Korisnički login

Dani sjećanja na žrtvu Vukovara 2011. godine

    Odavanju počasti prisustvovali i stanovnici općine Cestica

Pod nazivom Hrabri ljudi u Vukovaru je od 11. do  20. studenoga 2011. godine održano  obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Vukovara, a 18. studenoga u Vukovaru je među pedesetak tisuća sudionika sjećanja pristiglih iz svih dijelova Hrvatske, susjedne Bosne i Hercegovine i inozemstva bilo i nekoliko autobusa s hodočasnicima iz Varaždinske županije. Na odavanje počasti žrtvama stradalim u obrani Vukovara bili su i članovi HVIDR-e iz Varaždina i Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Varaždinske županije, a istima se priključilo i desetak hodočasnika s područja općine Cestica. Uz članove obitelji nestalog branitelja, Marijana Vučaka, supruge Neže i sina Saše tu su bili i Danijela Furjan, Katica Obadić, Tatjana i Boris Veselnik, Stjepan Škrinjar i Franjo Kokot, a pridružile su se Ana i Štefica Kranjčić iz Nove Vesi.

Plan putovanja na 20 obljetnicu stradanja Vukovara

         Tog maglovitog jutra, 18. studenoga 2011. godine, na put smo krenuli nešto prije 3 sata, a pola sata kasnije u dva autobusa krenuli smo od hotela Turist prema Vukovaru. Jutarnja temperatura bila je oko 4 stupnja ispod nule, a magla nas je pratila na cijelom putovanju, pa i u Vukovaru. Vođa puta u našem autobusu bila je Ljubica Florijan, predsjednice Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Varaždinske županije, supruga poginulog zapovjednika Vjekoslava Cerovečkog, a na početku putovanja podsjetila je da je u obrani Vukovara u Domovinskom ratu stradao i nestao 31 branitelj, policajac koji je u sklopu PU Varaždinske te 1991. godine krenuo u pomoć braniteljima Vukovara. Njih 25 je poginulo, a šestorica se i danas vode kao nestali. Za sretan put izmolili smo Oče naš koji je predvodila predsjednica udruge, a prvo zaustavljanje autobusa bilo je u Slatini na benzinskoj pumpi gdje se mogla popiti kava i obaviti ostale formalnosti. U autobusu nam je o obrani Vukovara govorio hrvatski branitelj Josip Košir, a planom putovanja bilo predviđeno zaustavljanje na Trpinjskoj cesti, kod „Groblja tenkova“ i Spomen doma Hrvatskih branitelja, te polaganje vijenaca i paljenja svijeća kod spomen ploče poginulim i nestalim policajcima iz PU Varaždinske. Potom je odlazak autobusima na parkiralište, polaganje vijenaca, paljenje svijeća i molitva kod spomen ploče postavljene na ostatku zida negdašnjeg Borovo comeracca, a nakon toga gradskim autobusima odlazak do Bolnice gdje je u 10 sati započeo program obilježavanja 20 obljetnice stradanja Vukovara.  Tu se u 10 i 30 priključujemo „Križnom putu“ te  u koloni sjećanja odlazimo na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, udaljenom 5,5 kilometara. U 12,30 sati je kod spomen obilježja na Memorijalnom groblju predviđena molitva za poginule i nestale koju predvodi  mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki, a potom je polaganje vijenaca te u 13 sati svete misa koju u koncelebraciji s ostalim biskupima i svećenicima predvodi nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić. Slijedi odlazak gradskim autobusima do privremenog autobusnog parkirališta kod negdašnje tvornice Borovo, ulazak u autobuse i posjet vojarni, ručak i mogućost obilaska izloženog naoružanja na otvorenom i u muzeju, a nakon toga je odlazak do spomenika na grobištu Ovčara. Po povratku s Ovčare u planu je zaustavljanje kod „hangara“ posjet Muzeju, a potom je povratak prema Vukovaru i odlazak u Varaždin.  

