućili su Franji ostvarenje obojega. Peto dijete Antuna i Treze r. Pavlović, r. 31.srpnja 1932. bio je zaređen na Petrovo 1959. , a primicirao je 12.srpnja. Kapelanovao je kod našeg Ruganija u Bednji a zatim u Gornjoj Stubici da bi 1962. godine dobio župu Martinska Ves koju smo mi na mrtvim stražama u sisačkom kraju zvali duhovnom oazom. Nije otjerao umirovljenog župnika Blagu a jer novi župni stan nije još bio dovršen kraće vrijeme stanuju kod č. sestara. Bila su to teška vremena u materijalnom pogledu pa je iskusio i siromaštvo veće od kapucinskog. Posjetio me po mom dolasku u onaj kraj, a iz više susreta vidio sam da se radovao i malim zahvatima na ruševnoj crkvi i tornju, uređenju vjeronaučne dvorane na malom koru a posebno blagoslovu novosagrađene kapele u Setušu 1973., čemu je prisustvovao kao bogoslov i njegov rođak Slavko Pavlović i drugi.
Sama proslava zlatomisničkog jubileja započela je ulaznom procesijom, koja je u jedanaest sati započela iz sakristije, a u procesiji su sudjelovali svi pristigli svećenici. Križ i svijeću na čelu procesije nosili su ministranti, Marko Talan i Martin Drožđek, a svi prisutni u crkvi s nestrpljenjem su dočekali ulazak slavljenika i prisutnih svećenika u crkvu. Pjesmom „Zlatomisniku“, čestitku je slavljeniku uputila Helena Talan, a zatim je fra Mirko Kemiveš pročitao čestitku varaždinskog biskupa, mons. Josipa Mrzljaka, u kojoj se kaže: - Od srca Vam čestitam taj zlatni jubilej svećeničke službe. Jubilej je uvijek prigoda reći: Bogu hvala! Bogu hvala za svećenika i redovnika Franju Talana, za sve ono što je činio na njivi Gospodnjoj u Crkvi zagrebačkoj i u kapucinskoj zajednici. Hvala Vam na zauzetom i marljivom pastoralnom radu, na svemu onome što ste činili kako bi vjera u Krista Spasitelja ostala živom u našem narodu. Varaždinska biskupija, u kojoj ste rođeni i proživjeli jedan dio svog svećeničkog i redovničkog života, radosno se pridružuje Vašoj zahvali i slavlju. Pridružujem se čestitkama i molitvama za dobro zdravlje i još mnoge godine plodnog djelovanja u Crkvi i narodu Hrvata. Vas i sve sudionike slavlja neka Svemogući blagoslovi!
U Križovljanu je propovijedao fra Stanko Dodig, a u izrečenoj homiliji je naglasio da se nalazimo u Svećeničkoj godinu koju je na blagdan Srca Isusova, 19. lipnja proglasio papa Benedikt XVI, povodom 150. obljetnice smrti velikog župnika Sv. Ivana Marije Vianneya, župnika arškog, kojeg je 1929. godine papa Pio XI. proglasio zaštitnikom svih župnika. U djelu propovjedi osvrnuo se i na potrebu korištenja odmora; - Odmor nije luksuz za bogate. Čovjek nije neistrošivi stroj, jer previše napeti luk puca. Odmor nije izmislio ni kapitalizam ni socijalizam. Godišnji odmor je samo prošireni i produljeni na tjedni odmor. I tako ga nekako treba shvatiti i provesti. Velika je zasluga kršćanstva, crkve, da je s vremenom čitav svijet prihvatio i uveo tjedni i godišnji odmor. Krist ne želi i ne traži od nas da padamo s nogu, odnosno da se mi ubijamo radom, pretjerani ubilački rad grijeh je, a i lijenost. U završnom dijelu homilije propovjednik je izrekao čestitku: - Brate Franjo, dragi naš slavljeniče, neka te dobri Bog poživi, i podari zdravljem i raspoloženjem, sa svojom braćom i vjernicima na mnoga ljeta.
