Korisnički login

Povodom pedesete obljetnice svećeništva



Čestitke stigle iz Dubrovnika, Rima i Zagreba
Pred pedeset godina, 12. srpnja 1959. godine u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa, u križovljanskoj župi, mladu misu služio je Franjo Talan, sin Antuna i Terezije rođene Pavlović. Svećenik Franjo Talan danas svoju svećeničku službu vrši kao kapucin u Kapucinskom samostanu na Rijeci, a tu je u samostanskoj crkvi u nedjelju 12. srpnja, prikazao zlatnu misu, dok će u rodnoj župi Križovljan proslava zlatomisničkog jubileja biti u nedjelju 19. srpnja s početkom u 11 sati.
Proslava pedesete obljetnice svećeništva na Rijeci započela je u ujutro u pola jedanaest, a kod oltara zajedno sa slavljenikom bili su fra Ivica Petanjek, provincijal Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića, fra Željko Želežnjak, provincijal Hrvatske franjevačke provincije Svetog Čirila i Metoda, fra Lucije Jagec, gvardijan Franjevačkog samostana na Trsatu u Rijeci, mons. Ivoslav Linić, rektor riječke katedrale sv. Vida te desetak svećenika i franjevaca iz Rijeke i ostalih samostana.
Životni put svećenika Franje iznio je fra Stanko Dodig, a pod misom je propovijedao fra Lucije Jagec. Na kraju zbor i okupljeni svećenici, časne sestre i vjernici zahvalili su Bogu pjesmom Tebe Boga slavimo, a nakon toga je u ime uprave Franjevačke provincije Sv. Čirila i Metoda iz Zagreba čestitku slavljeniku uputio provincijal fra. Željko Železnjak koji je čestitku izrekao slijedećim riječima:
- Cijenjeni i dragi zlatomisniče, poštovani moj župniče, brate Franjo! Iskreno se radujem što danas zajedno s Vama mogu Gospodinu reći "Zahvalan sam za sve što mi je učinio!" i što vam mogu u svoje osobno ime i u ime sve braće Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba čestitati 50. obljetnicu svećeništva i izreći svoju zahvalnost pred vašom braćom kapucinima i narodom kojemu ste vjerno služili svih ovih godina svoga svećeništva i redovništva.
Vaš svećenički jubilej - 50 godina svećeničkog služenja po crkvama i župama u biskupijama širom Hrvatske zaslužuje posebnu pažnju jer je vaše svećeničko služenje uvijek ostavljalo svijetli trag. Danas je prilika izraziti Vam priznanje i zahvalnost za sav taj dugogodišnji rad koji je bio popraćen molitvom i odricanjem, što je bilo i sada je svjedočenje Vašega franjevačkoga i svećeničkoga posvećenja. Gospodin Vas je obdario srdačnošću i staloženošću, marljivošću i toplinom, mirom i dobrotom pa ste kroz svih ovih 50 godina u čistoj savjesti čuvali otajstvo vjere i predavali ga kršćanskome puku i na tom Vašem služenju danas Gospodinu zahvaljujemo.
I osobno Vam dugujem zahvalnost jer ste se i Vi - kao župnik moje rodne župe u Nedelišću - zajedno sa mnom i mojim roditeljima radovali slavlju moje prve mlade mise pred 27 godina. Ja sam vam iskreno zahvalan i za to ali i za sve dobro što se po vama događalo i što se događa sada u bratskoj kapucinskoj Provinciji. Hvala Vam a Gospodin, čiju ste Radosnu vijest navješćivali Božjem puku, neka obilno uzvrati svojom ljubavlju i blagoslovom.
Još nije vrijeme za konačnu bilancu makar je glas slabiji a tijelo osjeća teret godina. Zato Vam molim od Gospodina još dobroga zdravlja i one duhovne energije koju ste uvijek pokazivali i darivali ljudima kojima vas je Gospodin slao. Neka vas Gospodin na tome putu uzdrži i blagoslovi da vi budete blagoslov svojoj zajednici, svojoj kapucinskoj provinciji i vjernom narodu koji vas voli i treba.
