Korisnički login

Mladi župe Križovljan 26. i 27. travnja 2014. bili u Dubrovniku

Svjetski susret mladih biti će 2016. u Poljskoj, a hrvatski 2007. u Vukovaru
   Za susret Hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku mladi s područja župe Križovljan pripremali su se od 18. siječnja, svake subote, bili u župi ili u posjeti jednoj od župa Gornjovaraždinskog dekanata. Tako su mladi iz Ivanca i župe Križovljan zajedničke pripreme koje je vodio vlč. Petar Mlakar, održali u subotu 15. veljače, a potom su, 1. ožujka, predstavnici svih župa bili u župi Petrijanec.
Putovanje do Dubrovnika 25/26. travnja 2014. godine
      U Dubrovniku se na susretu mladih očekivalo 35 tisuća hodočasnika, a iz Varaždinske biskupije na susret mladih krenulo je 25 autobusa, s ukupno 1200 hodočasnika. Iz našeg Gornjovaražadinskog dekanata (župe:  Donja Voća, Sveta Barbara Natkrižovljan, Križovljan, Vinica, Petrijanec, Maruševec, Ivanec i Margečan) bilo je najviše, 210 hodočasnika, a potom sa 198 hodočasnika slijedi brojem stanovnika i župa najbrojniji Donjovaraždinski dekanat u koji uz šest varaždinskih župa spadaju još Bartolovec, Beletinec, Jalžabet, Sračinec, Sveti Ilija, Trnovec i Vidovec.  
       Polazak iz Križovljana, ispred novog farofa u Radovcu bio je predviđen za petak, 25. travnja, u 21 sat, a do tog vremena ukrcalo se više od pedeset putnik. Vozili smo se autobusom tvrtke Lacković, a po kišnom vremenu, pravom pljusku prtljagu smo počeli slagati već pola sata prije. Kiša nas je pratila gotovo cijelim putem, a prva pauza bila je na odmaralištu Draganić, oko 23 sata, pred Karlovcem. Dalje smo nastavili starom cestom kroz Plitvička Jezera, Slunj i Rakovicu, a slijedeći odmor bio je  nešto iza jedan sat na odmorištu Macola u Korenici. Nakon podužeg odmora od 45 minuta krenuli smo dalje na put, te smo na čvorištu Gornja Ploča opet ušli na autocestu prema Splitu i Dubrovniku. Uz jedno kraće zadržavanje do graničnog prijelaza Klek stigli smo oko sedam sati, a u Neumu smo se zadržali malo dulje i u osam sati nastavili putovanje prema Dubrovniku. Tu je na odmorištu bilo još dvadesetak autobusa, a cestom je u vrijeme našeg odmora protutnjalo njih stotinjak. Napustili smo Neum i Bosnu i Hercegovinu te smo polako dopuzali natrag u Hrvatsku. Vozi se polako te s desne strane primjećujemo postavljen  spomenik poginulom hrvatskom branitelju Ivici Vuci (08. 10. 1971. – 24. 03. 1992.) stradalom u četničkim napadima na most Bistrina kojim se htjela prekinuta jedina komunikacija Dubrovnika i ostalog dijela Hrvatske. U obrani mosta Ivica je ranjen, a smrtno je stradao i Goran Kliškić, njegov zapovjednik koji mu je pošao pomoći. Uz ugibališta i parkirališta s desne strane ceste stoji grupa mladih dubrovačkih volontera koji čekaju svaki svoj autobus koji će dalje voditi do odredišta. Prelazimo most Bistrinu i za četrdesetak minuta stižemo u Slano, a potom  na jednom parkiralištu među dvadesetak vodiča primjećujemo oznaku VŽ 6. 
