Korisnički login

Stjepan Borak zvonar (Radovec 21. 01. 1945. – Novi Marof 18. 09. 2014.)

Osvrt na četiri desetljeća službe zvonara u crkvi Uzvišenja sv. Križa Križovljan
   Na groblju u Cestici oprostili smo se, u subotu 20. rujna 2014. godine, od Stjepana Boraka, zvonara župne crkve Uzvišenja sv. Križa Križovljan, a uz brojnu rodbinu i više stotina vjernika ispraćaju je bio prisutan i vlč. Vlado Borak, župnik župe Sveti Đurđ kod Ludbrega. Dirljivim govorom od pokojnika se oprostio vlč. Ivan Košić koji je s pokojnikom surađivao kroz 34 godine svog upravljanja župom, a  sprovodne obrede i misu zadušnicu predvodio je vlč Zorislav Šafran, križovljanski župnik.
    Služba zvonara na župi Križovljan
Posao zvonara izuzetno je zahtjevna i odgovorna služba, a uz redovito obvezno zvonjenje ujutro, u podne i na večer, prisustvovanje svim misama i obredima koji su se održavali u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Radovcu, Stjepan Borak je vodio brigu i o urednosti crkve i sakristije i pokrajnje kapele Majke Božje, kao i o okolišu. Svakim je danom bio na misi i pripremao potrebno za službu Božju. Za Veliku subotu uređivao je Božji grob, a pred Božić jaslice i kitio borove. S posebnom ljubavlju je vodio brigu o kićenju crkve, a pred prvu pričest i krizmu rado su mu u tome pomagali i roditelji djece koja su išla na sakramente. Bez zvonara Štefa nijedan posao se nije obavljao. Prema riječima vlč. Ivana Košića, službu  zvonara počeo je obavljati sedamdesetih godina i vršio ju je do smrti, odnosno odlaska u varaždinsku bolnicu početkom kolovoza 2014. godine kada ga zamjenjuje kćer Mirjana. Početnih godina, do preseljenja u Gornje Vratno 1976. godine do župne crkve bilo je kojih dvjestotinjak metara, a kroz slijedećih 38 godina do župne crkve dolazio je biciklom, 2,5 kilometra u dolasku i toliko u povratku. Do elektrifikacije velikog zvona 1991. godine samo za zvonjenje evanđeoskog pozdravljanja, ujutro, u podne i na večer, biciklom je triput trebalo potegnuti do župne crkve, a nedjeljom i blagdanom i češće, kao i za vrijeme sprovoda i večernica, krštenja i vjenčanja, i drugih prigoda. Nikad se zvonar Štef nije žalio, a udaljenost od kuće gdje je stanovao u Gornjem Vratnu do župne crkve u Radovcu prevaljivao je i ljeti i zimi, po suncu i kiši, mrazu i snijegu. I tako sedam puta na tjedan, četiri tjedna na mjesec i 12 mjesec na godinu. I tako preko četrdeset godina.
       Na zvonara Štefa bili smo navikli, nismo razmišljali o njegovom tjednom i godišnjem odmoru. I rijetko se tko sjeća da ga nekad nije bilo. I bio je stalno tu, na pomoć župniku i župljanima,  a rado je pomagao i rodbini i prijateljima. Nije računao na sate i vrijeme provedeno u službi. Jednostavno je bio tu, tih i nenametljiv, a opet vjeran službi koju je obavljao.  Ako početnih godina službovanja zanemarimo kilometre koje je prevalio, dok je živio u blizini, u doba dok je bio u Radovcu, onaj duži put, iz Gornjeg Vratna, svakako bi bilo dobro malo proanalizirati, a to je bilo od 1976. godine. Dakle u razdoblju dok nije elektrificirano veliko zvono redovito je dnevno triput morao dolaziti zvoniti i biti na misi, a tri puta po pet kilometara je 15 kilometara. Kroz 15 godina, od 1976. do 1991. to je preko 82 tisuće kilometara. Kroz slijedeće 22 godine, do 2013. „automatska ura“ zvonila je ujutro, u podne i na večer, pa se potrebna kilometraža nešto smanjila te je kroz to razdoblje samo na mise i pobožnosti koje su se u crkvi obavljale trebalo doći preko osam tisuća puta (8030 dana), a to opet iziskuje za prevaliti preko četrdeset tisuća kilometara.  