U ime župljana župe Gospe Lurdske-Rijeka zahvalila je Fila Bekavac – Lokmer, koja je rekla: -
Poštovani i dragi brate Franjo, fra Franjo. Zapala me je ova dužnost izreći zahvalu povodom zlatnoga jubileja Vašega misništva. I prvo što mi je palo na pamet dok sam počela razmišljati što Vam reći bile su riječi iz Psalma 139.: „Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao si me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela Tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlji. Oči Tvoje već tada gledahu dijela moja, sve već bješe zapisano u knjizi Tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe nijednoga. Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako lije neprocjenjiv zbroj njihov"
I shvatih kako je predivan Božji naum u Vašemu životu. Kakvu Vam je samo predivnu ulogu Otac nebeski namijenio. I uskliknuh u duhu Hvala Ti Gospodine, Bože moj, koji bijaše i koji jesi. Hvala Ti na našemu bratu Franji. Predivna su djela Tvoja. I zamišljam Vas još u majčinoj utrobi s takvom velikom određenom zadaćom, pa potom kako odrastate i stasate u Vašoj obitelji. Zamišljam kao je Isus prošao Hrvatskim zagorjem i ponovio Očev poziv i Imenom Vas pozvao i rekao „Ti si moj - pođi za mnom.“ Pa iako ste kao svako ljudsko biće imali od Oca nebeskoga darovanu slobodu, čuvši taj poziv odazvali ste se. I poput Petra, Jakova, Ivana, Andrije i drugih ostavili sve i pošli za Njim. I niste požalili. Služili ste Mu vjerno, u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Govorili ste kao pastir stadu svome „Blizu je kraljevstvo Božje, obratite se i vjerujte Evanđelju.“ Ponekad ste i opravdano strogi bili, ali strogi u ljubavi Njegovoj. A stado Vas je slušalo i povjeravalo. Voljeli su Vas i na Vašu riječ se obraćali. Bio je u Vama, a i sada je prisutan silan duhovni autoritet kojega Vam je sam Isus dao kada je rekao: „Idite po svem svijetu propovijedajte Evanđelje. U moje ćete ime na nemoćnike ruke polagati i oni će ozdravljati, liječit ćete srca slomljena, donositi mir potlačenima“.
Ne mogu ni zamisliti kolikim ste, u 50. godina svećeničkog djelovanja, u Isusovo ime milosti Njegovih prenijeli, pomirenja u ispovijedi, sv. pričesti, bolesničkih pomazanja itd. i to najprije braći i sestrama u potrebi, a to ste mogli samo služeći u ljubavi i poniznosti.
Vaše srce je sve više čeznulo za Božjom blizinom. Osjećali ste da ćete savršeniju ljubav i poniznost postići i Ocu više omiliti u redovničkom zvanju. Odlučujete se za Kapucine. I opet mogu uskliknuti Hvala Ti Oče nebeski, jer Tvoj je plan da nam Ga pošalješ u Rijeku. Iako Vas dugo ne poznam jer sam se u ovu našu župu doselila pred deset godina, osjećam Milosti koje Gospodin preko Vas izlijeva na našu kapucinsku zajednicu u Rijeci, a i na sve naše župljane i vjernike koji rado dolaze k Gospi Lurdskoj. Zato izričući ovu zahvalu sada molim našu nebesku Majku da Vas i dalje drži zaogrnutog u plastu svoje ljubavi kako vam nikakav neprijatelj ne bi mogao nauditi. I završiti ću s istim psalmom s kojim sam i započela:" ... dani su mi određeni dok još ne bješe nijednoga. Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako lije neprocjenjiv zbroj njihov. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, Ti mi preostaješ!" Zato vam na kraju želim da u dobrom zdravlju i potpunoj predanosti našemu Stvoritelju sve ove dane pred Vama kojih je poput pijeska proživite u miru, radosti i svakomu dobru. Hvala Ti Oče nebeski na ovom darovanom životu i zlatnom jubileju. Hvala Vam brate Franjo!
Na kraju je riječi zahvale Bogu, pokojnim roditeljima Antunu i Tereziji, kao i svima koji su mu pomogli na svećeničkom i redovničkom putu izrekao i slavljenik Franjo Talan.
