Korisnički login

Josipa i Mirko Veselnik proslavili 50 godina braka

Oskudicu i siromaštvo prebrodili strpljivošću i marljivima radom

     U krugu obitelji supružnici Mirko i Josipa Veselnik iz Kolarovca proslavili su u ponedjeljak, 31. prosinca 2012. godine pedesetu obljetnicu braka, a uz djecu supružnika i njihovih obitelji slavlju su prisustvovali i ostali potomci sa svojim obiteljima kao i najmlađa praunuka Ana.  Zajednički život slavljenika započeo je vjenčanjem u križovljanskoj župnoj crkvi Uzvišenja svetog Križa gdje ih je na spomendan svetog Silvestra pape vjenčao župnik Ivan Dugi. U župnim knjigama zapisano je da su tog dana vjenčani Josipa Arklinić, kći Jurja i Ane rođene Rodeš iz Kolarovca i Mirko Veselnik, sin Ivana i Dragice rođene Korotaj iz Falinić Brega.

    Po vjenčanju i održanoj svadbenoj svečanosti mladi bračni par nastavio je živjeti u kući mladenkinih roditelja, a uskoro su im  se pridružila i djeca, sinovi Boris, rođen 15. prosinca 1963. godine i Mirko dvije godine mlađi. Josipa je vodila brigu o odgoju djece i zajedno s majkom vodila domaćinstvo, a Mirko je bio zaposlen građevinskom poduzeću Ingrad u Celju gdje je bio zaposlen od 1957. godine i gdje je stekao kvalifikaciju strojara građevinske mehanizacije. Nakon ženidbe, u ožujku mjesecu 1963. godine Mirko se zaposlio kod mariborske tvrtke Tehnogradnja u kojoj radeći po raznim gradilištima, s tvrtkom je dvije godine bio i u Siriji, ostaje narednih godina. Kako se obitelj u međuvremenu povećala bilo je potrebno razmišljati o izgradnji vlastitog doma te supružnici kupuju gradilište na sadašnjoj adresi i 1970. godine započinju radovi na izgradnji obiteljske kuće u koju je četveročlana obitelj (roditelji Josipa i Mirko i djeca Boris i Mirko) dvije godine nakon toga uselila. U to vrijeme započeli su radovi na izgradnji hidrocentrale Varaždin te Mirko napušta mariborsku tvrtku i zapošljava se u zagrebačkoj Hidroelektri gdje ostaje kroz sedam godina, a većinu radnog staža u ovom poduzeću ostvario je radeći na izgradnji objekata varaždinske hidrocentrale. Po završetku poslova na hidrocentrali poslovi su se selili na nove lokacije te se Mirko, da bi svaki dan bio s obitelju, 1977. godine zapošljava u poduzeću „Vodna“ Ptuj gdje ostaje narednih 17 godina, odnosno do 1994. godine kada je proglašen tehnološkim viškom. Do odlaska u mirovinu, 18. listopada 2003. godine, većinom  bez naknade, Mirko provodi na Zavodu za zapošljavanje.

     Supruga Josipa cijeli je život provela kao domaćica brinući o odgoju djece, pa i unuka, a s radošću je obavljala i neizbježne poljoprivredne poslove. Umirovljeničke dane Mirko provodi u krugu obitelji i povremenih odlazaka liječniku, a u zadnje vrijeme nekako mu je lakše hodati uz pomoć štapa koji mu olakšava kretanje.

      Proslava pedesete obljetnice braka održana je 31. prosinca 2012. godine s početkom u 18 sati, a najužem krugu obitelji, supružnicima, Josipi i Mirku, pridružili su se i sin Boris i supruga mu Biserka rođena Škrinjar, i njihova djeca s obiteljima, unuka Marijeta i suprug joj Damir Kokot s kćerkicom Anom, rođena 29. travnja 2011. godine, unuka Tatjana i Nikola Cestar. Sin Mirko i supruga mu Marija rođena Rugani kao i sin im Mihael.

   Obiteljskoj proslavi priključila se i mladenkina sestra Danica s obitelju, kao i Mirkova sestra Katica Hercog te supruga pokojnog brata Stjepana, te prijatelji iz Brezja Dravskoga i Križanča.  

      Supružnici Josipa i Mirko mladosti se sjećaju kao razdoblja sveopće oskudice i siromaštva koja je pratila većinu stanovništva pa se u svemu oskudijevalo, a brojne obitelji nisu imale  ni najosnovnije.

Braća i sestre zlatnih mladenaca

       Zbog neimaštine Mirko je još kao dijete otišao od kuće. Od 1953. godine radio je kao sluga kod obitelji Senica Alojza u Cvetkovcu. Tu je vodio krave na pašu, a pomagao je i kod ostalih poslova na poljoprivrednom gospodarstvu. Kod obitelji Senica ostao je četiri godine, a uz osiguranu hranu i stan godišnje je zaradio i dva odijela, kao i ostale sluge. Dobri odnosi s obitelju iz Cvetkovca i danas se održavaju, a ponekad se razmijene i posjete.

         U obitelji Veselnik i ostala djeca probijala su se kroz život na sličan način, napuštajući rodni dom u potrazi za najosnovnijim, a roditeljska kuća na Falinić Bregu, nakon smrti mame Dragice, ostala je prazna. Braća su se u potrazi za boljim životom razišla i formirala svoje obitelji. Tako je brat Ivan, rođen 1942., oženio Tereziju Rugani s kojom je živio u Brezju Dravskome, djeca su im  Dragica i Marija. Brat Marijan, rođen 1944., oženio je Anđelu Štager iz Brezja Dravskoga i danas živi u istome naselju, a djeca su im Danica, Jasminka i Mirjana. Najmlađi brat Stjepan, rođen 1950., sa suprugom Terzijom (djevojački Talan) živio je u Kolarovcu, a djeca su im Srećko i Renata. Sestra Katica, najmlađe dijete Ivana i Dragice, rođena 1957. godine,  udala se za Silvestra Hercog s kojim živi u Brezju Dravskome, a imaju i dvoje djece, Denisa i Silviju.

       U obitelji Jure i Ane Arklinić prvo se rodio sin Stjepan (1936.) koji kao dijete umire, a sestra Danica, rođena 1938. godine, udala se za Ivana Pintarića s kojim živi u Kolarovcu, a djeca su im Božidar i Slavica koja sa suprugom i sinom živi u Njemačkoj. Božidar sa suprugom Ljerkom i sinovima Renatom i Mariom živi u Babincu.

       Sestre Danica i Josipa do pred koju godinu imale su živu majku Anu koja je kao najstarija stanovnica općine Cestica umrla u dobi od 101. godine.  (Ana Rodeš udata Arklinić, 06. 12. 1910.  – 16. 11. 2011.).

 

 

 

U nastavku fotografija obitelji Mirka i Josipe Veselnik s djecom i unucima i njihovima obiteljima i praunukom Anom (snimljeno 31. 12. 2012. godine)

   Uspomenu na dan vjenčanja 1962. godine  zajednička fotografija supružnika, a ponos zlatnim mladencima je unučica Ana

04_013412_07.jpg 04_013421_78.jpg 04_013433_00.jpg