U koncelebraciji, zajedno sa slavljenikom bilo je dvanaest svećenika, Trpimir Stjepan Grmec i Ivan Košić, koji su pred 40 godina imali mlade mise, u Križovljanu 6. srpnja i u Novoj Vesi tjedan dana kasnije, a kod oltara je bio i kapucin, fra Maria Zvonko Pšag, iz samostana u Osijeku, koji je mladu misu u rodnoj župi prikazao na Spasovo 1950. godine. Tu je bio i slavljenikov bratić vlč. Vjekoslav Pavlović, župnik u Stupniku kod Zagreba i ostali svećenici kapucini, fra Krsto Hrženjak, Stjepan Novoselec i fra Ivo Brković, iz Zagreba, Bono Zvonimir Šagi i Mirko Kemiveš iz Varaždina dok je iz samostana Dubrovnik nazočio fra Nikola Stanislav Novak. Tu je bio i prof. Vinko Škafar iz Maribora, svećenik Slovenske kapucinske provincije, a iz župe Martinska Ves prisustvovao je vlč Ivica Berdik, koji je predvodio hodočasničku skupinu koja je autobusom Slavijatransa doputovala na proslavu iz prve župe koju je od 1962. do 1975. godine vodio zlatomisnik.
Pod misom je pjevao zbor župe Križovljan, a zlatomisničko slavlje pjesmom je uzveličao i župski muški oktet. Čestitku na pedesetoj obljetnici svećeništva slavljeniku je uputio i načelnik općine Cestica Mirko Korotaj, a zajedno sa župnikom u ime župljana župe Martinska Ves čestitala je Dragica Bertuzi. Nakon primljenih čestitki slavljenik je zahvalio Bogu i svima koji su mu pomogli na puti svećeništva i redovništva, a hrvatskom himnom prisutni su zahvalili i domovini. Čestitka slavljeniku došla je i od bivših župljana župe Nedelišće, a zlatomisničkom slavlju prisustvovali su Jelena i Drago Bujan, Marija Želežnjak, Mirjana Horvat i Franjo Kovač, kao i školski kolega prof. Ivan Kreč. Nakon mise, na izlasku iz crkve svi koji su prisustvovali misi dobili sličice za uspomenu na kojima je bio otisnut tekst „Veliča duša moja gospodina, jer mi učini velike stvari“, ispod je stajalo 50 godina svećeništava, zlatna misa, Rijeka 12. srpnja 2009. te 19. srpnja 2009. dok je na dnu bio tekst, fra Franjo Talan.
Na popodnevnom druženju, kojeg je zajedno s nećacima i rodbinom pripremio slavljenikov brat Josip i supruga mu Terezija r. Grmec prisutni su se prisjetili događaja iz školovanja, župnikovanja i redovničkog života, a proslava je održana u sali Dobrovoljnog vatrogasnog društva Križovljan Cestica koja je za ovu priliku posebno urešena i ukrašena. Cvjetne aranžmane za crkvu i salu pripremila je cvjećarnica Levanić, a na mjestu iznad slavljenikova stola stajao je natpis „Zahvalan sam Bogu za sve što mi je učinio“, koji se nalazio otisnut i na pozivnici za proslavu zaltomisničkog slavlja. Nešto niže, ispod natpisa. s lijeve strane bila je uvećana fotografija s mlade mise održane pred pedeset godina, a s desne je bila fotografija s proslave održane tjedan dana prije u Rijeci. Slavljeniku je za uspomenu i sjećanje na školovanje u rodnoj župi Križovljan predan popis učenika križovljanske škole, 63 učenika, koji su zajedno sa slavljenikom školske godine 1940/41 polazili drugi b razred kao i popis polaznika prvog b razreda, 33 učenika, posljednjeg upisanog razreda, Franjevačke gimnazije u Varaždinu, školske godine 1944/45. godine. Tu je pročitana i čestitka doputovala od bratića Ivana Klasića iz Australije, kao i bolesnog školskog kolege Mirka Talana iz Zagreba, a u spomen na zajednički susret, uz čestitku slavljenicima je predan Zbornik radova četvrtog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, u kojem su popisane sve žrtve općine Cestica koje su bile proganjane i koje su stradale i likvidirane u doba Drugog svjetskog rata i poraća. Uz čestitke na četrdesetoj obljetnici svećeništva knjiga je predana slavljenicima, svećeniku Grmecu i župniku Košiću, a u povodom 85 rođendana zbornik je predan i o Mariji Zvonimiru Pšagu koji je pjesmom svečaru poželio još mnoge godine služenja Bogu i ljudima. Čestitku slavljeniku uputili su i supružnici Čačković iz Ptuja, Marija i Stjepan Borak iz Križovljana, zvonar Štef i orguljaš Marijan, kao i ostali prisutni na svečanosti..
