Korisnički login

U Heiningenu 4 događaj Euro projekta

 

Drugi dan posjetili vrh Bossler, a pred oproštaj i vatrogasno društvo

    Drugi dan boravka u Njemačkoj na programu je bio posjet i obilazak planinarskih staza te smo se ujutro iz hotela uputili prema Heiningenu, a u isto vrijeme autobusima su prema istoimenoj općini krenuli i gosti iz Mađarske i Slovenije koji su noćili u istom hotelu. Na putu prema odredištu uživali smo u prekrasnim zelenim krajolicima kroz koje smo prolazili, a tu su se smjenjivala  polja zasađena kukuruzom i pšenicom koja je na pojedinim parcelama već bila i požnjevena, ponekad su strništa bila i zaorana. Prošli smo i kraj ograđenih pašnjaka na kojima su mirno pasli konji, nešto dalje nazirala su se šumovita brda, a i lijepo uređena naselja… 

     Do Heiningena smo stigli nešto prije devet sati. Vozači su autobuse parkirali u ulici Kastanienallee odakle smo pješke ubrzo stigli do stotinjak metara udaljenog mjesta okupljanja. Dočekali su nas predstavnici općine, a gradonačelnik Norbert Aufrecht i sa svakim se osobno pozdravio. U velikom prostornom šatoru bila su rezervirana mjesta i stolovi za goste iz općine  Cirkulane, Cestica i općine Mlinarci koja je bila domaćin prethodnog, trećeg događanja iz Euro projekta ''Izgradnja Europskog identiteta kroz zajedničke kulturne i sportske tradicije''.

    U prednjem dijelu vijorile su zastave zemalja sudionika u projektu. S lijeve strane bila je zastava Republike Hrvatske, pa Mađarske i Slovenije, a potom je bila zastava Njemačke, Europske unije i općine domaćina susreta. Kako su u projektu četiri općine dogovoreno je da na početku svakog susreta bude izvedena državna himna domaćina, pa je tako i službeni dio četvrtog događanja započeo izvođenjem njemačke himne, a potom je dobrodošlicu gostima izrazio gradonačelnik Norbert Aufrecht, koji je istaknuo da nikada u prošlosti općine Heiningen nije bilo takovog višenacionalnog susreta kao sad te s posebnim ponosom pozdravlja goste iz tri države. Također je napomenuo da su se u prethodna tri susreta, u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj ugodno osjećali te svima zahvalio na gostoprimstvu. Uslijedilo je predstavljanje općina, a doprinos sporazumijevanju dali su Nada Gerrer rođena Težak, Tončka Derniković i János Müller, koji su prevodili na hrvatski, mađarski, njemački i slovenski jezik. Tako je sudionike susreta s najznačajnijim podacima o općini Mlinarce upoznao načelnik Ištvan Vuk, o općini Cirkulane govorio je Janez Jurgec, a općinu Cestica ukratko je predstavio načelnik Mirko Korotaj, nakon čega je prikazan i kratak film o prirodnim, kulturno-povijesnim, gospodarskim i ostalim značajkama općine Cestica. Kako je tema četvrtog događanja bila planinarenje predstavljene su i aktivnosti cestčkih planinara koji pješačko izletničkim stazama žele povezati prirodne, kulturne-povijesne i ostale znamenitosti općine Cestica, a rado posjećuju i ostala mjesta kako u bližoj okolici tako i u udaljenijim mjestima, istaknuo je Franjo Talan. U zadnjih šest godina u planinarenje je uključeno pedesetak ljudi, održana je i planinarska škola, a jedna od tradicionalnih pohoda koji se svake godine organizira je i pješačko-planinarski pohod kapeli Majke Božje u Križanče te su pozvani svi koji su u mogućnosti da mu se priključe i ove godine, polazak je u ponedjeljak 15. kolovoza u 8, 30 s parkirališta župne crkve u Radovcu, dok je povratak predviđen za isti dan u 16 sati.  

           Za uspomenu na susret izmijenjeni su prigodni pokloni, a načelnik Općine Mlinarci Stjepan Vuk predstavnicima ostalih općina uručio je maketu mlina na Muri, po kome je i naselje dobilo ime, načelnik Mirko Korotaj poklonio je ručni rad udruge Vezlje, a župan Janez Jurgec, kao prepoznatljiv simbol općine Cirkulane uručio je načelniku Norbertu Aufrechtu klopotec sa šest krila.