Dolazak u Dubrovnik i smještaj
    Naš vodič je Marin Peričić iz Dubrovnika, stanuje na predjelu Lapad, a eto došao je da ne lutamo po gradu. Podijelio nam je program hodočašća i program aktivnosti koje će se događati u gradu. Polako gmižemo prema odredištu, a lagana kišica polako prelazi u pljusak. Oko pola deset došli smo do mosta koji premošćuje zaljev i skraćuje putovanje za desetak kilometara, u spomen na prvog hrvatskog predsjednika mostu je dodijeljeno ime „Most dr. Franje Tuđmana“, koji je napravljen 1998. godine. U grad ulazimo oko deset sati. Za tradicionalni susret mladih u Dubrovniku prijavljeno je preko šesto, neki kažu 650, autobusa, a pošto gotovo svi u grad ulaze iz smjera zapada gužva je sasvim normalna pojava. Parkirališta za autobuse nalaze se na 14 lokacija. Naš autobus dobio je oznaku FS, dakle parkiralište u ulici Frana Supila, koja je istočno od zidina, a smješteni smo na predjelu Gruž  koji je pak na zapadu gdje će se u 17 sati održati misa koju predvodi dubrovački biskup Mate Uzinić. Različiti programi u Dubrovniku povodom susreta mladih održavali su se od ponedjeljka 21. travnja kada je nakon mise u katedrali, u zgradi nasuprot crkve sv. Vlaha otvorena izložba Papa u Dubrovniku, a više desetaka različitih programa predviđeno je za subotu. Svakako nas je obradovala činjenica da je za sve sudionike SHKM-i besplatni prijevoz gradskim autobusima i ulaz na zidine grada, sve izložbe i u sve muzeje kojima Dubrovnik stvarno obiluje. Zapravo cijela je stara jezgra muzej, a vrijedno je pogledati i ostale znamenitosti u gradu i okolici, groblje Boninovo, Srđ…, arboretum Trsteno koji je za razliku od obližnje Opeke primjer kako se odnosi prema baštini. Ulaznice su nam majice na kojima je otisnuta oznakom susreta, a koje smo ionako svi imali na sebi.
Smješteni smo u Gružu, na predjelu Kantafi
        S Jadranske ceste spuštamo se u grad. Ispred nas su u dvije trake autobusi iz kojih izlaze hodočasnici. Jedni odlaze prema gradu opasanom zidinama, a mi pošto nam je mjesto prenoćišta suprotno od lokacije gdje će biti parkirani autobusi idemo prvo odnijeti prtljagu. Kiša nemilice pada. Deset je sati prošlo. Oblačimo jakne, kabanice, a uzimamo i kišobrane. Kako nam je dio stvari u prtljažniku- bunkeru iskrcavanje se odužilo, ali za nekoliko minuta svi smo vani . Iza nas vozne trake popunile su se novo pridošlim autobusima. Kraj nas prolaze druge hodočasničke skupine, a i mi se ubrzo „kompletiramo“ i krećemo ulicom Andrije Hebraga prema Gružu. Kiša i dalje pada nemilice. Naš vodič dobrog je raspoloženja, ne želi kišobran, već na glavu stavlja jaknu, a tablicu s oznakom VŽ 6 ponosno drži u zraku. S lijeve strane kraj nas prolaze hodočasnici iz Riječke nadbiskupije, s oznakom RI 12.  Unatoč tmurnog i kišnog vremena raspoloženje je dobro te ubrzo dolazimo na Obalu Pape Ivana Pavla Drugog te krećemo prema zapadu, pred nama je već spomenuti Dubrovački most, a mi smo mu sada s istočne strane i pedesetak metara niže. Dolazimo na autobusni kolodvor gdje nas  čeka Marko koji će nas odvesti do našeg odredišta gdje ćemo prenoćiti. Ulazimo u usku Jakljansku ulicu te se preko nekoliko stepenicama uspinjemo do Šipanske, možda bi bilo pravednije reći „šipanskih stuba“ ili štengi te dolazimo do kućnog broja 12 gdje smo smješteni. Sobe su na četiri etaže, a naš domaćin Marko nas koji se nismo uspjeli niže smjestiti odvodi do vrha zgrade. Ulazimo u prostranu sobu s pogledom na luku i sam Gruž, a neposredno pred ulazom