Korisnički login

Proštenje kod Majke Božje u Križanču 2011

Pohod Udruga umirovljenika i planinari općine Cestica

   Četvrti po redu pješačko-planinarski pohod na blagdan Velike Gospe majci Božjoj u Križanče ove su godine organizirali članovi Udruge umirovljenika i planinari s područja općine Cestica, a osim plakata zainteresirani su bili obaviješteni i za posljednjeg izleta planinara u Velenje kao i za posjete planinara općini Heiningen u Njemačkoj.   

    Do pola devet ujutro okupilo nas se na parkiralištu kod križovljanske župne u Radovcu te smo nešto iza krenuli s Trga Ivana Pavla Drugog ulicom Miroslava Krleže, Augusta Šenoe i Vinogradskom na tradicionalno proštenje do 5,5 kilometara udaljene kapele Majke Božje u Križanče. Na putu prema Svetoj Barbari priključio nam se u Vinogradskoj ulici i Marijan Borak, koji nas je ispred kuće dočekao s pripremljenim čašicama i rakijom, popularnim orehvcem kojim smo se okrijepili i nastavili dalje na putu prema odredištu.

   Do prvog odmorišta kod crkve Svete Barbare stigli smo oko 9 sati i 20 minuta i tu smo se odmorili i upoznali s poviješću crkve koja je župskom postala tek 1789. godine, a prvim župnikom bio je Stjepan Kutnjka. Lađa crkve je iz 1768., a 1775. godine i toranj dobiva sadašnji oblik. Crkva je podignuta na najvećem vrhu ovog vinorodnog kraja te pogled seže u svima smjerovima. Od tornja se polako spuštamo prema jugu i prolazimo stepenicama koje su građene prema zamisli Josipa Lazara, a s mladima je njihovu izgradnju 1988. godine započeo tadanji župnik Vlado Stolnik. Spuštamo se polako stepenicama i već po tradiciji u donjem dijelu snimamo za uspomenu zajedničku fotografiju. S lijeve strane, prema istoku nalazi se danas ruševna klijet u kojoj je do izgradnje župnog dvora stanovao i prvi župnik, a neko je izbrojio da se s platoa koji je oko crkve do podnožja treba spustiti niz 139 stepenica. U strmijem dijelu sagrađeno je po sedam stepenica u nizu, a u donjem, položenijem dijelu, tek su tri stepenice između približno vodoravnih  ploha stubišta. Tek je u donjem dijelu asfaltom prekriven dio stepenica preko kojih se trebao probiti put, srećom od namjere se odustalo, a asfalt je ostao.

    Dalje nas put vodi kraj škole i Crnkove kapele za koju je temelje 1936. godine blagoslovio današnji hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup. Prolazimo dalje županijskom cestom koja uglavnom, od kapele Marka Križevčanina, podignute na završetku Vinogradske ulice u Radovcu do naselja Križanče dijeli župu na dva dijela, s istočne strane je općina Vinica i naselje Vinica Breg dok je prema zapadu Natkrižovljan koji je nekad nosio naziv Križovljan Breg. Svladavajući blage uzvisine i nizbrdice dolazimo i do Križanča i do raspela odakle u pola jedanaest kreće procesija prema kapeli Uznesenja Blažene djevice Marije. U ovogodišnjem pješačko-planinarskom pohodu sudjelovala su 32 hodočasnika, najviše hodočasnika iz Radovca, a potom slijedi Babinec, Cestica, Križovljan, Gornje Vratno, te po prvi puta i iz Nove Vesi, Otok Virja, Lovrečana, Natkrižovljana i Falinić Brega.  Na stepenicama ispod crkve Svete Barbare bili su: Božidar Pavlović, Anka Vinter, Milan Borak, Vera Borak, Slavica Šincek, Josip Furjan, Marijan Borak, Katarina Vidrač, Stjepan Mihin. Ivan Oković, Anita Županić, Zvonko Kos, Barbara Antolić, Danica Bednjanić, Dragica Kos, Ivan Mumlek, Gordan Vupora, Lucija Vupora. Tu su bili i Stjepan Humek, Ana, Andreja i Franjo Talan, Andreja Mihin, Štefica i Petar Kranjčić, Dragica Mihin, Ivan i Mira Hip, Dragica Kišić i Ljubica Humek,  Ana Antolić iLorena Jarnec, a već na izlasku iz naselja prdružila nam se i barbara Furjan iz Natkrižovljana.

