Korisnički login

U Državnom arhivu u Varaždinu obilježen Međunarodnog dana arhiva

Kako najlakše do rodoslovnog stabla

     Već nekoliko godina, od 2008., obilježava se 9. lipanj kao Međunarodni dan arhiva, a Hrvatski arhivi taj su datum obilježili i ove godine. Tema je bila „Matičarstvo i osobna stanja građana“, a „Hrvatski arhivi u povodu Međunarodnog dan arhiva tradicionalno priređuju izložbe i organiziraju predavanja, radionice, promocije knjiga, stručne skupove i razne promotivne aktivnosti. Na taj način promiču multikulturalni pristup nacionalnoj povijesti, kulturi i društvenom životu, ne samo u arhivima već i u drugim kulturnim, znanstvenim i obrazovnim ustanovama.“ Zapisano je na http://www.culturenet.hr. Obilježavanje Dana arhiva u Varaždinu započelo je u jedanaest sati izložbom starih matičnih knjiga, koja je postavljena na temu „Zapisi o životu – zapisi o smrti“ autora prof Damira Hrelje, ravnatelja Arhiva. Rečeno je između ostalog:  Hrvatski arhivi su 9. lipnja 2009. godine po prvi put obilježili Međunarodni dan arhiva. Godine 2010. u Hrvatskoj se obilježio temom „Zemljišno vlasništvo“. Baština koja se posebno predstavlja 2010. godine - zemljišni planovi, katastarske karte, urbari, ugovori i druga dokumentacija. Treće obilježavanje posvećeno je matičarstvu. Budući Ustanova skrbi o preko 500  stotina matičnih knjiga iz razdoblja od 18. do 20. stoljeća, sam se po sebi nametnuo se segment matičarstva koji valja prikazati javnosti.

     Uvodni dio druge točke, odnosno predstavljanje knjige „Općina Cestica – naselja i stanovništvo“ započeo je pitanjem: Zašto predstavljanje knjige u arhivu? Te je ponuđen i odgovor. Središnji i opsegom daleko najveći dio rada nastao je na osnovu podataka sadržanih u maticama krštenih župe Križovljan za razdoblje 1858-1888., odnosno 1878-1895.g. Štoviše, najvećim dijelom radi se upravo o prijepisima zapisa iz spomenutih matica, po čemu ovaj rad spada i u objavljivanje izvornog arhivskog gradiva. Autor kao da upravo u maticama pronalazi najvjerodostojniji izvor za iščitavanje povijesti prostora u kojem živi. Opravdanost takvog stava pronalazimo i u riječima poznatog francuskog povjesničara Pierra Chaunu-a: „Nijedan dokument nije istinit kao župna knjiga – taj spisak sudbina koji fiksira trenutak“. Matične knjige predstavljaju, doista, dragocjen izvor za povijest, ali i druge humanističke i društvene znanosti. One su istovremeno izvor za rekonstrukciju povijesti obitelji, odnosno pojedinca kao i povijest šire društvene zajednice.

U posljednjih dvadesetak godina matične se knjige  u našem Arhivu najčešće  koriste kao temeljni izvor za genealoška istraživanja. Matice rođenih pružaju vrijedne podatke i za demografska istraživanja. Na osnovu obrade podataka koje one donose dolazi se do podataka o natalitetu kao i prosječnom broju djece u jednoj obitelji. Matične knjige i podaci koje one sadrže neiscrpno su vrelo za socijalnu povijest, ponajprije rekonstrukciju socijalne topografije kao i određene etnološka istraživanja. Tako u ovim knjigama pronalazimo podatke o zanimanjima upisanih osoba i njihovoj staleškoj pripadnosti, te se na temelju njih može dobiti presjek strukture stanovništva određenog područja u promatranom vremenskom razdoblju. Iz matice iščitavamo podatke o vjerskom i etničkom sastavu stanovništva, o stupnju otvorenosti ili zatvorenosti određene zajednice kako prema van tako i unutar sebe same. Svaka zajednica ima uz imena koja su učestala na nekom širem području i ona koja se ne susreću u drugim zajednicama.  Analizom imena dolazi se do dodatnih spoznaja o jezičnoj i dijalektalnoj, pa i etničkoj pripadnosti stanovnika određenog područja.

Knjiga  „Općina Cestica - naselja i stanovništvo“

    Potom je o knjizi „Općina Cestica - naselja i stanovništvo“ progovorio i sam autor koji je rekao: - Predloženo mi je da navedem i razloge kako je došlo do mojeg interesa za podatke iz Matica kao i zbog čega sam odlučio te podatke iznijeti u knjizi, pa ću pokušati redom to obuhvatiti.

