U Osijeku, 11. prosinca 2014., oprostili smo se od fra Zvonka

Svestrani Zvonko (Mirko) Pšag bio je omiljeni župnik i glazbenik
      Naš poznati crkveni glazbenik, zborovođa, orguljaš, skladatelj, graditelj osječke crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića, župnik i svećenik fra Zvonko Marija (Mirko) Pšag preminuo je u noći s utorka na srijedu 9/10. prosinca 2014. godine u osječkoj bolnici, pola sata nakon ponoći. Na obavijesti o smrti koja se nalazila ne ulaznim vratima kapucinske crkve sv. Jakova apostola u  Osijeku pisalo je da je umro nakon kraće bolesti, a u crkvu su se od pokojnog fra Zvonka došli oprostiti brojni vjernici, prijatelji i poštovatelji njegova neumornoga rada već od 10,30 u četvrtak, 11. prosinca. U nazočnosti osječko-đakovačkog nadbiskupa mons. Đure Hranića  i više desetaka svećenika misu zadušnicu je s početkom u 12 sati predvodio umirovljeni nadbiskup mons Marin Srakić, a prigodnim riječima u ime Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića od pokojnog fra Zvonka oprostio se provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević. Podsjetio je na svoj dolazak u Osijek 1966. godine gdje je u sklopu  samostana radila Serafska srednja škola na kojoj mu je fra Zvonko 1967. godine bio jedan od profesora. Fra Zvonka Bog je obdario dugim životom i iako je u zadnje vrijeme pobolijevao nastavio je raditi i u krevetu, komponirao je i pisao, a još nedavno napisao je i uglazbio pjesmu povodom pedesete obljetnice jedne Družbe časnih sestara. Iako je u Provinciji obnašao različite službe kao što su gvardijan, definitor, profesor, kateheta, ispovjednik, propovjednik, orguljaš čini se da su dvije ponajviše obilježile njegov život. Zvonko je bio omiljeni župnik i glazbenik.
        Zvonkova župnička služba, pa i sav njegov život, nezamisliv je bez glazbe, bez nota i orgulja, bez koncerata. Kolike li je samo održao u ovoj crkvi. Posljednji prije samo nekoliko tjedana na Blagdan Krista Kralja.  On je imao veliku ljubav prema glazbi. Glazbom se počeo baviti još kao mladić, kao sjemeništarac pod vodstvom o. Anzelma Canjuge.  Vodio se kroz čitav život pjesmom. Napisao je riječi i glazbu za više marijanskih, liturgijskih crkvenih pjesama, misa  i svetačkih pjesama. Sjetimo se samo one pok. p. Modesta Boraka,  koju je, u prigodi kanonizacije sv. Leopolda Bogdana Mandića, uglazbio našem zaštitniku u čast: „Tebi slavu pjevamo, našeg roda sinu, koji krasiš svetošću milu domovinu“, rekao je između ostalog fra Jure, a na kraju je pokojniku za služenje zahvalio riječima: -  Dragi brate Zvonko, zahvaljujemo ti na primjeru vjernosti idealu redovničkog, kapucinskog i svećeničkog  života. Hvala ti  na  primjeru vjernog služenja Crkvi u hrvatskom narodu. Gospodin, neka te blagoslovi i pokaže ti svoje blago i milosrdno lice.  Amen.
      Nakon mise zadušnice, na groblju svete Ane sprovodne obrede predvodio je provincijal fra Jure Šarčević, a u ime kapucinske zajednice iz  Osijeka od pokojnika se oprostio poglavar samostana fra Ivica Petanjak, koji je o svom subratu, fra Zvonku rekao. - Na blagdan Krista Kralja zadnji puta je koncelebrirarao svetu misu i navečer održao koncert u kapucinskoj crkvi. Bio je to oproštaj od vjernika i od ove zemlje na način na koji je i živio. S onim geslom u svojoj sobi i sa skladbama koje je izdao 1994. godine pod naslovom: „S pjesmom kroz život – Pjevam tebi Gospodine“. Na dio zajedničkog života s pokojnim fra Zvonkom podsjetio je i fra Bono Zvonimir Šagi iz varaždinskog kapucinskog samostana.