Dolazak u Vukovar – polaganje vijenaca kod spomen ploče na Trpinjskoj cesti

        U Vukovar, na Trpinjsku cestu stigli smo oko pola devet sati. Ubrzo su nam se pridružili i Husari, povijesna postrojba Varaždinske županije, a tu su kod spomen ploče poginulim i nestalim policajcima iz Varaždinske i Međimurske županije vijence položila izaslanstva susjednih Županija. Izaslanstvo Varaždinske županije predvodili su Dubravka Biberdžić, predsjednica Skupštine i zamjenik župana Milan Pavleković, a tu je bila i povijesna postrojba Zrinski iz Čakovca. U ime Međimurske županije vijenac su položili župan Ivan Perhoć i zamjenik mu Matija Posavec, a svijeće kod spomen ploče zapalili su i članovi obitelji, rodbina i prijatelji, kao i prisutni kolege policajci. Odavanju počasti i molitvi za poginule i nestale prisustvovali su i članovi Hvidre koji su nakon razaranja i zauzimanja Vukovara od strane JNA i srpskih postrojbi odvedeni u logore i zarobljeništvo.

       U spomen na poginule i nestale hrvatske branitelje pripadnike PU varaždinske koje su sačinjavali pripadnici MUP-a iz općina Čakovec, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Varaždin, susjedne dvije Županije su 18. studenoga 2006. godine postavile spomen ploču s imenima poginulih i nestalih u obrani Vukovara i Borova Naselja koji se s ovog ratišta nisu vratili, a koji su u obrani Vukovara sudjelovali od 11. rujna do 20. studenoga 1991. godine. Abecednim redom na spomen ploču su upisani: Marko Bosak, Vjekoslav Cerovečki – „Cigo“, Ivan Đurđek, Dragutin Friščić, Dragutin Gložinić, Ivan Hižman, Ljubomir Jalšovec, Tomo Jambor, Josip Kanižaj, Josip Kapustić, Zvonimir Kardoš, Mladen Kasun, Dražen Klarić, Branko Kos, Božidar Košir, Damir Lehkec, Dragutin Lehkec, Marijan Levak, Antun Mutvar, Ivan Oreški, Željko Pongrac, Vladimir Rojko, Josip Šajnović, Slavko Šantek, Dragutin Šavorić, Vlado Štampar, Dražen Štefulj, Darko Tišljarić, Mladen Vinko, Marijan Vučak i Stjepan Vusić. Pokoj im vječni.

      Nakon molitve mnogi su zapalili svijeće kod spomenika Blagi Zadru (31. 03. 1944. – 16. 10. 1991.), zapovjedniku obrane Vukovara, general bojniku Hrvatske vojske, i u Spomen domu Hrvatskih branitelja razgledali izložbu koju je postavio Marijan Gubina, desetogodišnji zatočenik srpskih logora u koje je odveden s obitelju i u kojem je proveo 260 dana, o čemu je u obliku knjige  „260 dana“ zapisao dojmove, a postavljena izložba prikazuje ratni put braniteljica i branitelja Vukovarsko-srijemske županije u Domovinskome obrambenom ratu 1991-1996. godine, kao i stradanja civila. Kod spomenika i u Domu posjetitelji su za uspomenu snimili i koju fotografiju, kao i kod spomen obilježja „Groblje tenkova“ koje je „U spomen svim braniteljima Trpinjske ceste, koji su svojim životom i djelom 1991. godine trajno obilježili obranu Vukovara“, podignuto u Vukovaru 16. listopada 2004. godine. 

U obrani Vukovara sudjelovala je cijela Hrvatska i iseljeništvo

     Krenuli smo u Borovo comercce gdje smo parkirali autobus, a potom su se položili vijenci kod spomen ploče poginulom Vjekoslavu Cerovečki – Cigi i nestalome Ivanu Đurđeku. Tu se u ime Varaždinske županije prisutnima obratio i zamjenik župana Milan Pavleković koji je rekao: -Iznimna mi je čast da Vas mogu pozdraviti kao predstavnik Varaždinske županije, županije koja je dala veliki doprinos obrani grada Vukovara, ali i cijele Hrvatske… odajući veliku zahvalnost i poštovanje svim pripadnicima postrojbi PU Varaždinske i Međimurske , htio bih se posebno sjetiti Vjekoslava Cerovečkog i Ivana Đurđeka… do pada grada Vukovara u borbama za obranu grada sudjelovalo je više od 1200 policajaca, koji su ovdje dolazili u više smjena sve do 20.studenoga 1991. godine kada je slomljen otpor posljednji otpor naših hrabrih heroja… I danas ćemo se u koloni sjećanja prisjetiti svih žrtava ove velike tragedije, tragedije koja je zauvijek promijenila živote mnogih građana, obitelji…

