Korisnički login

U Kapucinskom samostanu u Rijeci

Umro fra Franjo Talan, svećenik-kapucin iz Kržovljana

    Još uvijek se sjećamo zlatne mise koju je lanjske godine, 19. srpnja u župnoj crkvi Uzvišenja Svetog križa služio fra Franjo Talan, kapucin rođen u Križovljanu, a koji se već duže od deset godina nalazi u Rijeci. Običavao je doći za blagdan svetog Antuna, za naše prvo proštenje, ali ove godine to se nije dogodili, a nije ga bilo ni na dijamantnoj misi koju je na blagdan Križevo služio fra Zvonko Marija Pšag. Vjerovali smo da će doći u ljeto, ali eto bolest ga je spriječila. Otišao je u bolnicu gdje su 22. srpnja počele pretrage, no neke pretrage liječnici nisu mogli izvršiti radi slaba srca, a i od nekih su čak odustali, javio je fra Josip Grivić iz Kapucinskog samostana Rijeka.

     Kasnije smo primili obavijest da je ujutro 28. kolovoza u Kapucinskom samostanu u Rijeci u 79 godini života i 52 godini svećeništva okrijepljen sakramentima umro fra Franjo Talan, svećenik-redovnik koji je bio župnikom na tri župe, a 25. godina proveo je u četiri samostana Hrvatske kapucinske provincije Svetog Leopolda Bogdana Mandića. Sprovod je bio zakazan za ponedjeljak u 15 sati, 30 kolovoza, a zahvaljajući angažiranju vlč Ivana Košića, križovljanskog župnika, na posljednji ispraćaj iz župe Križovljan i općine Cestica ujutro je prema Rijeci krenuo autobus s pedesetak vjernika iz rodne župe kojima su se pridružili i neki župljani iz susjednih župa. Uz vodstvo vlč Vlade Boraka na puta za Rijeku krenuli su iz župe Sveta Barbara Natkrižovljan Barbara i  Antun Turščak i iz Petrijanca Štefica Pavlović, a u znak zahvalnosti na grob pokojnika položen je i vijenac Općine Cestica. Krenulo se ujutro u osam sati, s Trga Ivana Pavla Drugog u Radovcu, a na dolasku u Rijeku posjetilo se i svetište Majke Božje na Trsatu. Odavanju počasti u grobnoj kućici na groblju u Rijeci vjernici su dolazili već od 13 sati, a u pratnji vlč Drage Kozića, od nekadašnjeg župnika došli su se oprostiti i župljani župe Svetog Martina iz Martinske Vesi. Od pokojnog svećenika Franje u nedjelju na večer uz moljenje krunice i sudjelovanje u svetoj misi koju je u koncelebraciji fra Josipa Grivića, Mate Lučića i ostalih svećenika predvodio fra Anto Pervan, riječki gvardijan, oprostili su se vjernici župe Gospe Lurdske, a da bi se oprostila od fra Franje godišnji odmor u Međimurju prekinula je i časna sestra Monika Novak. Ispraćaju su uz brata Josipa i nećake s obiteljima, Katarinu i Stanka, te Mariju, Šteficu, Tomislava i Franju i ostalu rodbinu, iz Hrvatske i Slovenije, od Kranja i Gornje Radgone i Murske Sobote do Varaždina, Zagreba i Osijeka prisustvovali i rođaci i prijatelji, kolege iz škole, časne sestre i svećenici.  .

      Tijelo pokojnog Franje pokopano je na groblju Kozala u Rijeci, u kapucinsku grobnicu, a sprovodne obrede je u prisutnosti više desetaka svećenika i časnih sestara te brojne  rodbine i vjernika vodio riječki nadbiskup, mons. Dr. Ivan Devčić. Životni put pokojnog fra Franje  na groblju je iznio fra Anto Pervan, gvardijan Riječkog kapucinskog samostana koji je u ime samostana zahvalio liječnicima i bolničkom osoblju bolnice na Potoku i časnoj sestri milosrdnici Miroslavi Vugdeliji na brizi i njezi posvećenoj fra Franji, a u ime župljana od pokojnika se oprostila Fila Bekavec Lokmer. Koja je rekla: Dragi fra Franjo!