Nakon mise, kako je već i običaj, podijeljene su svete sličice s prigodnom uspomenom, a slavljeniku su čestitke uputili i ostali čestitari rodbina i prijatelji. Pročitana je i čestitka koju je slavljeniku iz Rima uputio generalni definitor fra Jure Šarčevića koji je u pismu naveo: U prigodi Tvoga Jubileja - proslave 50. obljetnice svećeničkog ređenja - rado Ti upućujem ovo kratko pismo i od srca ti čestitam zlatni jubilej i ujedno Ti zahvaljujem na plodnom svećeničkom i redovničkom životu koji si darovao Bogu i braći u našem Kapucinskom redu odnosno Provinciji. Budući da ne mogu biti u Rijeci na proslavi Tvoga zlatnog jubileja, ovim se pismom pridružujem brojnim čestitarima, redovničkoj braći i tvojim prijateljima koji, zajedno s tobom, Bogu zahvaljuju za veliki dar tvoje 50 godišnje vjernosti Bogu i ljudima. U mislima i molitvi za te, zajedno sa svom braćom naše Provincije i mnogim drugim tebi dragim osobama, zahvaljujem dobrom Bogu za sve što si dao nama kapucinima i čitavoj Crkvi. Nismo dugo živjeli u istom samostanu, samo tri godine u Zagrebačkoj Dubravi. I to je bilo dovoljno da te upoznam kao dobrog brata i župnika. Premda si želio živjeti skromnim i mirnim redovničkim životom u samostanu, zašto si uostalom želio stupiti u samostan, nije ti bilo teško poslušno prihvatiti službu župnika u tada velikoj župi sv. Mihaela u Zagrebu, kao ni premještaj u Rijeku za vrijeme moje poglavarske službe u našoj Provinciji. Iz toga vremena u sebi nosim sliku o tebi kao redovniku blage naravi, uslužnom bratu, čovjeku reda, molitve i rada. I premda te zdravlje nije uvijek najbolje služilo, bio si uvijek spreman pomoći u bratskoj zajednici, u župnom uredu ili u ispovjedaonici. I to su doista lijepe karakteristike koje bi trebale resiti svakog svećenika.
U ovoj „Svećeničkoj godini" posebno lijepo zvuče riječi arškog župnika sv. Ivana Marije Vianeya, koje papa Benedikt XVI upućuje svim svećenicima, a koje ja tebi rado prenosim: „Dobar pastir, pastir po srcu Božjem, najveće je blago koje dobri Bog može dati jednoj župi...Uklonivši sakrament Reda, mi ne bismo imali Gospodina. Tko ga je postavio u svetohranište? Svećenik. Tko je prihvatio vašu dušu na prvom ulasku u svijet? Svećenik. Tko će ju pripremiti kad se pojavi pred Bogom, perući je posljednji put u krvi Isusa Krista? Svećenik, uvijek svećenik. I ako ova duša (zbog grijeha) umre, tko će ju uskristiti, tko će joj vratiti vedrinu i mir? Opet svećenik… Nakon Boga, svećenik je sve!... On sam ne će se razumjeti dobro, osim u nebu“.
Dragi Franjo, neka Ti Gospodin podari krepko zdravlje, jakost tijela i vedrinu duha, još puno plodnih, svetih svećeničkih i redovničkih godina. Neka Te ispuni blagoslov svevišnjega Oca i njegova ljubljenog Sina s presvetim Duhom Braniteljem. Uz iskrene čestitke poštovanja bratski Te pozdravljam. Iz Generalne kurije otaca Kapucina u Rimu, fra Jure Šarčević, ofm.cap, generalni definitor
