Korisnički login

Na grobištu Pancerica u Virje Otoku obilježili 66 obljetnicu stradanja

Kultura sjećanja danas nije cijenjena

             Pod pokroviteljstvom Općine Cestica, održana je u nedjelju, na blagdan Duhova, 12. lipnja tradicionalna komemoracija i misa zadušnica za žrtve grobišta Pancerica. Ove godine komemoraciji je prisustvovalo stotinjak ljudi, a uz mještane Otok Virja i župljane župe Križovljan ove godine odavanju počasti žrtvama poratnih likvidacija pridružili su se i predstavnici udruga iz Čakovca, Varaždina, Varaždinskih Toplica i udruga branitelja općine Petrijanec. Tu su bili i predstavnici Općine Cestica, a pozivu Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava odazvao se i prof. dr. Šime Ivanjko, počasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru .

       Komemoracija je izvođenjem hrvatske himne koju je otpjevao Mješoviti zbor župe Križovljan započela u 15 i 30, a  potom je u ime organizatora okupljene pozdravio Franjo Talan. Prisutnima se potom obratio prof dr. Šime Ivanjko, počasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru  koji je o grobištima u Sloveniji i o grobištu Tezno rekao: Prvi puta se nalazim ovdje i prvi puta sam nešto više čuo o ovom događaju. Nažalost današnje vrijeme ne cijeni  kulture sjećanja. 1945. godine taj dio hrvatsko-slovenskog teritorija i zemljišta posijan je grobištima, ne znam koliko ih je u Hrvatskoj, ali u Sloveniji je nađeno  640 grobišta u kojima leže ljudi, koji su pobijeni nakon rata, bez suđenja, bez utvrđivanja bilo kakve krivice. Jedina krivica je bila da su se u određenom trenutku našli na određenom mjestu, što su željeli slobodu, što su upravo u majskim danima 1945., nakon završetka rata, osjećali da će živjeti svojim životom. Nažalost njihov životi  su prekinuti puščanim mecima na brojnim nepoznatim mjestima.

Zahvaljujem svima koji su radili na tome da se ovo grobište obilježi.

      Dolazim iz Maribora, gdje pokušavamo na neki način, pokušavali smo kao Hrvatsko društvo već 1990-91. godine donijeti na to mjesto jedan kamen s obilježjem da tu leže hrvatski građani, odnosno pripadnici Hrvatske vojske i civili. Policija je to obilježje odstranila. Međutim kasnije je ipak postavljena grobnica koja je posljedica činjenice da se kod gradnje auto ceste naišlo na ljudske kosti žrtava. Na dužini od 70 metara pronađene su te kosti koje su kasnije pokopane u grobnicu na Teznom.

    Prema sondiranju koje je izvedeno pred nekoliko godina neosporno je utvrđene da je na tom prostoru  pokopano najmanje 15 tisuća ljudi. Prema proučavanjima koje je vršio, kolega prof Šimundić, koji je o tome napisao i knjigu, koja je izašla prije nekoliko godina on tvrdi da je tu najmanje 20 tisuća ljudi.

  Očevici koji su nam kao Hrvatskom društvu, poslali nekoliko pisama odmah početkom devedesetih godina kada smo  na neki način pokušali tu činjenicu plasirati u javnost, kažu da su među strijeljanjima bile i djeca i žene. I sondiranja to potvrđuju. To znači da su u toj grupi bili i civili.

Maribor čini nešto na tome, međutim ono što smo tražili,  da se taj dio proglasi kao park, kao spomen područje, nažalost do sada nam nije uspjelo. Jedino što ima jedan stavak u obavijesti na slovenskom, engleskom i njemačkom  jeziku, ali na žalost ne i na hrvatskom, iako smo pokušali da se ta informacija napiše i na hrvatskom jeziku, nije nam uspjelo iako su većinom tu strijeljani pripadnici hrvatskog naroda.

     Nažalost nikad nećemo saznati točan broj ljudi. Uvijek se govori o tisućama,  ali zaboravljamo da je svaki pojedinac u tim tisućama, bio otac, bio suprug, brat, žena ili dijete….

     I upravo ta kultura sjećanja koja nije cijenjena i što je današnja generacija dužna, na neki način podsjetiti, i na buduće generacije prenijeti, da se 1945. godine dogodilo nešto što se nije smjelo dogoditi. I zato hvala Vama koji se podsjećate na te događaje i nadam se da će se to i nadalje činiti. – rako je prof. Šime Ivanjko iz Maribora.