    Kod raspela kojeg su 1944. godine podigli Jura i helena Lazar već se okupilo nekoliko desetaka vjernika, a tu su i djevojke u bijelim haljinama koje će ponijeti kip Majke Božje. Ove godine to su šestogodišnja Katja Leskovar, te nešto starije Petra i Jožica Majhen, Martina Furjan i Danijela Majhen, oko pola jedanaest molitvom započinje naš susret. Na čelu procesije križ nosi Dalibor Kotolenko, kojeg negdje na polovici puta mijenja Josip Kočet, a krunicu predmoli Vlado Bukovec (65).  U predviđeno vrijeme stižemo pred crkvicu gdje je u hladu lipa, i pred kapelom sve već pripremljeno za misno slavlje.

Kapela Uznesenja Marijina  nalazi se na platou koji je otprilike iste nadmorske visine kao i župna crkva Svete Barbare, nešto poviše, cestom prema jugu izmjerena je visina od 331 metar. Na jednoj ploči južnog zida kapele stoji uklesani natpis „Postavil Tomaž in Ana Mikl od sv. Marjete niže Ptuja, leta 1872.“ Na stropu se nalazi nekoliko freski koje je prema zapisu na jednoj od njih 1896. godine oslikao Antonius Brollo. Misu je služio i propovijed održao vlč Janko Bunić, župnik svete Barbare, a lijepo okićenu crkvicu zahvalio je Dragici Lazar. Svečanom ozračju blagdana doprinijeli su i pjevači koje je na orguljama pratio Marijan Hutinski, koji je u orguljaškoj službi naslijedio Ivana Majhena.

      Nakon mise spuštamo se prema vatrogasnom domu DVD-a Gradišće gdje se može popiti hladno piće i nešto za pojesti, a tu je i prilika za popričat s prijateljima i poznanicima koji za blagdan posjećuju rodni kraj. Pošto je i ove godine na proštenju „pri Miklinovi kapeli“, kako žitelji zovu kapelicu Majke Božje, bio veliki broj ljudi sudionici pješačkog pohoda razmjestili su se na više mjesta, uglavnom ispred doma, a jedan dio mjesto za stolom pronašao je i u sali vatrogasnog doma. Na brojnim štandovima mogli su se kupiti i prikladni pokloni i potrepštine za domaćinstvo, sladoled i igračke, a vinogradari su tu mogli nabaviti drvene bačve i kace i opremu potrebnu za predstojeću berbu. Okrijepljeni ukusnom kotlovinom ili kobasicama koje su pripremili vrijedni članovi DVD-a Gradišće vrućinu dana nastojali smo razblažiti hladnim gemištima, a moglo se popiti i pivo ili sok. Proštenjarskom ugođaju doprinijeli su i glazbenici iz sastava Eliksir; Mario Šoštarić, Saša Vučak, Milivoj Kereži i Dragec Novoselec, a uz zvukove popularnih hrvatskih i slovenskih pjesama, moglo se i zaplesati.

        Druženje i vatrogasna zabava nastavljeno je do kasnih noćnih i jutarnjih sati, a sudionici pješačko-planinarskog pohoda koji je bio planiran u 14 sati, ali se malo odužio te smo se nešto prije pola tri uputili u dolinu. I ove godine formirao se vlakić, a putem se i zapjevalo, u početku su na rasporedu bile marijanske pjesme, poslije i ostale. Na povratku, oko pola četiri sata, hladnim gemištom počastila nas je obitelj Strelec, a uz baku Anu tu su bili i sin Slavko i supruga mu Dragica. Nakon polusatnog zadržavanja zahvalili smo domaćinima i nastavili put prema križovljanskoj župnoj crkvi, odakle smo ujutro i krenuli, a na oproštaju od Marijana Boraka  nismo mogli odbiti poziv supruge Katice na osvježenje koje nam je i prijalo na terasi ispod vinograda i Prekorja.

   Nekoliko fotografija s četvrtog pješačko-planinarskog pohoda Majci Božjoj u Križanče

25_132816_40.jpg 25_132844_98.jpg 25_132857_72.jpg 25_132906_57.jpg 25_132915_05.jpg 25_132929_34.jpg 25_133011_12.jpg 25_133026_36.jpg 25_133036_63.jpg 25_133110_49.jpg 25_133118_63.jpg 25_133127_39.jpg