Dodijeljena mi je tužna dužnost da se u ime svih župljana i prijatelja naše župe Gospe Lurdske u Rijeci oprostim s Vama, sada kada nas privremeno napuštate. Vezao nas je lijepi prijateljski i zajednički put ostvarivanja cjelovita kršćanskoga življenja. Tu prvo mislim na ljubav prema Svevišnjem - Ocu nebeskom koji nam je sve ovo i dao: život, zajedništvo, domovinu i talente, a koja se je ostvarivala kroz ljubav prema bližnjima, prema ovoj našoj predivnoj i izranjenoj domovini Hrvatskoj. Vi ste dragi naš fra Franjo, prema primjeru Svetoga Franje, svoje talente umnožili, upravo onako kako Otac nebeski i želi, pomažući nas da ostvarujemo svoje poslanje na našemu zemaljskome  životnome putu. Kada Vas je Gospodin pozvao u svoju službu odazvali ste se i rekli „Evo me Gospodine!“. Nesebično ste služili dajući sebe nama vjernicima samozatajno i skromno.  Ponajviše Vas se sjećamo iz ispovjedaonice, kada ste nas znali strogo ukoriti za grijehe, ali nam dati dragocjeni savjet i blago i s ljubavlju podići ruku i u Ime Isusovo odriješiti nas grijeha. Sjećamo se blagih odgovora na svako pitanje. Bili ste nam primjer moralne vertikale, upornosti i trajne zauzetosti za opće dobro. I zbog toga smo Vas poštovali i voljeli.

Sjećajući se Vašeg nedavnog zlatnog svećeničkog jubileja i tražeći riječi kojima bih ukratko prikazala Vaš život i rad nameću mi se stihovi pjesme Nek žrtva moja na slavu Ti bude č. s. klarise Marije od presvetoga Srca Anke Petričević: a koja započinje stihovima Pedeset ljeta prošlo je kad Tebi Trojedni Bože, prinijeh žrtvu svoju, 0, bijah sretan kad me pozva k Sebi, Da vršim trajno svetu službu Tvoju., a završava: Nek žrtva moja na Slavu Ti bude,

Čuvaj moj narod sve do zadnjeg kraja, Uza Te mi smo ma što da se zbude.. Ti ćeš nas dovest do vječnoga Raja.- te je nastavila : I sada kada vas je vječni i dobri Bog pozvao k sebi, nas koji ostajemo ovdje ipak ovaj rastanak ispunja tugom i boli. Kako ste rado isticali, ostaje nam Vjerom ojačana nada. Danas su posebno jasne i zorno razumljivije Isusove riječi: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova – Idem pripraviti vam mjesto…“ U vjeri, nadi i ljubavi koju nam samo Krist daje, iščekujući susret s Božjim milosrđem i praštanjem, mi kršćani smo u ovome času uz ljudsku tugu i bol ispunjeni i vjerom i nadom, koja nas tješi i govori da ćemo se s Vama sresti u obećanom domu Oca našega. To nam je utjeha, ali i smisao našega življenja.

U tom duhu izražavam sućut franjevačkoj kapucinskoj zajednici, posebno onoj u Rijeci, kao i obitelji našega fra Franje, a Vama fra Franjo zahvaljujem na svemu dobrome što ste bilo kome od malenih učinili, na svemu onome što nam je pomoglo da prepoznamo i uzljubimo Lice Božje, da Ljubav Božju osjetimo i podijelimo s braćom i svojim bližnjima. Nagrada za sve to neka Vam bude neizmjerna Ljubav Božja.Počivao u miru Božjem.Amen.

     Za cijelo vrijeme sprovoda padala je kiša, a nakon ukopa i obreda na groblju većina vjernika i svećenika uputila se u kapucinsku crkvu Gospe Lurdske na Žabici gdje je prisustvovala misi zadušnici koju je u koncelebraciji s tridesetak svećenika, predvodio provincijal fra Ivica Petanjak, a kod oltara su uz gvardijana fra Antu Pervana bili fra Željko Železnjak, Franjevački provincijal, kao i fra Štefan Kožuh, provincijal Slovenske kapucinske provincije i mons Emil Svažić, generalni vikar Riječke nadbiskupije. Tu su još bili svećenici, franjevci i kapucini, iz rodne župe, vlč Vlado Borak, fra Zvonko Marija Pšag i bratić vlč Vjelkoslav Pavlović, župnik u Stupniku kod Zagreba te mons. Nikola Imbrišak iz Rijeke. Franjevci fra Eugen Pavlek, Miljenko Vrabec, Bono Zvonimir Šagi, Žarko Lučić, Branko Lipša, Jure Šimić, Jerko Jerec, Mirko Kemeviš, Stanko Dodig, Krsto Hrženjak, Lucije Jagec, gvardijan s Trsata, Darko Kupres, Nikola Novak iz Dubrovnika, Anzelmo Stulić, Drago Vrhovec iz Splita te svećenici Piotr Modrzewski, biskupov tajnik, vlč Ivan Koščak iz Varaždina i Vjekoslav Đapić iz Rijeke.

