Korisnički login

U župnoj crkvi u Radovcu

60 godina braka Marije i Josipa Ščuric

  Na blagdan sveta Tri kralja, 6. siječnja 2012. godine, Marija i Josip Ščuric proslavili su šezdesetu obljetnicu zajedničkog života. Proslave je započela na sam blagdan ujutro u osam sati, zajedničkim sudjelovanjem na misi u križovljanskoj župnoj crkvi Uzvišenja svetog Križa u Radovcu koju je služio vlč Ivan Košić, križovljanski župnik, a svečanost se u prisutnosti pedesetak članova obitelji, prijatelja i gostiju nastavila u restoranu Danijel u Babincu. Tu su bili i glazbenici, popularni Džima bend, Mirko Juričinec, Josip Vočanec, Franjo Vuzem i Josip Škvorc, a u dobrom raspoloženju zapjevali su i Marija i Josip. Na plesnom podiju mladencima su se pridružili i ostali gosti, a na repertoaru su se našle zabavne i kajkavske narodne pjesme iz Hrvatske i Slovenije. Pjesmu je poveo Josip, a na pjesme Veselo, veselo Zagorci,  Vužgi ga Blaž (Najlepše je piti v Zgorskoj kleti/
S prijatelim starim dok lampaš nam svetli/ Najlepše je piti v zagorskoj kleti/ S pajdašimi dobrim i v zimi i leti. Vužgi, vužgi, vužgi ga Blaž/ Gotni, gotni s flaše pajdaš/Dobro, dobro, dobro ti znaš/ Ko;lko skupa smo spili mi flaš…)
nadovezale su se i ostale skladbe. Po dobrom običaju mladenci su ispili zdravicu, a uz čestitke za dug zajednički život uzvanici su se počastili tortom i nastavili slavlje do kasnih popodnevnih sati.

    Pred šezdeset godina Mariju i Josipa vjenčao je Ivan Dugi, a u župskim knjigama je zapisano da su tog dana vjenčani  Marija Martan, kći Ivana i Marije Kolar, rođene je 2. prosinca 1928. godine na adresi Virje Križovljansko kućni broj 19 (Mariju je drugi dan krstio, uz kumstvo Marije i Ivana Pavlovića, križovljanski župnik Martin Pižeta, a u obitelji Martan još su bila i braća Mirko, Franjo i Josip) i Josip Ščuric  rođen je 12. listopada 1928. godine u Gornjem Vratnu na kućnom broju 108, sin Imbre i Treze rođene Horvat. U obitelji je uz Josipa još bilo dvoje djece, Franjo i Marija.

      Dijamantni mladenci prisjećaju se početaka zajedničkog života u vremenu kada su rijetki bili zaposleni, a većina je živjela od poljoprivrede.

     Nakon vjenčanja te 1952. godine svadba je potom bila kod mladenke, a slijedeći dan u Gornjem Vratnu, kod obitelji Ščuric. Po starom običaju tu su bile i „pucnihale“, Josipa Kralj i Eva Martan, „deveri“ Stanko Furjan i Franjo Martan, a starišina Stjepan Kralj (Haba). Nakon udaje mladenci su živjeli kod obitelji Ščuric, a uz Mariju tu je bila i snaha Roza koje je bila udata za Josipovog polubrata Franju (sin Imbre i Kate rođene Kovačić), rođenog 1924. godine. Marija i Josip sedam su godina živjeli u Gornjem Vratnu, sve dok 1959. godine nisu sagradili vlastiti dom na posjedu u Virju Križovljanskome kojeg su kupili dvije godine ranije od Antonije Mlinarić koja je odselila u Maribor. U Gornjem Vratnu rođena su i djeca, Martica 17. studenoga 1952. godine kaodijete umire nakon tri tjedna, te Ivan (1954) i Štefica (1956).

        Josip se još kao mladić zaposlio, 1947. godine, prvo u Slovenskoj Bistrici, pa potom na Dalekovodu, zatim je bio 3 godine u Štorama, sve do 1955., a potom do 1960. –te u Mariboru, te posljednjih 26 godina na firmi Ograd u Ormožu odakle je 1986. godine otišao u mirovinu. U Sloveniji je 18 mjeseci služio vojsku, u Tržiću, Novom Mestu i Metliki, iz koje se vratio 1950. godine. Marija je kao djevojčica dočekala rat i priključenja Virja Njemačkoj te je kao i ostala djeca morala u Ormožu polaziti njemačku školu. Radila je jedno vrijeme i kod vlastelina Varady u Križovljangradu, a dvije godine provela je na čišćenju pruge na relaciji Ormož – Ljutomer. Poslije udaje više se nije zapošljavala već se posvetila odgoju djece, vođenju domaćinstva i gospodarstva.

