Korisnički login

Osvrt na hodočašće župe Križovljan u Krakov i Trnavu

U pet dana posjetili brojna mjesta i bili na grobu sv. Marka Križevčanina
Dogovor za posjet mjestu rođenja Pape Ivana Pavla Drugog bio je za vrijeme hodočašća župe Križovljan u Rim, a koje je realizirano u ožujku 2014. godine. Pred  novu godinu utanačen je s agencijom Obsido i plan putovanja, a hodočašće se trebalo realizirati od 13. do 18. travnja 2015. godine. U istom terminu za hodočašće u Poljsku pripremali su se i župljani župe Pitamoča. Do početka travnja župniku Zorislavu Šafranu prijavilo se dvadesetak hodočasnika, a podjednak broj zainteresiranih bio je i iz župe Pitomača pa smo se tako 12. travnja 2015., u 23,45.,  okupili ispred župne kuće u Radovcu. Uz župnika Zorislava Šafrana, hodočašću iz župe Križovljan priključili su se slijedeći putnici: Marija Bogataj, Antonio Kišić, Irena i Silvija Premužić, Zlatko Mušić, učiteljice Vesna Martinović i Slavica Požgajec, Trezika i Danijel Šestanj, Ana Šinjur, Goran Slivar, Zvonko Štromar i Terezija i Franjo Talan. 
Prvi dan hodočašća – ponedjeljak 13. travnja
     Nešto iza ponoći naš autobus registriran u Dubrovniku krenuo je prema graničnom prijelazu Dubrava Križovljanska, a na putu prema Czestochowi u Poljskoj naizmjenično su nas vozili Božo Čupić i Marko Kljaković. Uz povremena stajanja na odmorištima uz auto cestu, na prvu postaju našeg hodočašća u marijansko svetište Jasna Gora u kojoj je ikona crne Madone stigli smo u 13 sati. Ostavili smo autobus na parkiralištu te u pratnji vodiča Gorana Hranjeca krenuli prema bazilici  Uznesenja Marijina koja je okružena pavlinskim samostanom. Sa strane prilaznog puta kojim smo prolazili bile su izvješene zastave zemalja iz kojih su hodočasnici posjetili svetište, a na mjestu gdje je bila izvješena hrvatska zastava snimili smo za uspomenu i zajedničku fotografiju. Prvo smo krenuli u kapelu u kojoj smo se nešto duže zadržali ispred oltara na kojem je Crna Madona. Nakon što se ikona Marije s djetetom Isusom otvorila započela je misa kojoj je pribivala grupa poljskih hodočasnika pa smo se mi uputili do same bazilike, a potom smo krenuli u razgledavanje mjesta.
    U kapeli svete krunice misu je s početkom u 15,30 predvodio vlč. Ivica Puškadija župnik iz Pitomače, a potom smo se ukrcali u autobus i krenuli prema Krakovu gdje smo odsjeli u hotelu Perla, na Zakopanskoj cesti.
Utorak, 14. travnja
   Ujutro, drugi dan našeg boravka u Poljskoj, posjetili smo koncentracijski logor Auschwitz koji su 1940. godine osnovali nacisti. Na ulazu u Muzej dobili smo slušalice, a naš vodič kroz Muzej Auschwitz – Birkenau bila je Lidia Kafarska koja je hrvatski studirala na Krakovskom sveučilištu. Prije ulaska u Muzej trebalo je obaviti i formalnosti oko nabave ulaznica, a potom je trebalo proći i stroge sigurnosne kontrole. U Muzej smo počeli ulaziti u 11,30,  a za dvosatnog obilaska logora posjetili smo brojna zastrašujuća mjesta u kojima su nacisti mučili i ubijali ljude. Između ostalih saznali smo da je na mjestu logora bila vojarna poljske vojske, a nakon što su Njemačka i Sovjetski Savez podijelili Poljsku, Nijemci su tu formirali logor u koji su 14. lipnja 1940. doveli prve logoraše, poljske političke zatvorenike. Nakon propasti kraljevine Jugoslavije logoraši se dopremaju i iz tog područja, a na preglednoj karti na kojoj su ucrtana mjesta s kojih su pristizali logoraši iz cijele Europe, nalazi se Beograd, Celje i Zagreb. Najveći broj, oko 90 posto, žrtava u logoru bio je židovskog porijekla, a po oslobađanju logora od strane Crvene armije, u siječnju 1945., tu su Sovjeti, do 1947. , imali zatvor, a nakon toga Poljska je tu otvorila Muzej.