     Moj susret s Matičnim knjigama započeo je u pokušaju pronalaska obiteljskih korijena mojih roditelja, Josipa Talan i Terezije r Grmec i njihovih pređa, koji korijene vuku iz obje župe, Križovljan i Natkrižovljan, a intenzivnije korištenje podataka iz Matica uslijedilo je negdje 1995. godine kada smo na području Općine osnovali Općinsku Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u koju su bili uključeni mještani iz svih većih naselja.

   Naime u tom razdoblju tražili smo mogućnost kako dobiti zemljište i dozvolu za podizanje spomen kapele na grobišta Pancerica u Virje Otoku te se je u kontaktima s članovima Saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava postavilo pitanje koliko je ljudi iz kraja stradalo u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća. Nekako najjednostavnije je bilo osnovati Općinsku komisiju te smo u roku nekoliko mjeseci podatke o stradalima i žrtvama unijeli u popisne kartone i predali Komisiji u Zagreb, koja je u to doba djelovala u podrumu Sabora, ulaz iz Opatičke. Popisano je oko 160 žrtava, u kasnijem razdoblju još dvadesetak, a zahvaljujući Maticama, Statusu animarum i svjedočenju starijih osoba uspjeli smo doći i do poginulih u Prvom svjetskom ratu kojih je osamdesetak.

      Od strane Saborske komisije predloženo mi je da preuzmem mjesto voditelja Istraživačkog središta Komisije za Varaždinsku županiju te je gotovo u svim općinama i gradovima došlo do osnivanja Općinskih i gradskih komisija koje su također koristile raspoložive podatke iz matičnih knjiga, a na mjestima gdje se nije uspjelo na taj način prikupiti podatke o stradalima u kontaktima sa župnim uredima i matičnim službama podaci su se upotpunjavali. Prikupljeno je preko tri tisuće upisnih kartona o žrtvama te se došlo do podataka o više od 4 tisuće stradalih iz gotovo svih naselja Županije, kao i podataka o brojnim grobištima, što je proslijeđeno u Zagreb.

      I kad smo, u skladu s planom središnjice Komisije u Zagrebu, bili u pripremi za publiciranje prikupljene građe došlo je do ukidanja iste te je u rujnu 2000. godine došlo do osnivanja Društva za obilježavanje grobišta koje je nastojalo nastaviti prekinuti rad s time da je „djelatnost“ obuhvatila i Međimursku županije, a kasnije se i proširila.

   Jedan od razloga mojeg interesa za Matične knjige, prvenstveno rođenih (krštenih) i umrlih bila su i sve nepovoljnija demografska kretanja stanovništva na području općine Cestica koje se smanjivalo iz popisa u popis, a usporedbom popisa i uvidom u matice krštenih i umrlih „došlo“ se do manjka stanovnika od nekoliko tisuća u dvadesetom stoljeću što je nametnulo logičan zaključak o iseljavanju.  

      Jedan od nekadašnjih bisera Općine Cestica je i dvorac Križovljangrad, sagrađeni 1752. godine, a još se i danas naziru ostaci perivoja koji se pružao prema Dravi. U razgovoru s ljudima koji su tamo radili i odrastali, neki su i danas živi, kao i djeci posljednjih vlasnika, obitelji Varady, kojim je posjed oduzet i nacionaliziran nakon Drugog svjetskog rata, ustanovilo se da su na imanju bile i kuće u kojima su radnici s porodicama živjeli, a radom na imanju zaradu su mogla ostvariti i domaćinstva iz okolnih naselja. O tome sam napisao i nekoliko članaka i reportaža koje su objavljene zahvaljujući razumijevanju uredništva u Varaždinskim vijestima i Hrvatskom kajkavskom kalendaru Matice hrvatske Čakovec. Tu moram istaknuti i zahvaliti pokojnoj  Franciski Varady što je bogatu građu uspjela sačuvati, a koja je predajom iste Arhivu u Varaždinu danas dostupna ljubiteljima povijesti i zaljubljenicima i istraživačima zavičajne baštine. Pred rat je na imanju živjelo desetak obitelji, tu se rađalo i umiralo, a u primjeni suvremenih dostignuća u proizvodnji hrane na imanju su često boravili i stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta iz Zagreba.

      Svaka se sredina ponosi svojim običajima i tradicijom, a dužnost nam je prenijeti ih na buduća pokoljenja.

