Korisnički login

U križovljanskoj župnoj crkvi na blagdan Svetog Antuna

Misu predvodio vlč. Damir Bobovec arhivar Varaždinske biskupije     

   Od davnina se blagdan sv. Antuna opata posebno svečano slavi u župi Križovbljan kamo rado hodočaste i vjernici iz susjednih župa, a vjerojatno zbog nedjelje i unatoč snježnog i relativno hladnog vremena prvo ovogodišnje križovljansko proštenje privuklo je i veći broj ljudi iz susjednih župa, Svete Barbrae, Voće, Vinice, Petrijanca i žitelja općine Cestica koji danas žive u obližnjim mjestima. U župnoj crkvi služene su tri mise, ujutro u osam i pred večer u pet sati, a u toku cijelog dana vjernici su mogli posjetiti crkvu i u sabranosti i tišini moliti. Kip svetog Antuna opata nalazi se na pokrajnom oltaru, u zapadnom dijelu crkve, odmah do propovjedaonice, a povodom župskog klečanja i antunovskog proštenja u župu su došli i susjedni svećenici i Vlado Borak, današnji župnik u Svetom Đurđu kod Ludbrega. Svečanu misu u jedanaest sati predvodio je povjesničar, vlč. Damir Bobovec predstojnik Arhiva i Matičnog ureda Varaždinske biskupije, a u propovijedi je između ostalog istaknuo „Običaj župnoga klanjanja kod nas je uveden na želju i pobudu pobožne kraljice Marije Terezije, davne 1773. godine, a obnovio ga je nadbiskup zagrebački Antun Bauer uoči Prvog svjetskog rata. Praksom da svaki dan u jednoj župi bude euharistijsko klanjanje željelo se ostvariti stanovito trajno klanjanje i zajedništvo s Bogom koji je na tako jednostavan, a opet čudesan način htio biti prisutan među nama.“ Preč Bobovec još je istaknuo da pristupanje sv. pričesti mora biti duboko svjesna odluka temeljena na prosudbi vlastite dostojnosti, a prema objektivnim kriterijima Crkve.

     U koncelebraciji su još sudjelovali, ivanečki župnik Ivan Gložinić, Josip Drvoderić iz Donje Voće, preč Valent Posavec, dekan i župnik vinički, župnik iz Petrijanca Ivan Sakač , fra Branko Lipša, kapucin iz Osijeka i đakon Igor Radašić iz župe sveti Đurđ, koji je ove godine u križovljanskoj župi pomogao u obavljanju blagoslova kuća, a na kraju mise slavljenicima je imendan čestitao i zahvalu okupljenima uputio i naš križovljanski župnik vlč Ivan Košić.  Pod misom je pjevao, uz pratnju na orguljama orguljaša Marijana Županića,  župski zbor kojem su se pridružili i pjevči iz ostalih župa, a doprinos proslavi klečanja dao je i zvonar Stjepan Borak, ministranti Martin Drožđek i Marko Talan te čitači.

      Kako je crkva bila otvorena tokom cijelog dana mogućnost za adoraciju i molitvu mnogi su iskoristili u vremenu između misa, a zajedničkim okupljanjem, pod vodstvom voditeljice Nadice Levanić, pjesmom i molitvom slavljenju Boga priključili su se u popodnevnim satima i članovi Pjevačko molitvene skupine Anđelići. Na slici su, s lijeva na desno, prvo gornji red  Paula Mesek, Dorotea Ivančić, Dajana Barukčić, Andrea Juričinec, a u donjem redu su Ivan Cestar, Klara Ivančić, Nadica Levanić, Barbara Horvat i Marta Cestar.

        Sveti Antun opat, pustinjak slavi se 17. siječnja, a ljudi mu se utječu u raznim potrebama. Zaštitnik je mesara, kobasičara, domaćih životinja i izrađivača košara. Životopis navodi da je rođen oko 250 godine u srednjem Egiptu. Njegovi roditelji bili su bogati i ugledni građani koji su rano umrli te mu je s dvadesetak godina na brizi ostalo imanje, kuća i sestra. Suvremenici su ga smatrali za mudra čovjeka, a mudrost je crpio iz čitanja svetoga pisma. Riješio se imanja,  posjed što ga je imao od starijih, oko tristo oranica razdjeli suseljanima, te proda pokretnu imovinu koju uglavnom razdjeli siromasima, a sam se poslije toga pred svojom kućom posveti asketskom životu te je pazeći na sebe strpljivo provodio strog način življenja. Životopis dalje navodi da je „Radio je svojim rukama jer je bio čuo: 'Tko bude besposlen, neka ne jede!' pa je od toga dijelom sebi kruh kupovao, a dijelom ga dijelio siromasima. Svi žitelji sela i čestiti ljudi s kojima se družio, gledajući ga, nazivali su ga Božjim prijateljem; pa su ga jedni voljeli kao sina a drugi kao brata…" Želeći postići kršćansko savršenstvo riješi se u potpunosti imanja i posjeda, zadržavši  dvije ovčje kože, jednu grubu kutu, ogrtač i sjekiru te je pošao u beskraj Libijske pustinje gdje se nastanio u jednoj pećini kraj koje je bilo nešto obradiva zemljišta koje je obrađivao čime je ostvario najpotrebnije za život. Molitvom i odricanjem želio je doći do što užeg sjedinjenja s Gospodinom. U doba progona kršćana u Aleksandriji, za vrijeme cara Maksimilijana dođe u grad gdje je otvoreno propovijedao, a godine 311. Antun se opet vratio u svoju pustinju. Za njim su pošli brojni mladi ljudi koji su se oduševili kršćanskim idealom, te je  broj pustinjaka oko Antuna, koji je poživio do 356. godine, brzo narastao na više tisuća.

     Osim pokrajnog oltara Svetog Antuna, uz koji su još kipovi svetog Josipa i svetog Roka, na istočnoj strani je oltar sv Ivana i Pavla kojima su se lijeve i desne strane sveci Valentin i Blaž, a u podnožju zapadnog dijela lađe nalazi se oltar Svete Ane uz koju su još sveta Barbara i Lucija.. U pokrajnoj kapeli je oltar Majke božje s djetetom Isusom, a uz Križ na glavnom oltaru nalaze se sveti Pavao i Petar.

      Antunovsko proštenje jedno je od posjećenijih u ovom pograničnom području, to je ujedno prvo proštenje u novoj kalendarskoj godini, a snijeg koji je padao u vremenu od devet do 13 sati pružao je idiličnu sliku najstarijeg župnog trga, Trga Ivana Pavla Drugog kao i na prilaznim ulicama Antuna Mihanovića, Matije Gupca, Augusta Šenoe i Miroslava Krleže. Unatoč temperaturi koja je bila ujutro u sedam sat -2, u jedanaest isto dok je u 15 sati bilo nula stupnjeva, a na večer oko 19 sati bilo je opet minus jedan.

     Na sljedećim fotografijama nekoliko detalja s proštenja. 

21_110548_07.jpg 21_110556_90.jpg 21_110605_61.jpg 21_110614_58.jpg 21_110623_01.jpg 21_110632_76.jpg 21_110735_40.jpg 21_110753_07.jpg 21_110803_67.jpg 21_110817_15.jpg