Čestitku slavljeniku uputio je i provincijal Ivica Petanjak, a u govoru je naglasio: Željko je govorio kako je Franjo spremao njegovu mladu misu, kako su bili zajedno i tako…to je bilo '82. A ja sam našega Franju upoznao '86. godine, kad je došao k nama u Osijek. Ja sam tada bio student na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, provincijal je bio pokojni Zdenko Tenšek, vikar je bio Jure Šarčević i išli smo na njegovo oblačenje, a magistar mu je bio pokojni Serafin Turčin. Kad sam bio đakon Franjo je već bio o župnik, u župi Sv. Mihaela u Zagrebu, u Dubravi. Ali nije imao doživotne zavjete. Jer on…čuli ste da je on bio najprije 27 godina svećenik zagrebačke biskupije, a onda je prešao k nama kapucinima. Franjo je uvijek bio jednostavan, skroman, ponizan, evo…jutros kad smo išli iz Zagreba tajnik mi kaže (prema weeb stranicama Provincije kapucina Hrvatske službu tajnika obavlja fra Juro šimić - op ft): kad smo bili ovdje u novicijatu, Franjo je uvijek toliko bio pažljiv prema novacima, ako je imao što reći, nikada to nije govorio pred svima, nego bi pozvao u sobu, i rekao: Čuj, ono ti nije bilo dobro. Trebalo bi popraviti ovo i ono. To je ono evanđeosko. Najprije ga pozovi nasamo, pa ga opomeni, pa mu…da ga ne osramotiš pred drugima. Oni koji idu na misu…znadete kako se, bilo koji svetac, ono je prva molitva koja se zove zborna molitva, sav život toga sveca da ne znam kako je bio velik i sve, stane u jednu rečenicu. Tako mislim da može u jednu rečenicu stati i život našega Franje Talana, čovjek jednostavan, skroman, ponizan, nenametljiv, uvijek pazi da nikog ne uvrijedi, spreman je tražiti pomoć druge braće da mu pomognu, da napreduje na putu savršenstva. I ja mislim da je to jedna velika karakteristika svećenika, redovnika, kršćanina naprosto, a i čovjeka kao takvoga. Evo, za tu njegovu tihu prisutnost, jednostavnu, ja mu zahvaljujem u svoje ime, u ime…pa sad smijem reći onih pokojnih, koji su umrli, koji su ga primili, i onih koji su mu bili odgojitelji i u ime sve braće naše provincije jer slavlje će biti i sljedeće nedjelje. Neki su došli danas, neki će doći u Križovljan sljedeće nedjelje, i svako mu dobro, neka ga Bog nagradi, ne treba sad odmah da ga nagrađuje s nogama naprijed, nego da mu dade dobro zdravlje, da još uvijek bude prisutan među nama, tko zna, možda još dođu opet neki novaci ovdje u Rijeku, pa će njegova prisutnost itekako dobro doći da djeluje na mlade redovnike, koji se traže, i da pokušaju poput njega pronaći smisao u svome životu. Franjo, na svemu hvala, nek Vas Dragi Bog poživi, živjeli! I živjeli svi skupa i dobrodošli!
U svojoj poruci, čestitajući slavljeniku, biskup mons. Dr. Ivan Devčić, je naveo: Poštovani Oče Franjo! Zahvaljujem Vam od srca za poziv da sudjelujem na Vašoj zlatnoj misi 12. srpnja ove godine. Nažalost, zbog krizmi koje te nedjelje imam u Lokvama i Liću, nije mi moguće odazvati se, stoga Vam ovim putem čestitam za zlatomisnički jubilej, i zajedno s Vama zahvaljujem Bogu za naših 50. godina vjernog svećeničkog i redovničkog služenja Bogu, Crkvi i našem hrvatskom narodu. Posebno Vam hvala za godine koje ste proveli kao svećenik i redovnik u Rijeci dajući svima lijepi primjer vjere u Boga i ljubavi prema svakom čovjeku. Radujem se s vama i želim Vam puno zdravlja kako biste još dugo mogli slaviti Gospodina, i njegovu ljubav svjedočiti usred crkve njegove. U Kristu odani, Ivan Devčić, riječki nadbiskup.