               Pripremajući referat na temu „Žrtve općine Cestica u ratnim i poratnim stradanjima XX. Stoljeća“ za Četvrti hrvatski žrtvoslovni kongres koji je održan u Zagrebu i Škabrnji u lipnju 2007. godine nedostajali su podaci o stradalima koji su rođeni prije 1895. te sam iste dobio zahvaljujući razumijevanju osoblja Državnog arhiva u Varaždinu. Već površnim listanjem Matice krštenih župe Križovljan iz druge polovine 19. stoljeća, primijetio sam neka prezimena kojih danas više nema.

       S posebnim zanimanjem pratio sam rođenja i krštenja djece u prekodravskom naselju Lovrečan Otok, kao i u Križovljangradu. Tako je iz Lovrečan Otoka u razdoblju od 1858. do 1995. godine kršteno desetero djece, u njemu danas živi tek nešto više ljudi. Od 1878. do 1895. godine iz Križovljangrada je kršteno 34 djece što upućuje na zaključak da je uz vlastelinski dvorac u to doba bilo i naselje u kojem su živjele obitelji koje su bile zaposlene na imanju.

          Matica krštenih župe Križovljan 1858. - 1895. godine korištena je za veći dio ove knjige čiji je prvotni naziv bio Župa Križovljan, imena i prezimena krštenika. Prvi dio podataka o krštenju unesen je u matične knjige na latinskom jeziku, sve do 1880. godine. Pošto je naredbom bana Ivana Mažuranića od 3. studenoga 1877. odlučeno „da svi duhovni pastiri na području Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije moraju matice rođenih, vjenčanih i umrlih pisati na hrvatskom jeziku“, nova Matica krštenih župe Križovljan započeta je s pisanjem od 1878. godine.

         Intenzivnije prikupljanje podataka o krštenicima iz toga razdoblja započeo sam potkraj 2009. godine, dijelom i zbog krize i pomanjkanja posla. Sve podatke u narednom je razdoblju trebalo prepisati i statistički obraditi, te provjeriti. Popis je za svaku godinu unesen po abecednom redu prezimena, a na kraju je naveden redni broj pod kojim je podatak upisan u matičnoj knjizi krštenih.

       Starijim, a i mnogim mlađim osobama poznato je iz pričanja djedova i baka da je nekada u jednoj kući živjelo više generacija jedne porodice. U jednom domaćinstvu živjelo je, uz djeda, baku i roditelje, više mladih bračnih parova, uglavnom braće sa suprugama. Što u skučenom stambenom prostoru (koji se uglavnom sastojao od kuhinje, prednje i zadnje sobe u koje se ulazilo iz malog hodnika u kojem je obično bila posuda s vodom) o nekom visokom standardu nije se niti razmišljalo, a siromašniji su živjeli i u vincilijama.

      Pošto naselja župe Križovljan zauzimaju najveću površinu u općini Cestica, a obuhvaćaju istočni, središnji i sjeverni dio, smatrah za potrebnim napisati i koju riječ o Općini. No kako i Općina Cestica ima svoju povijest, trebalo se i na taj dio osvrnuti i to zapisati. Na jugozapadnom dijelu općine smjestila se većim dijelom župa Svete Barbare, pa se jednostavno nametnula nužnost da se obuhvati i župa Natkrižovljan.

        Iz Matičnih knjiga krštenih možemo saznati i podatke o krštenicima, krstiteljima, adresama i kumovima, a uspoređujući te podatke možemo saznati i podatke o imenima i prezimenima što je u pripremljenim tabelama i prikazano, posebno za svako razdoblje.

     Na kraju izlaganja autor je naglasio: - Vjerujem da će knjiga Općina Cestica - Naselja i stanovništvo, pogotovo dio prenesen iz Matice krštenih  potaknuti brojne pojedince na proučavanje vlastite obiteljske povijesti, a ravnatelju Damiru Hrelji i osoblju Državnog arhiva u Varaždinu još jednom zahvaljujem na mogućnosti korištenja građe. Zahvalu za pomoć kod izdanje knjige upućujem i Općini Cestica i svima koji su mi u tome pomogli, a s nadom da će se građa i dalje moći koristiti još jednom zahvaljujem i čestitim Dan arhiva.

„Matične knjige – put prema rodoslovlju“

      Treći i završni dio obilježavanja Međunarodnog dana arhiva u Varaždinu održao je Ladislav Volić, koji je održao predavanje na temu „Matične knjige – put prema rodoslovlju“ u kojem je prisutne izvijestio kako najlakšim putem doći do podataka  o precima, a koji se mogu pronaći u matičnim knjigama rođenih (krštenih), umrlih i vjenčanih. Istaknuto je: Pouzdanost istraživanja temelji se na upotrebi kvalitetnih izvora (najbolje izvornih povijesnih dokumenata) i u njima pohranjenih informacija (najbolje iz prve ruke, nikako iz sekundarnih izvora) i dokaza koji se izravno ili neizravno mogu dokučiti iz tih informacija.