     Nakon predstavljanja općina sudionika Euro projekta ''Izgradnja Europskog identiteta kroz zajedničke kulturne i sportske tradicije'' načelnik Norbertu Aufrecht predstavio nam je vodiče našeg subotnjeg planinarskog pohoda koji će se zbog velikog broja sudionika održati u dvije grupe. U prvoj su uz njemačke planinare bili predstavnici općine Mlinarci iz Mađarske i Cirkulane iz Slovenije, a vodič planinarskog pohoda bio je Helmut Ulrich. Drugu grupu sačinjavalo je osamdesetak planinara iz Heiningena i Cestice koji su prošli trasom prema vrhu  799,4 metra visokog Bosslera, a planinarski vodiči bio nam je gospodin Fischäß iz Njamačkog društva za planinarenje. Na put smo ponijeli već pripremljene sendviče i mineralnu vodu te smo se autobusom uputili do polazne točke naše planinarske ture kamo smo stigli oko pola dvanaest (oko 600 metara nadmorske visine), a tu smo pred polazak snimili i zajedničku fotografiju. Ubrzo prelazimo početni dio asfaltirane ceste te se dalje po dobro održavanom makadamskom putu upućujemo trasom prema vrhu Bossler. Trasa se postepeno uspinje, a oko nas se izmjenjuju šumarci, livade i voćnjaci, u podnožjima su polja kukuruza i pšenice, prolazimo i pored ograđenog pašnjaka u kojem neometeno pasu koze, koje su potražile hladovinu među drvećem, a na informativnim tablama može se pročitati da su tu staništa za mnoge ugrožene biljne i životinjske vrste. Kolona se razvukla, a pred planinarskim domom koji prema natpisu na zgradi ove godine obilježava stotu obljetnicu stoji karta s planinarskim stazama i putokaz koji nas obavještava da do vrha Boßler još treba pola kilometra pješačenja. Kod planinarskog doma je odmor. Na suprotnoj strani je veliki plato s kojeg se pruža prekrasan pogled u dolinu u kojoj se naziru brojna naselja među kojima je i grad Gӧppingen najveće mjesto ovog dijela, a naši vodiči nam pokazuju gdje se u dolini nalazi Heiningen. Tu smo se osvježili hladnim pivom, bilo je i sokova, a dobro su došli i sendviči koje smo sobom ponijeli. Domaćini su nas počastili i rakijom koju sam prvu puta popio iz metalne čašice. Tu smo otpjevali nekoliko pjesama iz pjesmarice koju je sastavio Ewalds Weller, koji je pjevače pratio na gitari, a na repertoaru se našla Mein Vater war ein Wandersmann, Buona Sera…  Nakon nekog vremena gitaru je preuzeo Stjepan Mumlek te se druženje nastavilo uz naizmjenično pjevanje njemačkih i hrvatskih pjesama, a uz pjesmu se i zaplesalo. S nama je bio i načelnik Norbertu Aufrecht, a uz pjesmu i dobro društvo vrijeme brzo prolazi te je ubrzo i prošlo vrijeme predviđeno  za odmor te smo se nakon jednosatne stanke uputili prema vrhu. Put je dalje vodio kroz  šumu, djelom i kroz livade te smo i naše kretanje prilagodili širini staze, a naše crvene majice koje smo obukli prije planinarenja, s natpisom općina Cestica, nadopunjavale su uglavnom zelenu boju prirode. Do vrha smo došli nešto prije dva sata i zaustavili se kod drvenog križa postavljenog u spomen na 17 poginulih sudionika zrakoplovnih nesreća stradalih u razdoblju od 1940. do 1966. godine.