        Pod vodstvom župnika vlč. Zorislava Šafrana na sprovod u Osijek jednim autobusom došli su i vjernici iz rodne župe Križovljan, a ispraćaju se pridružio i vlč. Vjekoslav Pavlović, župnik u Stupniku kod Zagreba. Od svog negdašnjeg župnika došli su se oprostiti i  vjernici iz Zagrebačke dubrave, kao i brojni prijatelji iz ostalih dijelova Hrvatske, a riječi sućuti Provinciji poslale su brojne Ustanove i pojedinci iz Hrvatske i inozemstva pa tako i fra Vinko Škafar iz Maribora kojem je pokojni fra Zvonko Marija Pšag ostao u dragoj uspomeni još iz vremena svog školovanja u Zagrebu dok su hrvatski i slovenski kapucini bili u jednoj provinciji.
      Fra Zvonko Marija Pšag rodio se 18. srpnja 1924. godine u Križovljanu, a krstio ga drugi dan po rođenju križovljanski župnik Martin Pižeta. Roditelji Josip i Terezija rođena Šoštarić prvom djetetu nadjenuše ime Mirko. Uz roditelje djetinjstvo je proveo uz djeda i baku,  Ivana i Anu Šoštarić, a na adresi Križovljan 15 potom su se obitelji pridružila braća i sestre Ivan, Mijo, Marija, Antun, Josip i Ana rođena 1942. godine. Pučku, četverogodišnju školu Mirko  polazi u rodnoj župi, a potom odlazi u Kapucinski samostan u Varaždin gdje 1944. godine s „izvrsnim“ uspjehom završava 8. razred Franjevačke gimnazije (danas Druga OŠ Varaždin). U to doba u Kapucinskom samostanu za smještaj učenika, započinje izgradnja konvikta Svetog Josipa, a gradnjom upravlja p. Anzelmo Canjuga, koji mladom gimnazijalcu daje i osnovnu poduku u glazbenom smislu pa tu nastaju i prve skladbe, Ave Maria s metalnim zvukom, 20. lipnja 1944, …   Daljnje školovanje fra Zvonko nastavlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Živi u Kapucinskom samostanu u Dubravi gdje je prvog dana 1942. g. novu crkvu posvetio  zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, a prvim župnikom župe sv. Mihaela bude imenovan p Maks Mašić čijom zaslugom se gradi i samostan. Ratne i poratne strahote Drugog svjetskog rata pogodile su mu i rodnu župu u kojoj je njemačka vojska 10. travnja 1941. ubila župnika, vlč Ivana Mađarića, u srpnju 1945. umire mu otac, a pripadnici OZN-e 31. prosinca 1946. ubijaju mu brata Ivana. Prve zavjete polaže u Varaždinu 12. kolovoza 1942., a vječne, 18. ožujka 1950. godine, u kapucinskom samostanu u Dubravi u Zagrebu gdje je potom u crkvi sv. Mihaela 16. travnja zaređen za svećenika. U istoj crkvi 23. travnja prikazuje mladu misu, a potom i na Spasovo, 18. svibnja 1950. godine i u Križovljanu. Potom bude imenovan duhovnim pomoćnikom prvom župniku, a nakon povratka iz vojske 1952. godine postaje drugi župnik na župi sv. Mihaela. Uz župničke obaveze i dalje vodi brigu o pjevanju u crkvi, a 1958. godine na glazbenom području započinje više desetljeća plodonosnu suradnju s prof. Vinkom Glasnovićem. Za vrijeme boravka fra Zvonke u Zagrebu nadbiskup Stepinac uručio je kapucinima životopis Leopolda Bogdana Mandića na talijanskom jeziku te ih potaknuo na hrvatsko izdanje. Posao na prijevodu obavili su fra Tomislav Šagi Bunić i fra Alojzije Novak, a „tehnički dio“ odradili su fra Zvonko i Leander Leskovar, rodom iz Gornjeg Vratna. Prvi životopis na hrvatskome tiskan je ručno i to na mesarskom papiru koji je u čitavoj roli Kapucinima ustupio jedan župljanin mesar, jer se papir nigdje u Zagrebu nije mogao