     Vukovar-ponos naše Hrvatske, grad mučenik i patnik, ali i grad heroj…polako se obnavlja i okreće budućnosti. Za to treba imati snage, a Vukovarci je imaju. Imali su je u ratu, imaju i u miru. Naučeni opraštati, ali ne zaboravljati. Povijest se ne može niti ne smije zaboraviti niti izbrisati, ali budućnost treba stvarati, nadajmo se ljepšu, bolju i sigurniju za sve građane bez obzira na vjersku, nacionalnu i drugu pripadnost…

Neka je vječna slava i hvala Vukovarskim braniteljima-istinskim herojima obrambenog Domovinskog rata!

      I tu je molitvu za poginule i stradale branitelje i žrtve Vukovara predvodila Ljubica Florijan, supruga poginulog zapovjednika Cerovečkog, a o obrani ovog dijela govorio je Dragutin Špac, koji je istaknuo: - U obrani Vukovara sudjelovala je cijela Hrvatska, imali ste ljudi od Rijeke, Dubrovnika, nas kajkavaca. Ovdje u obrani bilo je jako puno Zagrepčana, ljudi iz našeg kraja gore iz Zagorja. Pola pripadnike Prve gardijske brigade su bili ljudi iz Jesenja, Bednje, Ivanca… tako da moramo reći da je naš dio kajkavaca bio vrlo visok ovdje u Vukovara. Statistika govori da je trećina branitelja Vukovara bila  izvana, a tu ne smijemo zaboraviti ni iseljeništvo. Grad je kao što znate pao 18. 11., a mi smo se ovdje dolje, ispred kruga tvornice obuće Borovo predali dva dana kasnije, 20. 11. , tek u 13 sati. U ovoj zgradi, to je bila armirano betonska zgrada u kojoj je bio veliki broj žena, djece i ranjenih. Preko puta, u tvornici, dolje u tvornici, gdje su nekad bila skladišta bilo je negdje oko 4000 civila, koji su spavali na tri kata na stalažama. Unutra je bila temperatura oko 40-50 stupnjeva Celzija, bili su skoro goli. Nismo mogli ostaviti te ljude.

     Evo zbog toga mi dolazimo na ta mjesta i da još jednom podsjetimo na zajedništvo koje je ovdje vladalo, nije bilo pitanje tko je odakle i tko je tko, nego tko je kaj doprinio i napravio. To je bilo jedno zajedništvo, a mislim da nam to i sad, u ova vremena najviše treba. – rekao je hrvatski branitelj Dragutin Špac koji je nakon predaje odveden u srpske logore, Stajićevo, Niš i Sremsku Mitrovicu, a razmijenjen je 14. kolovoza 1992. godine.

    Tu su vijenac voljenom Vukovaru položili i pripadnici Dinamove navijačke skupine iz Zagreba i Đakova, „Bad blue Boysi“, a grupu mladića predvodio je Hrvoje Krep iz Zagreba.

