Korisnički login

U utorak, 11. listopada 2011. na groblju u Cestici

Pokopan stožerni narednik Hrvatske vojske Marijan Velečić

  Uz vojne počasti, u prisutnosti više stotina prijatelja i rodbine na groblju u Cestici pokopan je u utorak, 11. listopada 2011. godine stožerni narednik Hrvatske vojske Marijan Velečić, sin Ivana i Elizabete rođene Kreč, rođen 9. travnja 1947. godine u Cestici, preminuo u varaždinskoj bolnici u nedjelju na večer u 21 sat i 20 minuta. Od prijatelja i rođaka došli su se oprostiti i sućut obitelji izraziti i brojni prijatelji i članovi udruga i društava kojima je jedan od osnivača i član bio i pokojni Marijan, a na počasnoj straži kod odra izmjenjivali su se članovi Lovačkog društva Sveti Hubert Cestica i pripadnici Hrvatske vojske.

        Sprovodne obrede koji su započeli u 16 sati, vodio je vlč. Ivan Košić, a nakon sprovoda križovljanski je župnik služio sprovodnu misu u župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa.  Nakon molitve kod grobne kućice ožalošćena povorka krenula je do grobnice na novom dijelu groblja, a križeve su ponijeli hrvatski vojnici, kao i sliku pokojnog stožernog narednika Marijana. Do posljednjeg počivališta na groblju, uz lijes koji je bio prekriven hrvatskom trobojnicom, bili su pripadnici lovačkog društva i Hrvatske vojske, a iza odra supruga Elizabeta, djeca s obiteljima, kćeri Marijana i Klaudija, sin Nenad i posinak Johann, kao i brat Stjepan s obitelju i najuža rodbina te potom brojni župljani križovljanske župe, stanovnici općine Cestica i prijatelji.  Lijes su s pogrebnih kolica do grobnice prenijeli lovci, Miljenko Kuča, Ljudevit i Miroslav Majhen i Vlado Frščić, a posebno dirljivo bilo je skidanje hrvatske zastave koju je časnik hrvatske vojske potom uručio supruzi. Odavanje počasti pokojnom hrvatskom vojniku počasnim plotunom odali su i pripadnici Hrvatske vojske, a dostojanstvenom ispraćaju pridonijeli su i pjevači grupe „Requiem“ koji su otpjevali Cestu, Suze za zagorske brege, Marjane, Marjane i Falu.

       Marijan Velečić rođen je 9. travnja 1947. godine u Cestici, a uz kumstvo supružnika Antuna i Marije Mumlek r. Slunjski krstio ga je tri dana potom vlč dr. Antun Pintarić, župnik župe Sveta Barbara Natkrižovljan, jer je u poratnom progonu Crkve i svećenstva prethodno, na veliki petak, 4. travnja od Udbe u zatvor odveden križovljanski župnik Josip Bakan. Osnovnu školu polazi u rodnoj župi, zatim slijedi trogodišnja zanatska škole, a kovački zanat izučio je kod Jakoba Žunec u Radovcu. Potom je morao u vojsku, 16 mjeseci iz koje se vratio u veljači 1968. godine nakon čega se zaposlio u Mariboru, a 1969. godine odlazi na posao u Njemačku, u Regensburgu gdje radi u metalskoj struci. Od 1975. godine živi u Sindelfingenu kod Sttutgarta pa poslije u Boblingenu gdje radi na poslovima montaže. U Njemačkoj je u dva navrata podvrgnut operaciji kralježnice, 1989. i 1990. godine.

        Pogoršanje zdravstvenog stanja osjeća u ožujku ove godine te je ustanovljeno maligno oboljenje na plućima koje se kasnije i proširilo i zahvatilo i ostale organe. Od tada je na liječenju po bolnicama i medicinskim ustanovama proboravio preko sedamdeset dana. Najduže u Klenovniku gdje je boravio u osam navrata, a u svibnju mjesecu 18 dana  se liječio u Kloničkom bolničkom centru na Jordanovcu u Zagrebu. Posljednjih devet dana bio je na Odjelu za interne bolesti Opće bolnice Varaždin.

        Marijan Velečić posebno je volio rodni kraj, a u raznim tamburaškim skupima svirao je berdu (bajs). Ljubav prema Domovini, očuvanju jezika, hrvatske pjesme i kulturno povijesne baštine vjerojatno su ga pataknule da je u svibnju 1982. godine, zajedno s ostalim Hrvatima u Sindelfingenu, sudjelovao u osnivanju Hrvatskog tamburaškog društva Matija Gubec. Bio je vrijedan i marljiv član Lovačkog društva Sveti Hubert Cestica, a jedan je i od osnivača Športsko ribolovnog kluba općine Cestica 1995. Tu je godinama obnašao funkciju tajnika, a i jedan je od osnivača Kulturno umjetničkog društva općine Cestica  koje je osnovano početkom 1998. godine.

        Nije volio nepravdu, a s posebnim oduševljenjem dočekao je demokratske promjene i osamostaljenje Hrvatske. Agresiju Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku devedesetih godine i podrške vrha bivše vojske, JNA velikosrpskim pretenzijama trebalo se oduprijeti te se Marijan kao dobrovoljac javio u obranu. Prvo u narodnu zaštitu, a poslije i u vojnu formaciju. Bio je član 104 brigade Hrvatske vojske, a za sudjelovanju u obrani domovine od srpskog agresora dobi je od predsjednika Republiek Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, Spomenicu Domovinskog rata 1990. – 1992. Za aktivno sudjelovanje u obrani Domovine dodijeljen mu je, na zapovijed ministra obrane Rebublike Hrvatske, od 28. svibnja 1992. godine čin stožernog narednika Hrvatske vojske, a u mirnodopskim uvjetima od 1997. godine član je Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata Varaždinske županije.

    Posljednjih godina najviše se posvetio uzgoju pasa, kućnih ljubimaca, s kojima je dobio brojna priznanja i nagrade, a jednogodišnji mužjak Ery postao je 2007. godine europski mladi prvak na održanom Euro Dog Showu u Zagrebu. Na istom natjecanju petogodišnji Aki proglašen je šampionom Starog kontinenta među seniorima, a na međunarodnoj izložbi održanoj u Francuskoj kujica je postala svjetska prvakinja.

          Hvala za sve dobro što učini bližnjima i Domovini. Počivao u miru Božjem.

 

19_153628_70.jpg 19_153636_94.jpg 19_153645_34.jpg 19_153653_86.jpg 19_153712_48.jpg 19_153724_91.jpg 19_153737_22.jpg 19_153755_46.jpg 19_153806_81.jpg 19_153829_05.jpg 19_153838_49.jpg 19_153847_81.jpg