nabaviti. Poratne progone komunističkih vlasti nisu mimoišle ni kapucine u Zagrebu, kao ni vjernike župe sv . Mihaela pa je zbog odlaska na Mariju Bistricu u habitu 1953. godine fra Zvonko „zaradio“ kaznu, a maltretiranju od milicije bili su izloženi i pjevači, kao i ostali vjernici. Vjerski život posebno je živnuo za vrijeme Drugog vatikanskog koncila, a za provođenje koncilske duhovne obnove angažirali su se i brojni župljani, pod vodstvom o. dr. Tomislava Šagi-Bunića. Tako je uvedeno uskrsno bdijenje, a pokrenut je vjerski župni list „Duh zajedništva“, organizirane su župne tribine, vjerska predavanja za mlade i odrasle, vodila se briga za siromašne…
      PO dolasku u Osijek 1967. godine zapale su ga  nove dužnosti, a po imenovanju za župnika u predgrađu Osijeka trebalo se pobrinuti za bogoslužni prostor u čemu su pomogle časne sestre sv. Vinka Paulskog pa je nekadašnja štala preuređena u kapelicu. Kasnije je na zemljištu kojeg su darovale sestre sagrađena crkva, svetište Svetog Leopodla Bogdana Mandića.
   Uz brojne obveze koje mu je život nanio fra Zvonko nije zaboravio ni rodni dom i zavičaj, a posebno je volio doći na proštenja u rodnu župu Križovljan.  Tu je na Spasovo 1985. proslavio svoj obljetnicu svećeništva, te potom na isti blagdan, 24. svibnja 1990. godine i četiri desetljeća misništva, a bio je i na proslavi zlatomisničkog jubileja fra Hadrijana Boraka 14. rujna iste godine.  Dok su mu zdravstvene prilike dozvolile rado je sudjelovao i u ostalim obljetnicama svećenika rođenih u župi Križovljan, a povodom pedesete obljetnice svećeničkog ređenja misu je predvodio 19. studenoga 2000..-te, a dijamantni jubilej u rodnoj župi proslavio je 13. svibnja 2010. godine, na blagdan Spasovo.
      Fra Zvonko Marija Pšag održao je više desetaka koncerata, zasigurno najviše u Osijeku, gdje je i najduže živio, a nekoliko ih je održao i u rodnoj župi. Jedan od njih bio je na Spasovo 1999. godine, a povodom dijamantne mise fra Modeste Boraka ženska pjevačka skupina Križarice otpjevale je slavljeniku na dar nekoliko pjesama među kojima je bila i skladba „Mali vrabček cingi bangi“, za koju je tekst napisao p. Modesto, a note 1944. p. Zvonko Marija Pšag.
     Iako bolestan, hodajući uz pomoć štapa, posljednji puta u rodnom kraju, u Križovljanu, fra Zvonko je bio 28. listopada 2014. godine, na pogrebu brata Mije (23. 06. 1930. - 25. 10. 2014.), a po povratku u Osijek posljednji puta za oltarom crkve sv. Jakova apostola bio je u nedjelju 23. studenoga nakon čega je održao orguljski koncert „Posebne zahvale.“
        Pokopan je na groblju svete Ane u Osijeku u „novu“ kapucinsku grobnicu nedaleko od grobne kućice, a fra Modesto (Radovec 16. 03. 1918. – Osijek 05. 03. 2004.) pokopan je u staroj Kapucinskoj grobnici.
Ako probamo vremenski proanalizirati godine života provedene na ovoj zemlji.
Možemo reći da je fra Zvonko Marija Pšag, krsnim imenom Mirko najduže bio u Osijeku, preko 46 godina, a potom u Zagrebu (22) gdje je studirao i bio župnikom do 1967. godine.   
 
Zvonko (Mirko) Pšag  (Križovljan 18. 07. 1924. – Osijek 10. 12. 2014.)
 
Bogu ostajemo zahvalni za sve dobro što učini za rodni kraj i na župama i samostanima gdje je radio i djelovao.
 Počivao u miru Božjem!
 
U nastavku nekoliko fotografija snimljenih u Osijeku 11. prosinca 2014. godine