    Na daljnjem putu prošli smo kroz šumu u kojoj se nalazi i „bređe“ stablo do kojeg su se spustili Stjepan Mumlek i Josip Furjan, a na jednom mjestu uz trasu planinarske staze postavljeno je nekoliko kamenih blokova („Jahrhundertstein“) s uklesanim najznačajnijim događajima koji su se zbili u dvadesetom stoljeću, u kojem je postignut veliki tehnološki napredak, ali i velike patnje stanovništva istaknula je Gisela Wolzsuch, najiskusnija sudionica planinarskog pohoda. Uz Nadu Gerrer rodom iz Babinca u prevođenje se uključio i Božidar Pavlović i Josip Furjan. Trasa se dalje spuštala nešto strmije, s provalijom s desene strane, te smo po uskom šumskom putu prolazili jedan iz drugoga. Oko tri sata stigli smo do naše slijedeće postaje, odmorišta udaljenog od vrha Boßler 1, 5 km, s kojeg se pruža pogled u dolinu te smo nakon desetominutnog odmora krenuli prema cilju našeg današnjeg planinarskog pohoda. Staza je prešla u poljsko-šumski put kojim smo u 15 i 30 stigli na odredište gdje smo sačekali dolazak autobusa koji nas je odveo do hotela Bad Boll Seminaris kamo smo stigli oko 17 sati. Završni dio subotnjeg druženja bio je  na mjestu jutarnjeg susreta, a kiša koja je u međuvremenu padala osvježila je „Gartenfreude“ tako da nije bilo prevruće. Kako je ovo već četvrti susret projekta stekla su se i brojna poznanstva, a naš snimatelj Antonio Kišić svojim prijateljima, Joakimu i Herbertu Reesu iz Njemačke za uspomenu je poklonio dres hrvatske reprezentacije i kapu s prepoznatljivim bijelo crvenim poljima. Nakon rekreativnog pješačenja najviše se konzumiralo odlično njemačko pivo koje je bilo i optimalno ohlađeno, a druženje se uz pjesmu i ples nastavilo do pred ponoć. Kako je u 19 sati još uvijek bio dan, a središte mjesta i nije tako daleko odlučih ga posjetiti. Kao i u svakom civiliziranom mjestu putokaz vam pokazuju najviše zgrade, a to su i u Heiningenu crkve. Krenuh glavnom ulicom i prvo stigoh do katoličke crkve koja je sagrađena nakon Drugog svjetskog rata kada su u mjesto došli i katolički vjernici, a i stil gradnje je nešto novijeg datuma. Nešto udaljenija, a i starija je evangelička crkva svetog Mihaela. Nije daleko, malo sjevernije od prethodne, prođete kraj katoličkog i evangeličkog župnog dvora i tu ste. Oko crkve je cintor, a prema još uvijek sačuvanim nadgrobnim spomenicima dade se zaključiti da je oko crkve nekad bilo i groblje. Po starim sačuvanim i obnovljenim kućama zaključih da bi tu mogla biti i povijesna jezgra naselja. Jednom mi jedan prijatelj reče da se civilizacija i kultura svake zajednice može procijeniti po urednosti groblja te odlučih pogledati i groblje, a pošto sam prvi puta u mjestu upitah jednog starijeg prolaznika za lokaciju te se uskoro nađem i pred ulazom. Lijepo oblikovane grobne plohe, zelenilo i brižno njegovani i održavani grobni humci uvjeriše me da se i prema umrlima žitelji odnose s dužnim poštovanjem, a s dužnim poštovanjem vode brigu i u ratnim vihorima poginulih mještanima naselja.

     Posljednji dan trodnevnog boravka u Njemačkoj iskoristili smo za posjetu vatrogasnom domu u Heiningenu gdje su nam domaćini bili mjesni vatrogasci koji su nas upoznali s voznim parkom i vatrogasnom opremom, a unatoč kiše koja nas je pratila iskoristili smo priliku i razgledali i prostorije i garderobu vatrogasne postrojbe. Dobrodošlicu nam je i tu poželio gradonačelnik Norbert Aufrecht, a izaslanstvo općine Cestica predvodili su načelnik Mirko Korotaj i predsjednik Vijeća Ivan Hohnjec. Tu je bio i Josip Borak, direktor Azre, te Darko Majhen, predsjednik Vatrogasne zajednice općine Cestica. Izaslanstvo općine Mlinarci predvodio je načelnik Ištvan Vuk, a ispred općine Cirkulane bio je načelnik (župan) Janez Jurgec i zapovjednik PGD-a Ivan Tetičković.

  Povratak prema Sloveniji, Hrvatskoj i Mađarskoj uslijedio je nakon ručka koji je za goste pripremila općina Heiningen, a prije polaska iz Heiningena održan je dogovor čelnika općina o daljnjoj suradnji. Potom su u zahvalu domaćinu na ukazanom gostoprimstvu nekoliko popularnih hrvatskih pjesama odsvirali cestički „glazbenici“ u sastavu Ivan Hohnjec berda, Stjepan Mumlek gitara i Mirko Korotaj harmonka, a u pjesmi su im se pridružili i predstavnici sudionika u projektu.   

Povratak iz Njemačke uslijedio je oko pola tri popodne, a kući u Cesticu stigli smo u jedan sat iza ponoći. Sljedeći, završni susret Euro projekta ''Izgradnja Europskog identiteta kroz zajedničke kulturne i sportske tradicije'', predstavnika općina Heiningen, Cirkulane, Cestica i Mlinarci održat će se 15. listopada 2011. u Cestici.

   Nekoliko fotografija s planinarskog posjeta Općini Heiningenu i tamošnjem vatrogasnom društvu održanog u subotu i nedjelju, 6. i 7.  kolovoza. 

 

23_103929_67.jpg 23_103942_50.jpg 23_103951_29.jpg 23_104003_88.jpg 23_104013_54.jpg 23_104024_27.jpg 23_104033_68.jpg 23_104042_08.jpg 23_104054_00.jpg 23_104112_88.jpg 23_104121_36.jpg 23_104136_06.jpg 23_104146_11.jpg 23_104204_95.jpg