      U sklopu obilaska logora bili smo i u podrumu zgrade u kojoj su bile ćelije smrti. U jednoj od njih život je završio franjevac – konventualac, danas sveti Maksimiljan Kolbe (7. 01. 1894. – 14. 08. 1941.) , koji je usmrćen injekcijom fenola, a tijelo mu idući dan spaljeno u krematoriju.
       Slijedeća postaja našeg hodočašća bilo je rodno mjesto pape Ivana Pavla Drugog, Wadowice. Na popločenom prostranom trgu ispred crkve umetnute su ploče na kojima su uklesane države koje je pokojni Papa, sveti Ivan Pavao Drugi, posjetio za svog pontifikata pa smo tako našli i ploču u kojoj je uklesana Hrvatska i godine, 1994. 1998. i 2003. U 16 sati u crkvi misu je predvodio vlč. Zorislav Šafran, a pomolili smo se i za žrtve stradale u logoru Auschwitz – Birkenau. U kapeli Pape upisali smo se u knjigu dojmova, a potom smo se uputili do gradića Kalwaria Zebrzydowska gdje smo razgledali velebnu crkvu, nakon čega smo produžili do hotela u Krakovu kamo smo pristigli oko 19 sati. Slijedi tuširanje i večera, a potom i prepričavanje dojmova i spavanje.
Srijeda, 15. travnja
      Treći dan našeg boravka u Krakovu bio je rezerviran za razgledavanje kulturno povijesnih znamenitosti nekadašnjeg poljskog glavnog grada, danas prijestolnice pokrajine „Mala Poljska“, a popodne smo posjetili svetište Milosrdnog Isusa. Oko deset sati zaustavili smo se podno dvorca Wawel nakon što smo prethodno prošli most na rijeci Wisli. S parkirališta na kojem smo se iskrcali iz autobusa do uzvisine na kojoj je dvorac i katedrala je desetak minuta šetne. S desne strane nam je rijeka s brodovima, a s lijeve prolazi cesta kojom prolazi nekoliko turističkih akumulatorskih vozila koja su zbog dosta neugodnog vjetra zaštićena PVC folijom ili nekom drugom prozirnom zaštitom.  Po ulasku u zidine pred nama je prostrani cvjetni trg, prema Wisli, a iza nas je dvorac i katedrala s dva različita tornja. Produžujemo u dvorište dvorca, a nakon toga posjetili smo i katedralu. Obilazak znamenitosti na uzvisini iznad Visle završili smo oko 11 sati, a zbog kratkoće vremena nitko se nije odlučio popeti na toranj i uživati u pogledu na Wislu i sam grad (kad smo u sklopu Vatrogasne olimpijade 2013. godine posjetili i Basel iskoristio sam tu priliku, opaska ft). Koristim priliku i sa zidina dvorca snimam nekoliko motiva uz rijeku, i sam most kojim smo se prethodno dovezli do parkirališta podno dvorca, a potom ubrzavam za ostalim koji su već odmakli na putu za središte grada. Zadivljuju nas građevine, spomenici i biste, a po ulicama više nema ni turističkih autobusa, ni ostalih vozila osim tramvaja te kočija koje voze u obilazak središta mjesta. Na putu prema Glavnom trgu (Rynek Glowny) ulazimo u dvorište Krakovskog sveučilišta gdje se nalazi i Muzej (Muzeum Uniwersvtetu Jagiellonskiego), a potom pred podne dolazimo pred baziliku svete Marije koja također ima dva različita tornja, a točno u podne trubač s tornja građane izvještava da je u gradu sve u redu. Do polaska na ručak imamo mogućnost razgledati unutrašnjost prostrane crkve u kojoj je najveći gotički oltar u Europi. Pola sata nakon podneva okupljamo se kod spomenika na najvećem trgu, ispred bazilike, i krećemo prema restoranu „Morsko oko“ gdje na preporuku vodiča uzimamo lokalni specijalitet koji nas je iznenadio svojom obilnošću i kaloričnošću, a kad na to popijete umjereno ohlađeno pivo osjećate zamor mišića i potrebu da što prije izađete na zrak (ili pak prilegnete). Sam restoran je s ulične strane teško zamijetiti, a njegov prekrasan rustikalan dio gdje smo se udobno smjestili nalazi se u podrumu. Ručak se odužio do 14 sati, a u slobodnom vremenu do 16 sati kupili smo po koji suvenir i razgledali znamenitosti u Florjanskoj ulici. Sam Trg prepun je života, uostalom to nije ni čudno ako znamo da je Krakov poznati sveučilišni grad. Uličnih zabavljača, slikara, vitezova i ostalih zanimljivih sadržaja je na svakom koraku, a plesom je publiku nastojao zadiviti i jedan plesač s podosta sijedih na glavi.  Brojen trgovine suvenira, restorani, a prostorni trg okružen je brojnim zgradama koja vam svaka na svoj način zaokuplja pažnju.
