U petak, 20. travnja 2018., kod pjesnika Stanislava Petrovića iz Križanča

Prve četiri godine škole završio u Križanču….  
     Pred sedamdeset i nešto godina u Križanču se rodio Stanislav Petrović, na Malu gospu, 8. rujna 1941. godine. Stanislav Petrović sin je Alojza i Amalije r. Šafar (iz Klanjca). Djetinjstvo je s roditeljima i braćom proveo u Križanču odakle je polazio i osnovnu školu, prva četiri razreda u rodnom selu, a potom u Natkrižovljanu i na kraju u Vinici. Potom je u Čakovcu završio Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju gdje je sve do mirovine nastavio raditi kao prosvjetni djelatnik. Od 1957. godine je u Čakovcu gdje si je zajedno sa suprugom Anicom podigao obiteljski dom, dobio kćer Snježanu i sina Vjerena, a uz pjesme i slike posebna su mu radost unuci, Ljerka i Vjera, te Goran i Neven.  
    Do sada mu je izašlo desetak zbirki kajkavskih pjesama, a među njima su i „Zvoni od Barbare“ i „Križančice“ koje su i bile razlog posjete, u petak, 20. travnja 2018. godine. Naime Marija Majhen iz Križovljana studira na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na prvoj godini. U sklopu predmeta južnoslavenske književnosti studenti su dobili zadatak napraviti osvrt na jednu zbirku, a pošto se studentica Marija odlučila za zbirku „Križančice“ bilo je nekako poželjno da se upozna i porazgovara i sa samim autorom. Posjetu se tog popodneva priključila i Katica Obadić,  a za putovanje u Međimurje odlučila se i pjesnikinja Marija Milec koja je kao učiteljica na školi u Križanču radila do njenog zatvaranja 1977. godine.
      Planirani jednosatni posjet odužio se preko tri sata, a uz razgovore o rodnom kraju i djetinjstvu, školovanju i pjesmama (i novoj zbirci… ) imali smo priliku razgledati svojevrsnu izložbu slikarskih minijatura nastalih posljednjih desetak godina.