u zaljev smjestio se otočić Daksa. Za početak domaćini su svakom pripremili vodu, pecivo, banane i jabuke, a na stoliću je i pismo dobrodošlice s najosnovnijim podacima. Tako saznajemo da se kuća u kojoj smo smješteni nalazi na  predjelu zvanom Kantafi, a detaljno je napisano gdje je planirana večera, sutrašnji doručak i ručak. Misa je u 17 sati na obali, a do tamo nam treba desetak minuta. Prostor na kojem će biti misno slavlje lijepo se vidi i s prozora sobe, a još bolje s terase. Kiša lije i lije. Smjestili smo se oko 11 i 30, a sad smo do 15 sati slobodni. Do grada, stare jezgre, je oko pola sata pješke, a pošto je za sve sudionika susreta mladih besplatan prijevoz gradskim autobusom  neki koriste autobus.  Kako smo u autobusu ostavili većinu stvari, koju je po toj kiši bilo teško nositi mi iz sobe 47 odlazimo u „šoping“ do „Konzuma“ koji je tik do parkirališta gdje će biti misa. Na povratku Davor je nabrojao 162 stepenice, nekoliko ih je u Jakljanskoj, a ostatak je u Šipanskoj koja se i dalje produžuje uzbrdo.
Misno slavlje na Gružu
        U 15 sati spremamo se i odlazimo na misu, i mi koji smo ostali u sobama, a oni koji su bili u gradu stići će u povorci. Prostor na kojem će biti misa popunjava se, a  isti je podijeljen na osam polja. Uz oltar je ulaz A, a za nas je predviđen prostr B koji je podijeljen na dva dijela. Iza nas su dva polja s oznakom C, a potom je D1 i D2, te skroz prema zapadu polje D3. Dobro ozvučenje čulo se i do naše sobe, a kolone mladih koje su pristizale iz grada ubrzo su popunile sva predviđena polja. Kako je kiša nemilice padala šarenilo raznobojnih kišobrana i kabanica ispunilo je cijelu luku i prostor na kojem je pred 70 tisuća hodočasnika papa Ivan Pavao Drugi 2003. godine predvodio misu.
     Deveti Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku održan je pod geslom „Na slobodu pozvani“, a na početku mise sudionike susreta pozdravio je i dobrodošlicu nam poželio dubrovački biskup Mate Uzinić koji je potom predvodio euharistijsko slavlje. Uz biskupa domaćina tu je bilo i desetak biskupa pa i naš mons. Josip Mrzljak, a u koncelebraciji je sudjelovao i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico. Tu je bio i kotorski biskup Ilija Janjić, subotički Ivan Penzeš, vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren. Naravno, među više stotina svećenika bio je i naš vođa puta, križovljanski župnik, vlč Zorislav Šafran, a sa svojim vjernicima došao je i „naš“ vlč. Darko Banfić koji je djetinjstvo proveo na Falinić Bregu. U izrečenoj propovijedi biskup Uzinić pozvao je mlade da se aktivno uključe u život Crkve i Društva. „Evo pozivam vas da na Crkvu ne gledate kao na nešto tuđe nego da je prepoznate kao svoju zajednicu i da je izgrađujete“ , a između ostalog još je rekao: - Želim vam poručiti da budete zainteresirani , da ove društvene procese ne puštate da prođu mimo vas, nego da se uključite, da budete aktivni, da preuzmete svoju odgovornost za ovo društvo, da nešto napravite. Nemojte čekati da vam drugi osiguraju bolji život, nego uzmite stvar u svoje ruke i vi osigurajte bolji život drugima.  Također je naglasio: - Pozvani ste biti odgovorni članovi ovog društva. Pozvani ste ne prepuštati svoj život nekom drugom tko vam ne želi dobro. Nego preuzeti u svoje ruke odgovornost za sebe i za druge kraj sebe. U ljubavi! Onako kako je Krist to činio, kako nas je on učio. A on nije nikad nikoga ni na što prisiljavao nego je svima nudio i prilazio u ljubavi.