Za stolom je čestitku slavljeniku uputio vlč Ivica Berdik župnik iz Martinske Vesi, a na školsko razdoblje osvrnuo se i fra Bono Zvonimir Šagi iz Varaždina. Na 23 svećenika rodom iz župe Križovljan podsjetio je vlč. Ivan Košić, među kojima su danas još živa sedmorica, od kojih jedino fra Ilija Borak zbog bolesti nije prisustvovao obljetnici (rođen u Radovcu 31. ožujka 1914. godine), a čestitku slavljeniku uputio je i fra Vinko Škafar, kapucin iz Maribora, kao i svećenici koji su se zbog obveza na župama kasnije priključili proslavi. Tu su bili i vlč Janko Bunić iz župe Sv. Barbara u Natkrižovljanu, fra Branko Lipša kapucin iz Osijeka, koji je mijenjao župnika Ivana Sakača iz Petrijnca koji je na godišnjem odmoru, vlč Izidor Ferek, župnik župe Sveti Ilija i domaći sin vlč. Vlado Borak, župnik župe Sveti Juraj iz Sv. Đurđa kod Ludbrega.
U tijeku popodneva sudionici svečanosti međusobno su upoznati, a tu su uz slavljenikova brata Josipa i suprugu mu Tereziji bili i bratići, teta Anđela Slunjski i ujna Josipa Pavlović. Potomci pokojne tete Ane Tenko iz Osijeka, sestrična Katica Šariri, te djeca Ivana Tenko s obiteljima, sinovi Zoran i Zvonko, kao i supruga pokojnog Antuna Ljuba s kćerkama, Grozdanom i Ljiljanom i njihovim obiteljima. Obljetnici svećeništva prisustvovala su i bratići i sestrične iz porodice Slunjski, Božo, Marijan i Ljubica (Lopac), djeca Elizabete Klasić, Stanko i Dragica Vočanec, kao i djeca i potomci pokojnog ujaka Stanka Pavlović, vlč Slavko i bratići s obiteljima, Ivica i Vinko te Josip iz Petrijanca. Tu su bili nećaci i nećakinje s obiteljima slavljenika, djeca i obitelji pok. sestre Marije Vnuk; Stanko i Vinko Vnuk i Katarina Mrak iz Kranja i djeca Josipa; Marija, Franjo, Stjepan, Štefica, Tomislav kao i djeca s obiteljima pokojne Ane Rodeš; Jelena, Valentina, Franjo, Marija i Matija kao brojni prijatelji iz ostalih mjesta, a dio zasluga za dobro popodnevno raspoloženje pripada i tamburašima, odnosno tamburaškoj ekipa KUD-a općine Cestica.