U koloni sjećanja sudjelovalo pedeset tisuća ljudi

       Nakon molitve koju je i ovdje predvodila predsjednica Udruge Ljubica, a potom smo se uputila do parkirališta odakle su nas gradski autobusi prevezli do bolnice. Tu je upravo završavao kulturno umjetnički program i do nas su dopirali riječi pjesme „Svaku stopu ove zemlje ljubi, kad odrasteš voljeni moj sine“ ( pjesma je pod naslovom „Croatio ka mater te volim“, a stihovi glase: Svake noći Boga za te molim- Pivajući kamenu i drači- Croatio ka mater te volim - Umorna si, samo mi ne plači - Sve ću pisme pokloniti tebi - Sve đardine, neka mi te kite - Croatio iz duše te ljubim - Ja te volim ka i mati dite - Još se sićam onih riči - Što mi uvik priča Ćaća - Nemoj sine nikud ići - Tvoj je kamen, maslina i drača - Nek te rani kora kruva - Kap'ja vina, zrno soli - Nek ti kušin bude stina - Al Hrvatsku sine voli - Pisme će ti pivati slavuji - Svirat će ti moje mandoline - Svaku stopu ove zemlje ljubi - Kad odrasteš voljeni moj sine.) Potom se formirala povorka, kolona sjećanja, te smo krenuli prema Mamorijalnom groblju, a natpisnu ploču s upisanim tekstom „Varaždinska županija“ i ove godine ponio je Valent Cerovečki, da se u masi možemo držati na okupu.

       Kolonu sjećanja predvodili su pripadnici 204. vukovarske brigade Hrvatske vojske i ostali branitelji, a po prvi puta tu su bile i 144 hrvatske ratne postrojbe. Potom su u koloni bile hrvatske povijesne postrojbe, a u koloni sjećanja potom su bili gradonačelnik Vukovara Željko Sabo, Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Sabora Luka Bebić i predsjednica Vlade Jadranka Kosor, te ministri u Vladi, predstavnici Hrvatske vojske i brojni čelnici stranaka, predstavnici Gradova, općina i Županija i više desetaka tisuća ljudi.

      Kolona sjećanja od bolnice se kretala ulicama; Gundulićeva, Bolnička, Županijska, Strossmayerova, dr. Franje Tuđmana, Trg hrvatskih branitelja, Stjepana Radića, Trg Slavija i Bana J. Jelačića do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata Vukovar, a sjećanju na žrtve Vukovara bila je prisutna i trinaestomjesečna Iva Paulić s nešto starijim društvom. I kako izvjestitelji navode u koloni sjećanja sudjelovalo je pedeset tisuća ljudi. I dok je čelo povorke ulazilo na Memorijalno groblje mnogi još nisu od bolnice krenuli.

      Kod spomen obilježja na Memorijalnom groblju molitvu je predvodio mons. Marin Srakić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i nadbiskup đakovačko-osječki, a potom je uslijedilo polaganje vijenaca izaslanstva Predsjednika, Sabora i Vlade te stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, 204. brigade HV, Udruga gradova Vukovara, Dubrovnika, Zagreba te Županija među kojima je na 16 mjestu bilo izaslanstvo Varaždinske županije. 

Ne trebamo samilost velikih koji ne znaju prepoznati boli malih

       Na Memorijalnom groblju misu je predvodio i održao propovijed kardinal Vinko Puljić, a u propovijedi je istaknuo: Ovdje biti prisutan, ako se išta zna što se dogodilo, ne može bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga. Zato sam odmah prihvatio poziv nadbiskupa Srakića da budem sudionik ovog obilježavanja molitvenog i vjernički za 20. godinu stradanja ovih nevinih žrtava. Po njima je ovaj grad Vukovar postao simbol bola, ali hrabrosti i vjernosti za slobodu čovjeka, naroda i domovine.
      Prije tjedan dana sudjelovao sam na obilježavanju 550. godina krunjenja kralja Stjepana Tomaševića u Jajcu. Na znanstvenom skupu su govorili kako je Bosna pala od Osmanlijskog osvajanja. Zanimljiva je tvrdnja znanstvenika, kako je međunarodna, tadašnja Europa da bi opravdala svoju inerciju pred tolikim zlom, u svijet pustiše glavnu krivnju: nesloga u BiH. I to je jedan dio istine, a drugi dio je nezainteresiranost pred najezdom zla. Još više su bili ljuti što papa dajući krunu oduzima vlast drugima nad tim krajevima. I radi političkih interesa, radije neka padne i nestane kršćana na tim predjelima, jer politička oholost ne dozvoljava istinu priznati. Vidim da se povijest ponavlja. I ovim terenima kada je najezda sile i sijanje zla pred očima svijeta se događalo, i tada je bila nezainteresiranost te iste Europe i moćnika svijeta. Ovo sad što govorim to osobno govorim, ne u ime Crkve.Čak su zloslutno uživali da se to događa. Ovo mogu govoriti, jer sam s brojnima u to vrijeme razgovarao i nisam mogao doći sebi, s kakvom inertnošću su govorili o ovim stradanjima, kao i drugima koja su se događala. Bilo je i onih koji su zla zlima pravdali, da čovjeku pamet stane.
     Sada žele da se piše nekakva povijest u kojoj bi se relativizirala stradanja, jer tobože treba graditi povjerenje i stabilizaciju u regiji. Sjećanje na ove žrtve nije huškačka mašinerija, koja je bila pred ovaj Domovinski rat, nego je čuvanje vlastitog dostojanstva koje treba gajiti ono ljudsko i vjerničko poštivanje nevinih žrtava.