Dakle elektrifikacijom zvona obveze su mu se nešto smanjile, ali kad znamo da se osim sudjelovanja na misi dužnost zvonara sastoji i od  prisustvovanja kod obreda krštenja i vjenčanja, uređivanju crkve i različitim ostalim pripremama za obljetnice i crkvene, ponekad i obiteljske, proslave onda je tu kilometražu teško, gotovo nemoguće izračunati. Ta za svaku tu prigodu treba otvoriti crkvu, pripremiti potrebno te nakon završetka obreda, pogotovo nakon vjenčanja i počistiti ispred ulaza. Od pamtivijeka je običaj da se smrt nekog člana župne zajednice obznanjuje zvonjenjem tri zvona, ujutro, u podne i na večer, a sva tri zvona zvone i za vrijeme pokopa. Kako je protekla četiri desetljeća iz župe Križovljan umrlo preko dvije tisuće ljudi zvonar Štef većini je njih zvonio, računa se da ih je preko osamdeset posto pokopano na groblju u Cestici. U tom razdoblju u župnoj crkvi održano je preko tisuću vjenčanja, a kršteno je i preko 2280 djece. Ti obredi održavaju se u pravilu u subotu, a i za tu priliku zvonar Štef trebao je otvoriti crkvu. Dodatno se trebao angažirati i kod priprema za prvu pričest i krizmu koja je u posljednje vrijeme svake godine. Štef se nikad nije tužio i s ljubavlju i osmjehom obavljao je preuzete obveze. Za službu koju je za dobro župe i zajednice tijekom godine obavljao župljani su zvonara kod blagoslova kuća nagradili prema svojim mogućnostima i već prema tome kako je tko smatrao za potrebnim. Na tome im je zvonar Štef ostao zahvalan.
Životopis zvonara Stjepana (Štefa Štefeka) Boraka
       Stjepan Borak rođen je, kao peto od šestero djece  Franje i Marije rođene Klasić. Rodio se u Radovcu, 21. siječnja 1945. godine, a krstio ga je dva dana potom, 23. siječnja 1945. župnik Josip Bakan, uz kumstvo Stjepana i Roze Petovar. Siromaštvo i ratne strahote i poratni progoni komunističke vlasti nisu mimoišle ni križovljansku župu ni obitelj Borak. Stric Ivan kao hrvatski vojnik nije se vratio iz Drugog svjetskog rata, a stric, kapucin fra Ilija Josip Borak (1914. – 2010.) od komunističke vlasti biva osuđen na osam godine robije koju je do 1955. godine izdržavao u Staroj Gradišci. U takvim okolnostima odrastao je Stjepan i njegovo petero braće s kojima je do 1956. godine živio i djed Andrija (1876. – 1956.). Najstarija sestra Ivka rođena je 1931., Josipa 1936., a potom i Alojzija  (1939.). Brat Mirko rođen je 1943., a najmlađi Ivan 1949. godine.
Obveznu tada četverogodišnju školu Stjepan je polazio u rodnom mjestu, a potom je do 1965. živio s roditeljima nakon čega odlazi u kapucinski samostan Rijeka gdje ostaje do odlaska u tada obveznu vojsku, u ožujku 1966. godine iz koje se vraća 7. rujna 1967. godine. Sestre i stariji brat Mirko se poudali i oženili te  Stjepan ostaje uz roditelje pomažući im u poljoprivrednim poslovima i gospodarstvu. Za župnikovanja vlč. Ivana Dugi prihvaća službu zvonara koju je obnašao i po preuzimanju župe vlč. Ivana Košića 1979. godine, a i nastavlja za župnikovanja vlč. Zorislava Šafrana od 2013. Brigu o zvonjenju i održavanju crkve vodio je do odlaska u bolnicu u Varaždin u kolovozu mjesecu gdje ga ispovjedio kapucin fra Josip Vizjak.
     Stjepan se 10. svibnja 1975. godine oženio Marijom r. Obadić iz Gornjeg Vratna, kćerkom Stjepana i Elizabete rođene Tenko. Naredne godine dobili su kćer Mirjanu (1976.) koja u braku sa Davorom Klapša ima dvoje djece, Sandru i Tomu.
Početkom srpnja tužio se na bolove te je u nekoliko navrata bio kod liječnika, a u kolovozu mjesecu u prvom navratu bio je u bolnici u Varaždinu, na „interni“, Odjel za gastroenterelogiju, od 8. do 20. kolovoza i potom i od 28. kolovoza do 10. rujna kada je prebačen u bolnicu Novi Marof, Služba za produženo liječenje i palijativnu skrb, gdje ostaje do smrti koja je nastupila u 7,30, u četvrtak 18. rujna 2014. godine.
 
