Korisnički login

Zahvaljujući pomoći Konzervatorskog odjela iz Varaždina

Crijepom pokrpane rupe na krovu dvorca u Križovljangradu
Zima nekako kao da gubi snagu. Doduše ujutro nas još iznenadi pokoji mraz, rekli bismo ništa čudno za ovo doba godine, a dani su ipak topliji i traju duže. Ugodno je prošetati i po svježem zraku, a u prirodi se mogu već naći i visibabe, na sunčanim stranama polako proviruju i jaglaci. Divni mali žućkasti cvjetići koje smo u ne tako davno doba zvali „fučkice“, valjda zbog toga jer se kroz njihov cvijet puhanjem moglo i zafučknuti. Prve ovogodišnje visibabe, pronašao sam na livadi, u parku, preko puta dvorca Križovljangrad, u nedjelju ujutro, 20. siječanja, zapravo bilo je već prema podnevu, oko pola dvanaest sati.
U posljednje vrijeme češće navratim do Križovljangrada. Iako sadašnje stanje dvorca ne izgleda idilično još je dosta sačuvanih elemenata koji podsjećaju na negdašnji sjaj i ljubav s kojom je uređivan i održavan. Lijep je to dvorac, a i zapušten park i danas plijeni svojom ljepotom. Samo se treba prepustiti mislima da odlutaju u prošlost, malo do rijeke Drave iz koje je doticala vode u opkope oko grada, ili pak prošetati stazama perivoja koji se uglavnom protezao prema sjeveru od ceste, preko puta dvorca, sve do rijeke. Iako je danas rijeka Drava „ukroćena“ još uvijek se čuje šum vode na putu prema Varaždinu i Podravini, prema Osijeku i Aljmašu gdje se vodeni val spaja sa Dunavom i oplakujući vukovarske obale odlazi dalje prema Crnom moru. Onako zamišljam kako je u prošlosti Karlo Pasztory sagradio splav na kojem je prema Varaždinu na popravak vozio svoj „raštimani“ glasovir. Pitam se, iz kojeg je drveta sagradio splav i kojom vezivom i tehnikom spajanja je trupce pričvrstio. Kolika je bila veličina splavi i koliko je veslača njome upravljalo. Zacijelo nije vozi sam jer autor knjige ( opaska radi se o knjizi Županija Varaždinska i slobodni kraljevski grad Varaždin – Stjepan Belošević Gornjostubički) navodi da se odvezao svirajući razne vesele skladbe, a kako zbog hirovite rijeke svirati i upravljati vozilom nije mogao trebao je imati pomoćnike. Glasovir je svakako morao biti natkriven, a vjerojatno je veseli plemić imao i stolicu na kojoj je sjedio i košaru s hranom kojom su se krijepili veslači, a vjerojatno i veselo društvo, jer je plemić Pasztory bio društven čovjek i poznati šaljivđija.
Ovako mi misli odlutaju i već sam skoro zaboravio da sam zapravo u posjet Križovljangradu išao kako bih vidio u kojem je stanju dvorac i ima li kakovih promjena na zgradi i okolnim površinama koje ranije nisam zamijetio. Promatrajući tako dvorac s livade preko ceste nekako mi tamno u zdanju. Zapravo iz zgrade ne dopire nikakva svjetlost koja je prije kroz rupe u krovu, kad je sunce bilo na jugu ili više prema zapadu prodirala i s unutarnje strane, kroz mjesta na kojima je nedostajao crijep osvjetljavala „palaču“ i terasu na sjevernoj strani zgrade. Nekako ne vjerujući očima otišao sam oko zgrade i kad stvarno nema više „rupa“ na krovu, a novi crijep, postavljen je i na krovište iznad zida jugozapadnog dijela palače koji je još uvijek mokar i vlažan od kiša i vode koja se niz njega slijevala. Krovište je sanirano u subotu 19 siječnja, a radove je izvela firma Graditelj iz Donje Poljane. Sanacija je izvršena zahvaljujući razumijevanju Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske iz Varaždina, a sanirana su samo najnužnija oštećenja čime se zaustavilo daljnje prodiranje vode, rekao je Željko Trstenjak, pročelnik Konzervatorskog odjela iz Varaždina. Za trenutno krpanje krova utrošeno je tristotinjak komada crijepa, rekao je Stjepan Huzjak, vlasniku tvrtke koja pod nadzorom Državnog zavoda za zaštitu kulturne baštine obnavlja i sanira spomenike kulture, no za trajniju sanaciju potrebno je zamijeniti i pokidane dijelovi crijepa i sanirati krovište uz dimnjak u središnjem dijelu dvorca, rekao je vlasnik firme.

27_144857_01.jpg 27_144929_62.jpg 27_145207_81.jpg