       U 16 sati uputili smo se s Glavnog trga Florijanskom ulicom, kroz „Florijanska vrata“ prema placu Jana Matejki gdje smo pričekali autobus koji nas je „pokupio“ u pola pet te smo krenuli prema svetištu Milosrdnog Isusa gdje je u kapeli sv. Faustine, u podrum ispod velebne crkve misu predvodio vlč.  Mario Kaniški , župni  vikar u Pitomači.
Četvrtak, 16. travnja
     Posljednji dan našeg boravka u Poljskoj, u četvrtak, 16. travnja, nakon odlaska iz hotela posjetili smo Muzej soli, Welicku, a potom smo krenuli prema živopisnim Zakopanama gdje se nalazi i poznati skijaški centar. Tatre su bile većim dijelom pod snijegom, a nakon što smo u pratnji vodiča prošli središnjim trgom iskoristio sam slobodno vrijeme i posjetio drvenu crkvicu uz koju je staro groblje na kojem su različiti oblici nadgrobnih spomenika i skulptura i od drveta. Napustili smo Zakopane i oko 18 sati ušli u Slovačku, a do hotela „Slovakia“ u Žilini stigli smo nešto poslije 19 sati. Uslijedio je uobičajeni večernji program, večera i noćenje. Možda je za hotel značajno da je relativno jeftino pivo, 1,2 Eura, a od vanjskih znamenitosti primijetio sam da ulicom ispred hotela prometuju i trolejbusi.
Povratak kući, petak, 17. travnja
   Nakon doručka, ujutro u 8 sati ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Trnavi kamo smo stigli nešto iz deset sati. Preko lijepo uređenog trga, na kojem negdje u sredini stoji reljefni plan grada, stigli smo do uršulinske crkve  sv. Ane u kojoj je u  11 sati misu predvodio vlč. Daroslav Benjak, župnik iz Ferdinandovca. Upisali smo se u knjigu dojmova te pomolili na grobu sv. Marka Križevčanina, zaštitnika Varaždinske biskupije. Snimili smo i zajedničku fotogrfaijau ispred oltara pod kojim su ukopani posmrtni ostaci našeg poznatog sveca, a potom razgledali kripte ispod crkve gdje se pokapaju časne sestre. Nakon kraćeg razgledavanja središta grada u kojem je poznato sveučilište, biskupijska palača i katedrala popili smo kavu te se uputili prema Bratislavi kamo smo stigli, uz prethodnu dvadesetominutnu panoramsku vožnju autobusom,  nešto prije 14 sati.  S parkirališta kod Dunava pružao se prekrasan pogled na dvorac iznad grada, a mi smo se uputili prema katedrali sv. Martina,  koja na vrhu tornja umjesto križa ima krunu. Kod spomenika Presvetom trojstvu snimili smo zajedničku fotografiju te se uputili u obilazak središta grada. S  arhitekturom na glavnom gradskom trgu upoznao nas je naš vodič, a potom smo se poslije dvosatnog slobodnog vremena u 17 sati okupili na parkiralištu kod Dunava. Kako je počela padati kiša odustali smo od posjeta Gradišću te se preko Mađarske uputili kući kamo smo, preko graničnog prijelaza Mursko Središće i Čakovca stigli, uz dva stajanja nešto iza 22 sata.  
 
U nastavku nekoliko fotografija snimljenih u Jasnoj Gori, do Bratislave ispred katedrale
 

28_165754_61_1-P1190199.jpg 28_165812_22_1-P1190316.jpg 28_165830_72_2-P1190485.jpg 28_165844_13_2-P1190511.jpg 28_165859_80_2-P1190523.jpg 28_165919_82_2-P1190583.jpg 28_165936_42_3-P1190740.jpg 28_165951_76_3-P1190787.jpg 28_170020_22_4-P1200312.jpg 28_170036_07_4-P1200681.jpg 28_170055_61_5-P1200906.jpg 28_170112_27_5-P1210012.JPG