     Odrastanjem djeca su formirala vlastite obitelji. Štefica se udaje za Željka Sohureka i nastavlja živjeti u Zagrebu gdje se i zaposlila, a sin Ivan za ženu uzima Mariju Majhen i gradi kuću u Križovljanu Radovečkom kamo se i preselio po završetku izgradnje kuće. U braku sina rođeno je troje djece, Roman (1976), Sanja (1978) i najmlađi Alen (1982), a ženidbom unuka na svijet dolazi i nova generacija. S djedom u kući, u Vrtnoj ulici,  danas živi  i unuk Roman i supruga mu Jasmina te praunuci Dario (1999) i godinu dana mlađa Romana. Unuka Sanja udaje se za Mladena Mihin i danas s djecom Juricom (1999.) i Veronikom osniva vlastiti dom u Dubravi Križovljanskoj. Najmlađi Alen za ženu uzima Karmen Knezoci iz Brezja Dravskoga te sređuje vlastiti stan u kući roditelja u Križovljanu s kojima živi na istoj adresi.

      Josip Ščuric dugogodišnje je član vatrogasnog društva, od 1947. godine pripadnik je DVD-a Gornje Vratno, a preseljenjem u Virje Križovljansko aktivno djeluje i u novom društvu s kojim radi i na izgradnji vatrogasnog doma što se uglavnom izvodi dobrovoljnim radom, poslije posla i u dane vikenda. Sudjeluje u izgradnji sadašnjeg vatrogasnog doma, a uz dobrovoljni rad isti se gradio i sredstvima samodoprinosa. Od 1992. godine u sklopu Grobnog odbora Cestica doprinosi uređenju groblja u Cestici i izgradnji grobne kućice. U te dvije godine dobrovoljnim radom članova grobnog odbora i stanovništva groblje se čisti, odvozi se nagomilano smeće, čisti se i popravlja ograda, gradi se deponij-odlagalište za otpadne svijeće i raslinje što su dobrovoljnim radom napravili sami članovi i utrošili preko 160 sati, izrađuje se  katastarski pregled grobnih mjesta te se u suradnji sa stanovništvom za svako grobno mjesto unose podaci o ukopanim osobama, vrši se postav oznaka polja i redova, a paralelno s time vode se postupci za dobivanje lokacijske i građevinske dozvole, kao i o prikupljanju financijskih sredstava za spomenutu gradnju koja su dobrovoljno uplaćivala sva  domaćinstva koja pokapaju umrle na cestičkom groblju, od Gornjeg Vratna do Kolarovca, Falinić Brega i Brezja Dravskoga. S izgradnjom grobne kućice započinje se na proljeće 1993. godine, a početni radovi izgradnje do krova povjereni su tvrtki GT-inženjering. Slijedeće godine građevina je pokrivena te uređena u čemu je sudjelovalo desetak izvođača, asfaltiran je prostor ispred, a uređen je i okoliš te je grobna kućica i blagoslovljena 18. rujnu 1994. godine. Uz Josipa Ščurica, u Grobnom odboru Cestica u to doba sudjeluje i Ivan Borak Otok Virje, Stjepan Leskova i Stjepan Mumlek iz Gornjeg Vratna, Jožek Vunderl iz Radovec Polja, Antun Hutinski i Ivan Kolmačić iz Babinca i Franjo Talan iz Križovljana.

      U ime vatrogasaca čestitke na šezdesetoj obljetnici braka slavljenicima su uputili  Darko Majhen, predsjednik Vatrogasne zajednice općine Cestica i DVD-a Gornje Vratno u kojem je Josip započeo vatrogasnu karijeru, a čestitci su se pridružili i Marijan Horvatić, predsjednik i Ivica Vočanec, tajnik DVD-a Virje Križovljansko.

        Nekoliko fotografija s proslave obljetnice vjenčanja snimljene u crkvi i kasnije u restoranu Danijel, a tu je i fotografija s dodjele zahvalnice za šest desetljeća provedenih u vatrogastvu dobivene 17. veljače 2007. godine. Tu je i presnimljena fotografija mladenaca koja je iznad bračnog kreveta u sobi te vatrogasno čestitanje.

     Čestitke slavljenicima, dobro zdravlje i obilje zadovoljstva u predstojećima danima i godinama.

     

 

08_235652_15.jpg 08_235702_41.jpg 08_235712_70.jpg 08_235724_36.jpg 08_235736_24.jpg 08_235747_75.jpg 08_235758_36.jpg 08_235807_37.jpg 08_235820_00.jpg 08_235833_93.jpg 08_235848_29.jpg 08_235937_84.jpg