Korisnički login

Stanko Dobrotić iz Dubrave Križovljanske spasio potomstvo jastreba ptičara

 
U početku je ptice hranio kišnim glistama  
    Naselje Dubrava Križovljanska najzapadniji je dio općine Cestica i danas je najpoznatija po graničnom prijelazu. Tu prema popisu iz 2011. godine živi 269 stanovnika. Većina kuća smještena je u nizinskom dijelu, a nekoliko obitelji živi na predjelu Dubrava breg. Naselje je uz samu granicu s Republikom Slovenijom i općinom Zavrč na zapadnoj strani, a na predjelu uz Dravu susreću se i općine Gorišnica i Ormož. Sa središtem općine i Varaždinske županije naselje je povezano Varaždinskom ulicom, odnosno državnom  cestom D-2, a na putu prema Cestici prvo ćete naići na Veliki Lovrečan. Ako idete od istoka prema zapadu, od Varaždinske ulice prvo se prema jugu odvaja Zelena ulica, nasuprot njoj prema rijeci je Dravska ulica, potom dolazi ulica Rudolfa Korotaja, a uz samu granicu odvojak vodi prema Vinogradskoj ulici na koju izlaze i već spomenute dvije prometnice. Vinogradska ulica od sjeverozapada prema jugoistoku vodi uz samu granicu, a na križanju Zelene i Vinogradske obiteljska je kuća Božice i Stanka Dobrotića.
     U samom naselju dosta je kuća bivših stanovnika Lovrečan Otoka i njihovih potomaka koji su prekodravski predio napustili nakon višegodišnjih poplava nastalih izlijevanjem rijeke Drave od kojih su najžešće bile 1965. godine prisjeća se Stanko Dobrotić koji danas živi na adresi Vinogradska 1. Na prostranoj parceli koja se pruža do same granice zasađene su i voćke, a svojedobno su podignute i gospodarske zgrade. Obitelj je tu uz samu ulicu 1982. godine zasadila tri bora koji danas dosežu preko deset metara visine, a nekoliko visokih stabla crnogorice nalazi se i u susjedstvu. Iako su borovi podjednake visine na srednjem boru krošnja se na vrhu formirala s nekoliko grana koje su okruživale središnji dio stabla, a upravo na tom dijelu porodica jastreba ptičara podigla je na proljeće gnijezdo u kojem su se potom  izlegli i mladi ptići oko kojih su brigu vodili njihovi roditelji. Vjerojatno bi se mladi ptići bili nesmetano razvijali i rasli da nije olujni vjetar ptice izbacio iz gnijezda. Ujutro na Dan državnosti, Stanko je na zemlji uz stablo bora pronašao potomstvo jastreba ptičara. Od četiri  ptice koje su bile na zemlji dvije su bile žive te ih je Stanko odlučio spasiti. Složio je gnijezdo u korpi ispletenoj od šibe koju je potom uz pomoć sina i susjeda pričvrstio u krošnji trešnje koja raste u dvorištu. Početnih dana mlade ptice hranio je kišnim glistama, a do novog gnijezda više puta dnevno stizao je penjući se uz pomoć četiri metra dugih ljestvi. U traganju za mladima oko borova i dvorišta su u više navrata nadlijetali roditelji, a treći dan preuzeli su brigu za potomstvo u košari kao i za jednog ptića koji nije ispao iz gnijezda.
    Prije nego jedan od roditelja donese hranu drugi s betonskog stupa niskonaponske mreže, ili s antene obližnje kuće, ili sa susjednog stabla, promatra okolinu. Jastreb koji donosi hranu slijeće na krov ili neki drugi čvrsti oslonac, te se nakon kraćeg promatranja s hranom koju nosi u kljunu spušta do gnijezda na boru ili pak do korpe u kojoj su dvije mlade ptice. Ptice su rasle i kad su dobile čvrsto perje i dovoljno ojačale sredinom srpnja su i poletjele, ali i dalje povremeno kruže nad dvorištem rekao je sin Predrag.
 
 
U prilogu nekoliko fotografija
 

28_120021_04_1-P1240667.jpg 28_120039_75_P1240651.JPG 28_120052_40_P1240656.JPG 28_120122_83_P1240702.JPG 28_120154_15_P1240681.JPG 28_120229_15_1-P1240688.jpg