 Biskup je također pozvao mlade da čuvaju prirodna bogatstva i kulturnu baštinu, koja su nam dana da njima upravljamo i obogaćena, a ne potrošena, ostavimo budućoj generaciji.
Poruka Pape Franje – Sloboda se ne prodaje…
       Na susretu u luci Gruž poruku Pape Franje sudionicima devetog susreta hrvatske katoličke mladeži pročitao je generalni vikar Dubrovačke biskupije, don. Dr. Petar Palić. “Geslo susreta u Dubrovniku “Na slobodu pozvani” vaš je odgovor na ovo što vam Petrov nasljednik poručuje. Vaš slavni i stari grad ponosan stoji na svoju baštinu slobode i pravde, o čemu svjedoče u kamenu upisane riječi nad vratima tvrđave Sv. Lovrijenca: Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta. Svijet nas uvjerava da se u prolaznom blagu nalazi ljudska sloboda, no znamo da našu slobodu trebamo čuvati kao svoje dragocjeno zlato. Jedan grad ne čine samo utvrde i zidine. Grad, Božja građevina, to ste vi, dragi prijatelji, koji već sada svojom odgovornošću i zalaganjem u Crkvi i u društvu velikodušno prihvaćate zadaće koje vam se povjeravaju”. (http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=159864)  Na susretu je pročitan i tekst poruke koji je iz Dubrovnika poslan Papi Franji u Rim. U poruci se zahvaljuje Papi za blagoslov i „za dar dvojice novih svetaca, novih uzora, pape Ivana XXIII. “Dobroga Pape” i pape Ivana Pavla II. velikog oca i prijatelja nas mladih i našega hrvatskog naroda, počasnoga građanina grada Dubrovnika, koji je upravo na ovome mjestu prije 11 godina slavio euharistijsko slavlje i na čast oltara uzdigao redovnicu bl. Mariju Propetog Isusa Petković.“
Poziv na susret u Vukovaru 2017. godine
       Pred kraj mise mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zahvalio je organizatorima i svim sudionicima susreta, a potom je objavio da će se slijedeći, deseti susret hrvatske katoličke mladeži održati u Vukovaru. Nakon toga je mons. Đuro Hranić nadbiskup Đakovačko osječki riječima: "Dobro došli u Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Dobro došli u Vukovar" pozvao mlade na dolazak u Vukovar. Zatim su mladi Dubrovačke biskupije predali mladima Đakovačko osječke nadbiskupije križ SHKM-i čime su mladi iz Slavonije i Baranje preuzeli brigu o organizaciji slijedećeg susreta u Vukovaru.
Dosadašnji susreti mladih bili su u Splitu (1996.), Rijeci (2000.), Osijeku (2002.), Šibeniku (2004.), Puli (2006.), Varaždinu (2008.), Zadru (2010.) i Sisku (2012.), a zbog svjetskog susreta katoličke mladeži koji će se održati u Poljskoj, deseti SHKM-i u Vukovaru održat će se 2017.
Prema planu koji je odobrila Sveta Stolica Svjetski dan mladih održat će se u nedjelju, 31. srpnja 2016. godine u Krakovu, a mladi će već od 26. moći sudjelovati u različitim programima po jezičnim skupinama. 
     Oko 18 sati kiša je konačno prestala, a potom se pojavilo i sunce. Misa je završila nešto iza 19 sati, pa se pozdravljamo s poznatima, a dio hodočasnika uputio se prema mjestima gdje će noćiti. Bez volontera kretanje bi bilo znatno otežano.
