U subotu 30. kolovoza 2014. bilo hodočašće na Udbinu

Zapalili svijeće kod spomen križa, a vijenac položili na Plitvicama
      U suradnji s hrvatskim braniteljima Vukovara iz Općine Cestica u subotu 30. kolovoza 2014. godine održano je hodočašće na Udbinu, na Dan hrvatskih mučenika, kojemu su se ove godine pridružili i župljani župe Križovljan, a priključili su se zainteresirani mještani iz ostalih naselja Općine Cestica, iz župe Svete Barbare Natkrižovljan. Prijavilo se tridesetak hodočasnika, a u Varaždinu pridružili su nam se i članovi Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina i Međimurja.
      Krenuli smo ujutro u četiri sata s parkirališta kod OŠ Cestica, a prvo zaustavljanje bilo je na auto cesti pred Karlovcem, na odmorištu Draganić. Nakon Karlovca prema Slunju nastavili smo starom cestom te smo nešto iza osam sati popili kavu kod Macole u Korenici. Do crkve sv. Marka na Udbini stigli smo pred polazak na križni put. Tu je bilo desetak minuta vremena za razgledati crkvicu nakon čega smo se priključili križnom putu koji je potrajao do deset sati kada smo stigli do prostora pred crkvom gdje se na otvorenom služila misa koju je u 11 sati predvodio i prigodnu propovijed održao sisački biskup mons. dr. Vlado Košić. Do oltara svećenici su došli u procesiji koja je iz sakristije iz donjeg dijela crkve krenula 15  minuta prije mise, a u povorci je bilo preko 150 svećenika, članovi Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij. Uz domaćeg biskupa, mons. dr. Milu Bogovića, bili su prisutni i biskupi, ili njihovi predstavnici iz ostalih biskupija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
     Za vrijeme trajanja procesije najavljivane su hodočasničke skupine pa je tako rečeno da je na Udbinu, na Dan hrvatskih mučenika, doputovala i župa Križovljan. Na početku misnog slavlja sve sudionike pozdravio je domaćin, gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, a u nadahnutoj propovijedi biskup Košić osvrnuo se na stradanja i progone vjernika te naglasio da je prošlo dvadeseto stoljeće bilo najkrvavije po ubijanju kršćana.
      Misa je završila nešto prije pola jedan, a potom smo do 13,50 sati imali vrijeme za svoje potrebe. Tako su mnogi to vrijeme iskoristili za obilazak crkve, a u Kripti, na donjoj etaži Crkve hrvatskih mučenika mogla se posjetiti izložba fotografija i dokumenata o gradnji crkve. Tu je prikazana kronologija događanja vezanih uz CHM od 2002. godine,  a u jednom dijelu na panoima bile su fotografije s osnovnim podacima o svećenicima stradalim i ubijenim s područja Biskupije za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. U dvorani se na video zidu mogao pratiti i filmski zapis o povijesti i stradanju stanovništva i katoličke crkve u Lici. Radi se o „sažetku“ dokumentarnog filma „Lika – Od doseljenja Hrvata do Crkve hrvatskih mučenika koji traje 12 minuta. S prostora pred ulazom u kriptu pruža se prekrasan pogled na dolinu.  
     Vrijeme je brzo proteklo te smo se u zakazano vrijeme svi našli pred ulazom u crkvu, a došao nas je pozdraviti i sam biskup, mons. dr. Mile Bogović. Iskoristili smo priliku te smo kod kipa Pape Ivana Pavla Drugog snimili zajedničku fotografiju, a potom smo razgledali i spomen zid u nastajanju koji se gradi iz kamenih blokova (preporučljive dimenzije su: 30x20x15 cm) na kojem je upisano mjesto stradanja, godina i lokacija. Kod spomen kamena na kojem je upisano „Pancerica 1945. Cestica“ zapalili smo svijeću, a potom smo, u spomen na ostale žrtve i stradanja, svijeću zapalili i kod spomen križa posvećenog svim hrvatskim mučenicima. Dogovorili smo se da prema domu krenemo u 14,45 a preostalo vrijem iskoristili smo kupiti koju uspomenu i prisustvovati koncertu duhovnih i domoljubnih pjesama koji je održao Zbor srednje škole iz Petrinje.