     Pod misom je čitano nedjeljno evanđelje o poniznosti, a u izrečenoj propovijedi fra Ivica Petanjak se osvrnuo na život pokojnika i  rekao: Naš pokojni brat Franjo kao gimnazijalac htio je biti redovnik, kapucin, a onda su ratne i poratne okolnosti usmjerili njegov život na drugu stranu pa je završio kao kandidat i kasnije svećenik Zagrebačke nadbiskupije, ali nikada u njemu nije ugasila želja da bude redovnik. Rekli bismo ni on nije bio zadovoljan sa svojim mjestom, ali njegova želja je bila u tome, ne da se gurne ispred nekoga nego da se spusti iza nekoga. Nije se gurao da zauzme više mjesto nego da zauzme niže mjesto. Njemu kao dijecezanskom svećeniku bila je pružena mogućnost i da se možda više istakne nego kao redovnik, pa kao takav mogao je i samostalnije i sebi svoj osobni život graditi, usmjeriti, pa ako hoćete i materijalnim stvarima raspolagati, a on je rekao: Evo za sve ono što je Zagrebačka nadbiskupija za meni učinila ja ću odslužiti 25 godina, a onda ću ipak otići u redovnike i ostvariti svoj san iz djetinjstva. Na kraju je dodao - Evo vjerujem da Isus Krist koji je jedino s visoka gledao s križa da će danas prepoznati u našem bratu Franji, čovjeka, redovnika i svećenika koji je cijeli svoj život gledao odozdo, i nikad se nije gurao naprijed i znao je to živjeti u poniznosti i jednostavnosti i samozatajnosti. A mi danas u ovoj svetoj Euharistiji, a Euharistija znači zahvala, zahvaljujem Nebeskom ocu, za jedna život koji je prošao uistinu u služenju i molimo neka brata Franju smjesti u svoje nebesko kraljevstvo, neka ga pridruži svojim svetima izabranima, a nama neka daje snage i jednostavnosti i poniznosti da od njega nešto ponesemo u svoj život. Tako ćemo zauvijek ostati povezani. Ja volim često puta reći da čovjek nije pokopan onoga trenutka kad ga se zakopa, nego onoga trenutka kada ga se zaboravi. Ako ovaj čovjek od kojega se danas opraštamo ne bude nama sutra ništa govorio onda je on danas definitivno pokopan, ali ako nam bude govorio i nakon smrti živjet će dokle god mi živimo, dokle god mi uspomenu na njega nosimo. A ako ga i mi zaboravimo Bog ga neće zaboraviti, i to je onda utjeha svima onima koji misle da ne dobivaju dovoljno zahvalnosti za ono što čine u svome životu. Pa ako nam i ljudi ne kažu hvala, Bog će me znati nagraditi i čašom hladne vode. To je ono što nas tješi, to je ono što nas hrabri,  to je ono što našu vjeru i nadu jača da ćemo jedanput u Bogu gledati sve one  koji su nas pretekli u vjeri i koji žive, vjerujemo već sada, puninu kraljevstva nebeskoga. Amen.

     Skladnim pjevanjem, na groblju i pod misom zadušnicom, od pokojnog fra Franje oprostio se i zbor župe, a izraze suosjećanja i kršćanske solidarnosti Hrvatskoj kapucinskoj provinciji Svetog Leopolda Bogdana Mandića, uputio je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Koji između ostalog u izraženoj sućuti kaže: Zahvaljujem dragom Bogu na svećeničkom životu pokojnog fra Franje i na svjedočanstvu kršćanskoga života. Na poseban mu način hvala na svemu što je činio na području današnje Varaždinske biskupije dok je bio kapelan u Bednji te župnik u Nedelišću. Izraze sućuti poslao je i prof Vinko Škafar iz Maribora, don Anto Baković iz Zagreba, bratić Ivan Klasić iz Australije, damir Borovčak iz Zagreba, fra Martin Planinić, Branka Lončar iz Osijeka i mnogu drugi.