Posjet starom gradu Dubrovniku
     Okupljamo se uz rub prostora na kojem je bila misa, uz Obalu Ivana Pavla Drugog, nasuprot gruške crkve sv. Križa u kojoj su postaje križnog puta identične našima u križovljanskoj crkvi. Da izbjegnemo gužvu idemo nešto dužim putem. Nešto iza osam sati pred nama se "ukazao" Dubrovnik. Zastajemo, pred nama je tvrđava Minčeta. Doduše od nje nas dijeli tek duboki prolaz kojim prolazi cesta, a mi oduševljeni ljepotom stojimo i divimo se prizoru pred nama. Desno na osami je tvrđava Lovijenac. Ni ne primjećujemo da je većina iz grupe već otišla. Snimamo još nekoliko fotografija,  te potom ulazimo kroz sjeverna gradska vrata u Boškovićevu ulicu. Tu na jednoj od zgrada zamjećujem ploču na kojoj piše. Ruđeru Josipu Boškoviću, svećeniku družbe Isusove. Svjetskog glasa matematiku astronomu filozofu ovu spomen ploču na kuću gdje se rodi 18. V. 1711. o sto pedeset godišnjici njegove smrti Braća hrvatskog zmaja postaviše 1937.  Nastavljamo put i dolazimo do katedrale, naime katedralna župa je naš domaćin, a tu će na večeru, na župni dvor četrdeset hodočasnika iz našeg autobusa dok ostali odlaze na adresu Kovačka 8, gdje nam je večeru poslužila teta Luce iz Gruža. Do devet sati okrijepili smo se i jedni i drugi te zahvaljujemo našim domaćinima i odlazimo na piće u obližnji lokal. Cijene jesu nešto više, ali nije se svaki dan u Dubrovniku. Na zidovima lokala su povijesne karte iz raznih doba. Oko 22 i 30 na bini pred crkvom sv. Vlaha je koncert, možda malo preglasni i bučni. Na Stradunu je sve puno šetača, a mi izlazimo iz Grada na Pile te polako prema Gružu, i našem stanu u Pašmanskoj ulici. Uz pivo koje smo nabavili razgovaramo o proteklom danu, a potom slijedi tuširanje i odlazak u krevet.
Nedjelja 27. travnja 2014. predstavljanje Općine Cestica i župe Križovljan
       Ujutro u osam sati doručak je za sve u župnoj kući kod katedrale te se dižemo nešto prije sedam. Na ulazu u Gruški zaljev skoro cijelom širinom prepriječio se Kruzer „Costa Fascinosa“, a uz more nema ni jednog parkiranog autobusa. Kako se proteklih dana nisam uspio naći s prijateljem Matom Račevićem koji živi u Gružu, odlučio sam preskočiti doručak te otići do robne kuće gdje smo se i našli u 8 sati. Bio je Mate 2008. godine, s jednom ekipom kod nas u Cestici, a tom prilikom posjetili smo i crkvu sv. Barbare, katedralu i stari grad u Varaždinu, te. 8. listopada, i Vratišinec u Međimurju. Potom smo se iduće godine našli u Dubrovniku, a eto vrijeme leti. Nakon mise priključila nam se i supruga Blanka, a kako je u deset sati bila misa za hodočasnike koje je ugostila katedralna župa u pola deset smo se oprostili te sam se autobusom odvezao na Pile, odakle do katedrale nije predugačak put. Misu je predvodio dubrovački biskup mons Mato Uzinić, a u koncelebraciji je uz vlč. Zorislava bilo još desetak svećenika, župnik katedralne župe don Stanko Lasić, vikar don. Petar Palić i ostali svećenici koji su došli s hodočasnicima i kojima je katedralna župa bila domaćin. Nakon mise bilo je predstavljanje hodočasničkih grupa pa smo tako i mi našu Općinu Cesticu i župu Križovljan u nekoliko rečenica predstavili, a pošto je poklon ostao u autobusu isti ćemo predati nakon ručka.