Svećenik, kapucin Franjo Talan, rođen je 31. srpnja 1932. godine u Križovljanu, kao posljednje od petero djece Antuna i Terzije r. Pavlović, tu su još bili Ivan i Antun koji su kao djeca umrli, te Marija (1927) i prisutan na slavlju Josip (1930). Nakon završetka četverogodišnje Osnovne škole u Križovljanu 1943. godine, zbog rata nije bilo mogućnosti za nastavak školovanja te Franjo i po drugi puta polazi četvrti razred. Slijedeće, 1944. godine kao kapucinski đak upisuje prvi razred Franjevačke gimnazije koja je ukinuta naredbom komunističke vlasti, a nakon rata oduzeta je i zgrada Franjevačkog konvikta i Gimnazije u kojoj je danas smještena Druga osnovna škola Varaždin. Na putu svećeništva Franjo dalje nastavlja školovanje na Klasičnoj gimnaziji Zagrebačke biskupije na Šalati u Zagrebu, a nakon mature nastavlja studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu koje je tih godina, naredbom vlasti izuzet iz Zagrebačkog sveučilišta.
Za svećenika je zaređen 1959. godine. Nastavlja studiji i kao mlad svećenik 1960 godine s ostalim bogoslovima sudjeluje kod pogreba i prijenosa lijesa zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, kojeg je prvi put kao dijete vidio za krizme u Križovljanu 21. svibnja 1936. godine. Završetkom studija odlazi za kapelana u župu Bednja kod vlč Antuna Rugani, a nakon toga i u Gornju Stubicu odakle 1962. godine odlazi za župnika u Martinsku Ves, gdje ostaje do 1975. godine. Na početku živi zajedno s umirovljenim župnikom Adolfom Blagom kod časnih sestara dok ne osposobljava farof. Tu zajedno sa župljanima obnavlja napuštenu kapelu Sv. Roka u Željeznome, a 1973. godine gradi i novu u Setušu. O tim vremenima župnik Ivan Košić kaže, Bila su to teška vremena i u materijalnom pogledu pa je iskusio i siromaštvo veće od kapucinskog. Na jesen 1975. godine preuzima župu Nedelišće na kojoj ostaje do 28. rujna 1986. godine odakle je s dozvolom i blagoslovom kardinala, nadbiskupa Franje Kuharića prešao u kapucine. Za vrijeme rata mu u rodnoj župi Križovljan njemačka vojska ubija župnika Ivana Mađarića, a nakon rata „nestao“ je i svećenik rođak, Antun Klasić. U doba otvorenog progona Crkve mnogi su stradali i bili zatvarani pa tako i u župi Križovljan, od župnika Bakana do fra Ilije, a zatvora nije bio pošteđen ni pater Modesto, učitelj Ramuščak kao ni brojni vjernici križovljanske župe. U poratnim progonima robiju su iskusili i župnici župa na kojima je djelovao, Antun Rugani iz Bednje, Adolf Blaga iz Martinske Vesi i Karlo Bubanić u Nedelišću.
Ulaskom u Hrvatsku kapucinsku provinciju Svetog Leopolda Mandića prve dvije godine nalazi se u Osijeku, gdje 1987. godine polaže prve zavjete, a nakon toga od 1988 do 1991. godine je u Zagrebu gdje je imenovan župnikom u župi Sv. Mihovila i tu u prosincu 1990. polaže vječne zavjete. Slijedeće četiri godine je u Varaždinu, a od 1995. nalazi se u Kapucinskom samostanu na Rijeci gdje i danas djeluje.
Dakle, svećenik, kapucin fra Franjo Talan bio je kapelan na dvije župe, Bednja i Gornja Stubica, kao župnik djeluje na tri župe, Martinska Ves, Nedelišće i Zagrebačka Dubrava, a kao redovnik boravi u četiri samostana, u Osijeku, Zagrebu, Varaždinu i Rijeci. Dio podataka može se naći u spomenutim župama i samostanima i arhivima škola i ustanova na kojima je djelovao.
ft
Fotografije prikazuju proslavu zlatne mise u Križovljanu, 19. srpnja 2009. godine