     Nama ne treba mitologija niti lažna ideologija o Domovini, mi trebamo na stvarnosti prepoznati sebe i svoje korijenje. Zato iz vjerničkog srca, puni pouzdanja u Boga dižemo glas protiv svakog manipuliranja žrtvama rata. Mi ne trebamo umnažati broj žrtava da dobijemo svjetsku naklonost, kao što se to radi. Previše je i ova brojka koja nas je ovdje okupila. Ne trebamo samilost velikih koji ne znaju prepoznati boli malih, mi moramo sami sebe vrednovati, svoje voliti i iz toga graditi poštivanje drugih i drugačijih. Ničije žrtve ne želimo ignorirati, ali imamo pravo čuvati dužno poštovanje prema žrtvama onih koji svoj život i žrtve ugradiše u ovu zemlju koju Domovinom zovemo.
     Stojeći ovdje s dubokim poštovanjem prema žrtvama, prema poginulima, prema ranjenicima, prema onima koji su ranjeni u duši i u srcu, obavljamo zavjet za našu povijest, za naš narod, za našu vjeru, za našu kulturu i za našu budućnost. Ne damo se slomiti ocjenama i procjenama moćnika ovoga svijeta, pa ni Haškog suda koji rađe žrtvama sudi a oslobađa one koji su ubijali.- rekao je između ostalog u propovijedi kardinal Puljić, a u završnom dijelu naglasio: Narode moj, gore glavu, ne boj se hrabro kročiti u budućnost i čuvati svetinju koja ti je dana u baštinu, prenesi je dostojanstveno na buduća pokoljenja iz vjere u Uskrslog Krista koji je naša nada.

     U velikom mnoštvu ljudi bilo je hodočasnika iz Švicarske, Makarske i Mostara… kao i Orašja, Primorsko-goranske županije, a na jednom ispisanih plakata stoji natpis Vukovar i Dubrovnik dva su grada bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska. Zbog velikog mnoštva hodočasnika mnogima nije svijeću uspjelo zapaliti kod spomenika na Memorijalnom groblju, ali su iste s ne manje ljubavi zapaljene kod nekog od križeva ili pak na nekom od grobova hrvatskih branitelja u Vukovaru.

Najmlađa žrtva ubijena na Ovčari imala je samo 16 godina, a najstarija 72

     Povratak do mjesta parkiranja autobusa malo se oduljio te smo do vojarne na ručak stigli oko 16 sati, a sat poslije bili smo na grobištu Ovčara. Tu smo na mjestu na kojem su srpske postrojbe i JNA poubijali 200 ranjenika, medicinskog osoblja i civila iz Vukovarske bolnice zapalili svijeće, a potresno svjedočenje o ekshumaciji poubijanih žrtava prenio nam je Dragutin Špac. Potom smo posjetili Muzej Ovčara, u hangaru gdje su tijekom 1991. godine bili zatočeni, mučeni i ubijani hrvatski branitelji, djece, žene i starci. Ulaskom u hangar u kojem je danas smješten muzej vodič, djelatnik muzeja nam je rekao:  - Ovaj Spomen dom nastao je kao donacija grada Zagreba. Idejni začetnik mu je Društvo logoraša sa sjedištem u gradu Vukovaru. 