       Kako u zakazano vrijeme zbog mnoštva hodočasnika autobus nije mogao doći do parkirališta nasuprot crkve uputili smo se pješke u dolinu gdje nas je strpljivo čekao vozač autobusa Mladen Hiržin. Vrijeme dok se svi ne okupimo iskoristili smo za popit hladni gemišt za što se pobrinuo Boris Veselnik, a nakon osvježenja krenuli smo prema Korenici, gdje je predviđen jednosatni odmor. Tu smo iskoristili mogućnost posjete nastambama životinja, a osim nekoliko divljih svinja koje su odmarale u svojem prostoru najzanimljiviji su bili medvjedi koji su izveli „svoj program“.
      Na povratku prema kući zastali smo i na Plitvičkim jezerima gdje smo kod spomenika prvom poginulom policajcu Republike Hrvatske u Domovinskom ratu Josipu Joviću zapalili svijeće i položili vijenac. Prvi poginuli branitelj Republike Hrvatske u Domovinskom ratu stradao je na Uskrs, 31. ožujka 1991. godine. Pri kraju akcije  u izravnom sukobu sa srpskim teroristima poginuo je 22-godišnji pripadnik jedinice za posebne namjene „Rakitje“ Josip Jović, a tijekom akcije ranjeno je devet pripadnika te jedinice, zapisano je između ostalog na jednoj od ploča postavljenih oko spomenika.  Vijenac je u ime branitelja, općine Cestica i župe Križovljan položio Boris Veselnik, kojem se u ime Društva za obilježavanje grobišta priključio Josip Kolarić, a iz župe sv. Barbara Natkrižovljan svijeću je zapalio Franjo Kokot iz Križanča.
     Put nas dalje vodi prema Slunju i živopisnim Rastokama gdje smo razgledali prekrasne slapove na rječici Slunjčici te mlinice na vodu koje i danas rade. Kako je dio svojeg ratnog puta u Domovinskom ratu tu proveo i Boris Veselnik saznali smo i neke pojedinosti koje su se tu događale na prilazima tada srušenom mostu od strane Karlovca. Nakon razgledavanja slapova i mjesta polusatnu pauzu produžilo smo na jedan sat, a u tom drugom dijelu, s pogledom na slapove osvježili smo se vinom i gemištima, nakon čega smo krenuli prema Karlovcu, Zagrebu i Cestici kamo smo stigli prije deset sati.
      Putem se u početku zapjevalo, a mnogu su iskoristili priliku i odmorili umorne oči. Prolistao sam u srpnju mjesecu tiskanu knjigu dr. Mile Bogovića, Lika i njezina Crkva u prošlosti i sadašnjosti gdje je na 158. strani zapisano da je u razdoblju 1894. – 1911. župom Korenica upravljao naše gore list vlč. Stjepan Petovar, rođen u Radovcu 13. prosinca 1879. godine.
     Hodočašće na Udbinu ostvareno je zahvaljujući pomoći općine Cestica, a u prvom dijelu putovanja hladnim orehovcem počastili smo se zahvaljujući Ani i Mladenu Lazar. Ukusnim cestičkim klipićima počastila nas je pekarnica Petra iz Babinca, a svijeće koje smo zapalili na Udbini i kod spomenika Josipu Joviću na Plitvicama darovala je obitelj Kokot iz Gradišća.
     Iz župe Križovljan i Natkrižovljan na hodočašću su bili Terezija Bednjanić, Danica Bratovčak, Mladen i Snježana Ceglec, Silva i Stanko Domjan, Barica Furjan, Josipa i Ivan Horvat, Štefanija Humek, Katarina, Alojz i Josip Hutnski, Nada i Franjo Kokot, Nada Kranjc, Božena Kukec, Ana i Mladen  Lazar, Vera Milec, Vera Petek, Marica Pongračić, Anđelka Ponudić, Antun Smotar, Dušanka i Josip Škrinjar, Terezija, Marko i Franjo Talan, Biserka, Josipa  i Boris Veselnik, a samo hodočašće realizirano je u dogovoru s tvrtkom Lacković.
 
 
U nastavku nekoliko fotografija snimljenih u Udbini i na putovanju
 
1. Zajednička fotografija hodočasnika iz Općine Cestica pred crkvom na Udbini
2.Dolazak do crkve sv. Marka
3. Nakon dolaska bio je križni put
4. Misu je predvodio biskup Vlado Košić
5. Vjernici okupljeni na misi
6. Fotografija za uspomenu
7. Kos spomen zida
8. U spomen na žrtve kod spomen križa zapaljena je svijeća i snimljena fotografija
9. Polaganje vijenac na Plitvicama
10. Molitva za stradale i poginule u Domovinskom ratu
11.. Kod spomenika Josipu Joviću (Aržano 1969. – Plitvice 1991.)
12. Pogled na najveći slap u Rastokama