Zahvaljujući pomoći Konzervatorskog odjela iz Varaždina
Crijepom pokrpane rupe na krovu dvorca u Križovljangradu
Zima nekako kao da gubi snagu. Doduše ujutro nas još iznenadi
pokoji mraz, rekli bismo ništa čudno za ovo doba godine, a dani su
ipak topliji i traju duže. Ugodno je prošetati i po svježem zraku,
a u prirodi se mogu već naći i visibabe, na sunčanim stranama
polako proviruju i jaglaci. Divni mali žućkasti cvjetići koje smo u
ne tako davno doba zvali „fučkice“, valjda zbog toga jer se kroz
njihov cvijet puhanjem moglo i zafučknuti. Prve ovogodišnje
visibabe, pronašao sam na livadi, u parku, preko puta dvorca
Križovljangrad, u nedjelju ujutro, 20. siječanja, zapravo bilo je
već prema podnevu, oko pola dvanaest sati.
U posljednje vrijeme češće navratim do Križovljangrada. Iako
sadašnje stanje dvorca ne izgleda idilično još je dosta sačuvanih
elemenata koji podsjećaju na negdašnji sjaj i ljubav s kojom je
uređivan i održavan. Lijep je to dvorac, a i zapušten park i danas
plijeni svojom ljepotom. Samo se treba prepustiti mislima da
odlutaju u prošlost, malo do rijeke Drave iz koje je doticala vode
u opkope oko grada, ili pak prošetati stazama perivoja koji se
uglavnom protezao prema sjeveru od ceste, preko puta dvorca, sve do
rijeke. Iako je danas rijeka Drava „ukroćena“ još uvijek se čuje
šum vode na putu prema Varaždinu i Podravini, prema Osijeku i
Aljmašu gdje se vodeni val spaja sa Dunavom i oplakujući vukovarske
obale odlazi dalje prema Crnom moru. Onako zamišljam kako je u
prošlosti Karlo Pasztory sagradio splav na kojem je prema Varaždinu
na popravak vozio svoj „raštimani“ glasovir. Pitam se, iz kojeg je
drveta sagradio splav i kojom vezivom i tehnikom spajanja je trupce
pričvrstio. Kolika je bila veličina splavi i koliko je veslača
njome upravljalo. Zacijelo nije vozi sam jer autor knjige ( opaska
radi se o knjizi Županija Varaždinska i slobodni kraljevski grad
Varaždin – Stjepan Belošević Gornjostubički) navodi da se odvezao
svirajući razne vesele skladbe, a kako zbog hirovite rijeke svirati
i upravljati vozilom nije mogao trebao je imati pomoćnike. Glasovir
je svakako morao biti natkriven, a vjerojatno je veseli plemić imao
i stolicu na kojoj je sjedio i košaru s hranom kojom su se
krijepili veslači, a vjerojatno i veselo društvo, jer je plemić
Pasztory bio društven čovjek i poznati šaljivđija.
Ovako mi misli odlutaju i već sam skoro zaboravio da sam zapravo u
posjet Križovljangradu išao kako bih vidio u kojem je stanju dvorac
i ima li kakovih promjena na zgradi i okolnim površinama koje
ranije nisam zamijetio. Promatrajući tako dvorac s livade preko
ceste nekako mi tamno u zdanju. Zapravo iz zgrade ne dopire nikakva
svjetlost koja je prije kroz rupe u krovu, kad je sunce bilo na
jugu ili više prema zapadu prodirala i s unutarnje strane, kroz
mjesta na kojima je nedostajao crijep osvjetljavala „palaču“ i
terasu na sjevernoj strani zgrade. Nekako ne vjerujući očima otišao
sam oko zgrade i kad stvarno nema više „rupa“ na krovu, a novi
crijep, postavljen je i na krovište iznad zida jugozapadnog dijela
palače koji je još uvijek mokar i vlažan od kiša i vode koja se niz
njega slijevala. Krovište je sanirano u subotu 19 siječnja, a
radove je izvela firma Graditelj iz Donje Poljane. Sanacija je
izvršena zahvaljujući razumijevanju Konzervatorskog odjela
Ministarstva kulture Republike Hrvatske iz Varaždina, a sanirana su
samo najnužnija oštećenja čime se zaustavilo daljnje prodiranje
vode, rekao je Željko Trstenjak, pročelnik Konzervatorskog odjela
iz Varaždina. Za trenutno krpanje krova utrošeno je tristotinjak
komada crijepa, rekao je Stjepan Huzjak, vlasniku tvrtke koja pod
nadzorom Državnog zavoda za zaštitu kulturne baštine obnavlja i
sanira spomenike kulture, no za trajniju sanaciju potrebno je
zamijeniti i pokidane dijelovi crijepa i sanirati krovište uz
dimnjak u središnjem dijelu dvorca, rekao je vlasnik firme.