     Nakon tri mjeseca granatiranja i uličnih borbi Vukovar je kao što znate 18. 11. 1991. godine pao, i JNA vojska je nedugo nakon toga zauzela i vukovarsku bolnicu. U bolnici su 20. pokupili sve ranjenike, civile i bolničko osoblje, točnije njih 261 i dopremili ih upravo u ovaj hangar. Ovdje su ih dočekali četnici, i nažalost podosta lokalnih Srba iz Vukovara, među kojima je bio čak i naš prijeratni gradonačelnik. Dakle svi ti civili i ranjenici su prvo ovdje dovoženi kako bi ih oni tukli i mučili i njih četvorica su isti dan preminuli od tih batina, u ovom prostoru. One ostale su iste večeri, što je i razlog zašto je u ovome prostoru uvijek mrak, njih su odlučili pokupiti sve u vojne kamione kako bi ih što lakše odvezli niz ovu cestu do grobnice udaljene oko 2 kilometra od ovog mjesta i ondje ih poubijali i sve zajedno pokopali u jamu. U toj jami je pronađeno 200 tijelo. Dakle za njih 61 još uvijek se traga i vode se kao nestali.

     Slike žrtava okolo po zidovima koje se naizmjenice pale i gase svakih 30 sekundi time se htjelo pokazati kako su te žrtve još uvijek ovdje, dolaze nam u sjećanje i polako nestaju. Ispod njihovih  slika u kanalu nalazi se slama na kojoj su te žrtve ležale. Tu se nalaze i osobni predmeti žrtava pronađenih u grobnici. Na stropu se nalazi 261 zvjezdica, po zvjezdica za svaku dušu. U sredini nalazi se spirala koja nestaje. Ona neprestano ponavlja sva imena žrtava  kako se polako javljaju i nestaju, a na kraju se uvije nalazi uvijek zapaljena svijeća kao vječni spokoj duše. Pod je prekriven čahurama koje nam pokazuju kako su oni taj dan završili svoju muku uz pucnjavu.

       Najmlađa žrtva imala je samo 16 godina, najstarija 72 i među njima su bile čak i tri žene od kojih je jedna bila trudnica. Ovdje jedino što se nije promijenilo je krovište od salonit ploča, u sredini, i ova velika metalna ulazna vrata, koja su radi simbolike zaglavljena da se više nikada ne daju otvoriti niti itko nikada ovdje zatvoriti.

      Tu smo svoje dojmove upisali u knjigu, kupili po koji suvenir, DVD ili knjigu te se oko pola sedam sati na večer uputili prema Varaždinu, a do svojih domova stigli smo oko ponoći.

U sklopu obilježavanja 20-te obljetnice stradanja Vukovara održano je 15. studenoga predstavljanje knjige „VukoWaraždin“ o djelovanju i pomoći obrani grada „Zasebne postrojbe Policijske uprave varaždinske u obrani Vukovara i Borova Naselja 11. 9. – 20. 11. 1991.“, a promocija knjige u Varaždinu održana je 11. rujna 2011. godine u Varaždinu.  
Povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara prigodnim programom i sjećanjem na stradanje hrvatskih branitelja i civila poginulih i stradalih u obrani grada Vukovara i Hrvatske sjetili su se i učenici OŠ Cestica. Uz plakat Vukovar 1991.-2011. pripremili su prigodni program pod nazivom "I u našim srcima Vukovar svijetli", a detalji s obilježavanja herojske obrane grada mogu se pogledati na školskom portalu; http://os-cestica.skole.hr/?news_hk=1&news_id=433&mshow=290#mod_news
Čestitke učenicima i nastavnicima OŠ Cestica.  

      Nekoliko fotografija snimljenih u Vukovaru 18. studenoga 2011. godine

   

 

 

30_235313_13.jpg 30_235322_26.jpg 30_235330_52.jpg 30_235338_84.jpg 30_235351_09.jpg 30_235404_97.jpg 30_235415_30.jpg 30_235427_10.jpg 30_235438_24.jpg 30_235449_06.jpg 30_235459_37.jpg 30_235510_19.jpg