Čestitku slavljeniku uputio je i rektor riječke katedrale, mons. Ivoslav Linić, koji je rekao - Dragi naš Franjo, mnogo poštovana gospodo provincijali i dragi Stanko. A svi ovi drugi, prijatelji, braća, s kojima se susrećemo više ili manje puta. Dragi naš Franjo, mnogo poštovana gospodo provincijali i dragi Stanko, a i svi ovi drugi, prijatelji, braća, s kojima se susrećemo više ili manje puta. Svojevremeno, razgovarao sam ovdje pod ovim krovovima sa spomenutim pokojnim Serafinom dok nam je Franjo išao uzeti kavu, a ja pitam Serafina: Čuj, molim te, ki je ovaj fratar? A Serafin onda meni kaže: To ti je pater Franjo, on ti je došao iz Zagrebačke nadbiskupije k nama, i on ti je sad naša jedna perjanica. Kaže: Hvala Bogu, sad je došao u Rijeku, bit će perjanica za nas jer ti si pri kraju, ili brzo ćeš biti pri kraju, a onda smo mi na redu za tobom. I Franjo, uistinu je tako. Franjo, slušaj. Da nije bilo tebe, ne bi bila uređena kancelarija onako kako Bog zapovijeda. Može govoriti gospodin onaj kojemu je drago slaviti i pripovijedati, ali Franjo je bio tu koji je tu uređivao i naučio fratre ove kako se vodi kancelarija, to je donio iz Zagrebačke nadbiskupije. A onda iza toga dođe druga stvar. Manje-više svi to znamo, kamo ćeš na ispovijed?! Ovaj je umro ili više ne može. Ilija ne more, a Stanko je Stanko, jedini Franjo. I danas ujutro, mili moji, meni kažu časne: Odite, požurite da ne bi zakasnili, i pozdravite našega dragoga Franju. I zato Franjo, mi te volimo, mi te pozdravljamo, želimo ti nek ti Bog da zdravlje, dobro zdravlje, bio još ovdje uvijek perjanica ovoga samostana, a nas sve primao kao braću i odrešivao kao grešnike, rekao je između ostalog, mons. Inoslav Linić, rektor riječke katedrale
Čestitku slavljeniku uputio je i fra Darko Kupres, školski kolega iz školske godine 1944/45, podsjetio je na školske dane koje su zajedno proveli kao đaci prvog razreda Franjvečke gimnazije u Varaždinu, koja je naredbom vlasti 1945. godine ukinuta, a iz Slovenije je došla čestitka slijedećeg sadržaja: Vrlo sam radostan i zahvalan što ste me pozvali na svoju zlatnu misu. Čestitam na jubileju, a dragi Bog neka Vam po zagovoru Presvete Bogorodice udjeli puno blagoslova i zdravlja. Ja se ispričavam što neću moći doći na slavlje jer sam ovdje sam i još bolestan. Teško hodam, prije dvije godine bio sam 4 puta operiran na kuku. Bratski pozdravljam sve, pater Roman iz Krškoga.
Povodom pedesete obljetnice svećeništva, čestitku su uputile i sestre milosrdnice iz Rijeka, a čestitku slavljeniku prispjela je i iz kapucinskog samostana u Dubrovniku. Poštovani i dragi brate Franjo, Gospodin Ti dao svoj mir. Povodom tvoje pedesete obljetnice svećeništva, u svoje ime i u ime naše samostanske zajednice upućujem ti najiskrenije čestitke. Često razmišljam o tebi još iz varaždinskog vremnena kada smo se prvi puta sreli i dok si samo želio biti redovnik kapucin. I onih divnih dana koje smo zajedno proveli na hodočašću prigodom proglašenja Lepolda Bogdana Mandića blaženim. Tvoja skromnost i blagost bili su mi znak da ćeš biti blagodat našoj provinciji kad stupiš u red franjevaca kapucina. Dob i bolest rade svoje punom snagom, ali se ti lijepo odupireš tim teškoćama i kročiš hrabro naprijed. Neka te Gospodin kojemu si posvetio svoj život učvršćuje u vjeri i poniznosti da nam i dalje budeš ponos. Brate Franjo nismo u mogućnosti pridružiti se tvojoj proslavi u Rijeci, ali vjerujem da će se fra Nikola Novak pridružiti proslavi u Križovljanu i na taj način i usmeno izraziti našu radost slavlja tvoje zlatne mise. Puno radosti i veselja žele ti tvoja redovnička braća iz Dubrovnika, fra Ante Logara, poglavar.
Pedesetu obljetnicu svećeništva čestitali su i mnogobrojni vjernici iz Rijeke i okolice, kao i prijatelji iz školskih dana, a priliku za sudjelovanje u zlatomisničkom slavlju imaju svi koji su u mogućnosti u nedjelju, 19. srpnja u rodnoj župi u Križovljanu. U kapucinskom samostanu u Rijeci već duže vrijeme živi i fra Ilija Borak koji zbog bolesti nije mogao sudjelovati na misi i proslavi.
(Fotografije u nastavku sa zlatomisničkog jubileja u kapucinskoj crkvi na Rijeci snimljene su u nedjelju 12. srpnja 2009. godine)

16_203104_58.jpg 16_203121_04.jpg 16_203312_99.jpg 16_203350_71.jpg 16_203414_98.jpg 16_203508_41.jpg 16_203600_26.jpg 16_203625_08.jpg