Hvala mu za sve dobro što napravi za župu Križovljan i zajednicu u kojoj je živio.
Počivao u miru Božjem!
 
U nastavku nekoliko fotografija vezanih uz službu koju je obavlja i obitelj s kojom je živio
1. Zvonar Stjepan Borak
2. Marija Obadić i Stjepan Borak vjenčali su se 1975. godine
3. Stjepan Borak u sakristiji župne crkve 2006. godine
4. Pred crkvom Uzvišenja sv. Križa u Radovcu
5. U prosincu 2010. godine dodatno se trebalo pobrinuti za čišćenje snijega i prilaza crkvi
6. Sredinom srpnja 2013. godine crkvu su posjetili iz Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Varaždin, Željko Trstenjak, dipl. ing. arh. Pročelnik i Ivana Peškan, dipl. povj. umjetnosti, viši stručni savjetnik – konzervator za nepokretna kulturna dobra, a susretu je bio prisutan i vlč Ivan Košić i projektant Ivica Majcen i naravno zvonar Štef – Stjepan Borak
7. Za proštenja u Lovrečanu 12. kolovoza 2013. godine. Na slici su, slijeva na desno: ministrant Martin Borak, vlč. Ivan Košić, fra Mirko Kemeviš, kapucin iz Varaždina, vlč. Janko Bunić iz župe sv. Barbara i skroz desno zvonar Štef – Stjepan Borak.
8. Zvonar Stjepan Borak bio je prisutan kod preuzimanja župe vlč. Zorislava Šafrana, 25. kolovoza lanjske godine. Na slici je skroz lijevo.
9. Zvonar Štef bio je i na Božićnom koncertu 27. prosinca 2013. godine
10. Povodom obilježavanja 69. obljetnice stradanja žrtava grobišta Pancerica, 8. lipnja 2014. godine misu je predvodio biskup Mrzljak, a nakon mise u kapeli je snimljena i ova fotografija. Na slici su: donji red, slijeva na desno:  Stjepan Borak (Lovrečan), zvonar Stjepan Borak i  Zoran Mustedanagić, zvonar kapele u Otok Virju. Gronji red: franjo talan, Stjepan Golubić(Strmec Podavski), vlč. Slavko Gabud (umirovljeni župnik iz Sračinca), mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, vlč. Ivan Košić
11.  pred crkvom na tijelovskoj  procesiji 2014. godine
12. Druženju mladih župe Križovljan, na Tijelovo popodne, Stjepan se uključio kao golman
13. Zvonar Stjepan Borak i Kristijan Kolar ( 19. lipnja 2014. – izletište Lužec u župi Oštrice)
14. Trenutak odmora 30. srpnja 2014. godine, kod tornja župne crkve na kojoj se obnavlja krovište
15. Na misi u Parku hrvatskih branitelja u Gornjem Vratnu (4. kolovoza 2014. godine)
16.  Iz obiteljskog album, Marija i Stjepan Borak na proslavi krštenja unuka Tome
17. Unuci Sandra i Tomo, s roditeljima Mirjanom i Davorom nakon krizme
18- Obavijest o smrti  zvonara Stjepana Boraka
 
 

02_084537_23_1-P1010083_-_Copy.JPG 02_084548_35_2-mladeonci_Marija_i_Stjepan_IMG_9715.jpg 02_084600_15_3-20061105-.JPG 02_084614_53_4-P9147105.JPG 02_084623_81_5-IMG_6165.JPG 02_084633_70_6-IMG_8741.JPG 02_084641_80_7-IMG_2060.JPG 02_084655_30_8-IMG_3167.JPG 02_084706_51_9-PC270224.JPG 02_084716_71_10-IMG_2177.JPG 02_084724_00_11-P1040269.JPG 02_084729_45_12-P1040393.JPG 02_084740_51_13-P1040389.JPG 02_084755_87_14-P1060334.JPG 02_084804_86_15-P1070352.JPG 02_084814_59_16-IMG_9695.JPG 02_084823_00_17-IMG_9710.JPG 02_084829_93_18-IMG_9671.JPG