    „Poštovani gospodine Franjo, poštovani gospodine počasni konzule, dragi sumještani i susjedi sve Vas skupa ispred Općine Cestica najsrdačnije pozdravljam. Postoji jedna izreka, da je jedan izgubljeni život tragedija, tisuće izgubljenih života je statistika. Ja Vas molim da ovaj događaj ne bude statistika nego da se toga prisjećamo svake godine. Općina Cestica se uvijek prisjećala žrtava, a ja sam siguran da tako bude i ostalo.“ - rekao je zamjenik načelnika općine Cestica Josip Borak.

     U nemogućnosti dolaska pismo je 8. lipnja 2011. poslao prof. dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva: Upravo sam se vratio iz Norveške, a u subotu i nedjelju sam u Muenchenu s našim Hrvatima. Žao mi je da ne mogu biti s Vama  u Virju Otoku, primite moju ispriku. Iz udruge Macelj ispriku je poslao Milan Pavić. Poštovani, vrlo rado bih se odazvao Vašem pozivu, misa je u Macelju i moram pomoći. Bog Vas blagoslovio. Biskup Vlado Košić, biskup sisački, piše: Poštovani, Rado bih se odazvao, ali to je blagdan Duhova, kada imam u Katedrali krizmu i još u jednoj crkvi u Sisku. Pozdrav!

      Kod spomen križa vijence su položili. Izaslanstvo Mjesnog odbora Otok Virje i Društva za obilježavanje grobišta, a tu su bili Štefica Juršić, predsjednica MO, Dragica Markan, Zlatko Pišpek i Stanko Lazar. Polaganje vijenca Lovačkog društva Sveti Hubert Cestica, koje je na Sesvete 1994. godine postavilo spomen križ, izvršili su Ivan Gužvinec i Mirko Špicar, a ispred Udruge branitelja iz Petrijanca to su učinili Vlado Milavec i Stjepan Jovan. U ime općine Cestica vijenac su položili zamjenik načelnika Josip Borak i potpredsjednik Vijeća Franjo Težak, a odavanju počasti prisustvovali su i predstavnici udruge Hrvatski domobran Varaždinske Toplice, predsjednik Ivica Dijanuš i članovi Ljubomir Horvat i Josip Prstec. Tu su bili i predstavnici udruge branitelja HOS-a Mijo Modrić, kao i predstavnici Društva za obilježavanje grobišta žrtava komunizma iz Čakovca. Kod križeva na grobištima svijeće su zapalili Stjepan Borak i Josip Kolarić, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća prisutni su se uputili u kapelu blaženog Alojzija Stepinca gdje su prisustvovali misi zadušnici koju je služio vlč Ivan Košić, križovljanski župnik.

      Poslije mise u društvenom domu Otok Virje priređen je domjenak koji su zahvaljujući lovcima LD Sveti Hubert, pripremile Jožica Golubić, Danica Bednjanić i Štefica Juršić te Ivan Golubić koji je pripremio lovački gulaš, a u podvorbi priključio se Zoran Mustedanagić.

    Grobište Pancerica nastalo je u prvoj polovini mjeseca lipnja 1945. godine kada su iz smjera Varaždina, pretežno u noćnim satima, ali i danju tu kamionima dovoženi ljudi i ubijani. Prema izjavama svjedoka tu postoje tri jame s ukupno 172 žrtava, dvije su na trasi protutenkovskog rova koji su potkraj rata dali iskopati Nijemci, a jedna je udaljena nekoliko stotina metara cestom prema Dravi, na mjestu „starog bunkera“. Spomeni križ postavili su lovci Lovačkog društva Sveti Hubert Cestica, a 1. studenoga, na Sesvete 1994. godine blagoslovio ga je kapucin Franjo Talan. Povodom obilježavanja pedesete obljetnice stradanja, 11. lipnja 1995. godine misu je na grobištu predvodio don Anto Baković, a od te godine misa zadušnica za žrtve tu se služi na svaku drugu nedjelju mjeseca lipnja, osim 2000. te godine kada je 18. lipnja mons Marko Culej prvi biskup Varaždinske biskupije blagoslovio spomen kapelu, u koncelebraciji s više desetaka svećenika.

Nekoliko fotografija s održane komemoracije, 12. lipnja 2011. godine

 

15_185128_34.jpg 15_185138_03.jpg 15_185147_55.jpg 15_185159_53.jpg 15_185225_00.jpg 15_185237_83.jpg 15_185306_58.jpg 15_185331_55.jpg 15_185356_68.jpg 15_185406_09.jpg 15_185436_58.jpg 15_185505_98.jpg