       Glavni rodoslovni izvori su: Isprave – diplome, povelje, grbovnice, Spisi, Matice – matične knjige, Stališnik – stanje duša – status animarum

     Ali, da bi naše stablo bilo doista samo naše, prije toga bi trebalo utvrditi  i definirati slijedeće pojmove: Obitelj – familia – kućna zajednica, koju čine otac kao glava obitelji te žena i djeca, Rod  - gens – šira cjelina pojedinih obitelji, čije se zajedništvo računa po muškoj liniji, Pleme  - stirps, prosapia – svi rođaci jednoga čovjeka s očeve i majčine strane, tj. njegovi krvni i pravni rođaci

     Kada smo utvrdili i definirali gore navedene pojmove, također  treba odrediti kakvo ćemo stablo raditi. Obzirom na  način izrade  i  vertikalni slijed generacije unutar rodoslovlja možemo razlikovati:

     Tablu pređa  -uzlazna – sastoji se od imena krvnih predaka koji su poredani  po generacijama, tako da je nositelj table na njezinu podnožju, u drugom redu slijede njegovi roditelji, zatim djedovi.... i td.

     Tablu potomaka – silazna – na vrhu  je par ljudi, a ispod se po generacijama redaju njihovi potomci muških i ženskih članova obitelji.Tako su u drugom redu sinovi i kćeri para, u trećem unuci, u četvrtom praunuci...itd.

    Tablu roda odnosno plemena – slična tabli potomaka s tom razlikom što se na njoj navode samo potomci muških članova obitelji

   Tablu svojte – obuhvaća osim potomaka jednoga para ljudi i potomke sestre nositelja table, dakle sve krvne rođake nositelja tabli.

     Kada smo definirali i odredili  kakvo ćemo stablo raditi, slijedeći je korak utvrditi sve moguće izvore. U našem arhivu izvori za istraživanje rodoslovnoga stabla su: Zbirka matičnih knjiga, Poglavarstvo grada Varaždina 1209.-1945., Poglavarstvo grada Koprivnice 1640.-1845.

Slobodno kraljevsko poveljno trgovište Krapina 1347.-1845., Obiteljski arhivi, Zbirka urbarijalnih knjiga, Cehovi

     Kako početi s istraživanjem obiteljskog stabla? Kojim izvorima se služiti? Kako prikazati podatke? Što kad se iscrpe svi izvori?

Prije nego što počnete istraživati gradivo za povijest Vaše obitelji, preporučujemo Vam da se pripremite za istraživanje. Dobra priprema znači da će istraživanje povijesti Vaše obitelji biti brže, lakše i potpunije.
      Većina istraživača obiteljske povijesti na samome je početku suočena s dva osnovna problema: odakle početi i kako organizirati istraživanje. Ovdje navodimo nekoliko osnovnih pravila koja Vam mogu pomoći:

     Prije nego što dođete u arhiv, pokušajte saznati što više činjenica o povijesti svoje obitelji: imena i prezimena predaka, datume i mjesta rođenja i smrti i sl. Razgovarajte s članovima obitelji za koje pretpostavljate da bi mogli znati nešto više ili raspolagati sa starijim dokumentima Vaše obitelji.

Pokušajte saznati nešto o povijesti mjesta iz kojeg Vaša obitelj potječe, kojoj je široj administrativnoj jedinici pripadalo, u kojoj se župi nalazi ili se nalazilo i sl. U ovakvoj literaturi često se nalaze podaci koji Vas mogu uputiti na izvore koje trebate istražiti.

Stupite u kontakt s iskusnijim istraživačem koji će Vas moći uputiti kako da istražujete, potražite literaturu o ovome pitanju.

    Načinite popis mogućih izvora, provjerite gdje se čuvaju i da li su uopće sačuvani. Obratite se ustanovi koja čuva tražene dokumente da provjerite podatke do kojih ste došli.

Najavite Vaš posjet arhivu. Tako ćete uštedjeti na vremenu i izbjeći suvišna putovanja, a nama omogućiti da prethodno prikupimo potrebne informacije.

Upoznajte se s uvjetima korištenja gradiva i provjerite radno vrijeme čitaonice.

U završnom dijelu prikazano je nekoliko primjera sastavljanja obiteljskog stabla.

   Nekoliko fotografija s obilježavanja Dana arhiva u Varaždinu

 

15_135535_50.jpg 15_135614_50.jpg 15_135625_66.jpg 15_135638_40.jpg 15_135722_27.jpg 15_135731_53.jpg 15_135804_75.jpg 15_135959_48.jpg