       Franjo Talan, rođen je 31. srpnja 1932. godine, kao peto dijete Antuna i Terezije rođene Pavlović u Križovljanu, kod Varaždina, a u rodnoj župi završio je i tadašnju osnovnu školu. Kao kapucinski đak 1944. godine upisuje prvi razred poznate Franjevačke gimnazije u Varaždinu, koja je nakon rata naredbom vlasti ukinuta te daljnje školovanje nastavlja u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu koju s uspjehom završava 1952. godine. Odlazi u vojsku iz koje se vraća dan nakon posljednjeg roka za upis na Katalički bogoslovni fakultet u Zagrebu, te istu upisuje na jesen 1954. godine. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1959. godine, nakon čega je, 12. srpnja, u crkvi Uzvišenja Svetog Križa u Križovljanu proslavio mladu misu, a potom kao mladomisnik, 19. srpnja misu prikazuje i u župi Apače u Sloveniji, mjestu u koje je s obitelju preselila sestra Marija Vnuk. Kao mlad svećenik nastavlja studij na KBF-u te zajedno s ostalim kolegama bogoslovima sudjeluje na ukopu preminulog kardinala Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali.

      Od 27. srpnja 1960. do sredine prosinca 1961 kapelan je u Bednji, a potom je osam mjeseci kapelan u Gornjoj Stubici. Početkom kolovoza iste godine imenovan je upraviteljem župe Svetog Martina u Martinskoj Vesi, gdje ostaje do 31. listopada 1974. godine kada je nadbiskupovim dekretom premješten za župnika u Nedelišću. Nakon što je «navršio 25. obljetnicu aktivnog misništva u zagrebačkoj nadbiskupiji» 25. srpnja 1986. godine pismenim putem moli kardinala Franju Kuharića da ga razriješi «dužnosti župnika u Nedelišću» i da mu dozvoli stupanje u «kapucinski Red sv. Franje» u koji ulazi 6. listopada 1986. godine, te nakon predaje župe novom župniku u Nedelišću, dozvolom nadbiskupa prelazi u redovnike i ispunjava djetinju želju koju zbog poratnih prilika nije mogao ostvariti. Iduće godine, 29. studenoga u ruke provincijala fra Zdenka Tomislava Tenšeka polaže svoje prve redovničke zavjete, a u ruke provincijala fra Bone Zvonimira Šagi, na blagdan Bezgrešnog Začeća BDM u Zagrebu 1990. godine, polaže svečane (doživotne) redovničke zavjete. Nakon provincijalnog kapitula 1988. godine imenovan je župnikom župe svetoga Mihaela u Zagrebačkoj dubravi kojom upravlja do 1991. godine.

        Kao redovnik dvije godine je u kapucinskom samostanu u Osijeku, nakon župnikovanja u Zagrebu odlazi u samostan u Varaždin gdje ostaje do 1997. godine, a nakon toga premješten je u Rijeku, gdje u župi Gospe Lurdske do 2005. godine vrši službu župnog vikara. Od dolaska u riječku samostansku zajednicu pa skoro sve do smrti redovito je i uredno vršio i službu zapisničara samostanskih (kućnih) kapitula i vodio župne knjige, a ono po čemu će ostati poznat u kapucinskoj riječkoj zajednici jest njegovo cjelodnevno raspolaganje za sakrament ispovjedi sve dok ga bolest nije svladala. Franjo je 1997. godine doživio moždani udar od kojeg se dobro oporavio, a početkom 2002 godine imao je operaciju srca kada su mu ugrađene premosnice. Na neurološkoj klinici u zagrebu je bio 1996, a potom je uslijedila rehabilitacija u Varaždinskim Toplicama, te potom nekoliko puta u Rijeci i Opatiji.

      U dvorištu Kapucinskog samostana priređene je zakuska za sve putnike, a brojni vjernici iz župe Križovljan posjetili su i već nekoliko godina bolesnog, nepkretnog fra Iliju Boraka, koji zbog bolesti, kao i Trpimir Stjepan Grmec koji je u Njemačkoj, nisu mogli prisustvovati pogrebu.

 

 

 

 

 

S vjerom i nadom u vječni život zahvaljujemo Bogu što smo s njim proživjeli dio života na Zemlji.

 

 

 

 

 

Nekoliko fotografija snimljenih na sprovodu i kod ispraćaja  

 

09_024413_83.jpg 09_024422_11.jpg 09_024430_05.jpg 09_024448_10.jpg 09_024502_65.jpg 09_024521_37.jpg 09_024619_26.jpg 09_024648_71.jpg 09_024711_93.jpg 09_024738_89.jpg 09_024757_95.jpg 09_024806_16.jpg