Posjet „Spomen sobi hrvatskih branitelja“, izložbi „Papa u Dubrovniku“ i Muzeju …
   Nakon predstavljanja imali smo do 13,30 slobodno vrijeme koje su neki iskoristili za posjet zidinama, a nas nekolicina otišla je razgledat izložbu „Papa u Dubrovniku“. Pogledali smo i „Spomen sobu poginulih dubrovačkih branitelja“, a tu smo se upisali i u knjigu dojmova. Po zidovima su fotografije s osnovnim podacima. U kratkom zapisu koji govori o obrani grada zapisano je: „Raspadom bivše Jugoslavije, tadašnje republike Srbija i Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (JNA)) izvršile su agresiju na Hrvatsku, a kao poseban dio plana ostvarenja tzv. Velike Srbije bila je i brutalna agresija na Dubrovnik i jug Hrvatske.“ Neprijateljska blokada područja Grada Dubrovnika potrajala je sve do srpnja 1992. Unatoč međunarodnom priznanju Republike povremeni neprijateljski napadi na dubrovački kraj nastavili su se sve do ljeta 1995. O obrani grada i stradanjima piše: Od listopada 1991. na širem dubrovačkom području poginulo je više od 200 hrvatskih branitelja – vojnika, policajaca i mornara. Tijekom brojnih neprijatejskih bombardiranja u Dubrovniku i dubrovačkom kraju živote je izgubilo više od 100 civila. U logorima koje je u Crnoj Gori i istočnoj Hercegovini uspostavila JNA, uz višemjesečne torture, bilo je zatočeno više od 300 osoba iz dubrovačkog kraja. Zbog agresije na krajnji jug Hrvatske, svoje domove moralo je napustiti oko 33.000 ljudi.“  Ljepote Dubrovnika teško je opisati i pobrojati, jednostavno to treba osobno doživjeti. Tu svaki kamen kao da priča svoju priču..., o graditeljima i ljudima koji su svoje materijalne, umne i fizičke sile upregnuli u izgradnju i obranu grada i prosperitet Republike. Tu su rođeni i živjeli brojni znameniti ljudi koji ne samo da su omogućili procvat Dubrovnika već su svoje znanje i umijeće prenijeli i ostalim narodima. U takvim okolnostima mogao je i Ivan Gundulić napisati Himnu slobodi,  a jedino u slobodi mogle su se nesmetano razvijati i rasti i materijalni i ljudski potencijali. Ljubav prema gradu i očuvanje baštine usađena je u žitelje Dubrovnika te se on očuvao i sačuvao i u vremenima stranih gospodara i raznih diktatura, a i obranio u vrijeme velikosrpske agresije u Domovinskom ratu. Već pod kraj našeg boravka u Dubrovniku u društvu naših vozača Ivana i Drageca, uz srdačnu pratnju naše domaćice Nikoline Farčić imao sam priliku posjetiti i Muzej u samostanu sv. Dominika, a i crkvu sagrađenu početkom 14 stoljeća u kojoj su pokopani brojni znameniti Dubrovčani. Tu posebno mjesto zauzima „Vukovarski križ“, a u dvorištu samostana nalazi se zdenac iz 16 stoljeća koji je posljednji put za opskrbu vodom poslužio za vrijeme srpsko-crnogorske opsade grada (1991.-1992.).
Zahvala domaćinima
Za razliku od subote u nedjelju je bio prekrasan dan jedino su ujutro vrhovi Srđa bili u magli, ali pošto nam subotnje dobro raspoloženje ni obilna kiša nije pokvarila, tu pojavu rijetko je tko i zapazio. Za odlazak na ručak koji su nam domaćini pripremili u restoranu Dubrovnik određen je sastanak pred katedralom u 13 i 20 gdje nas je dočekala naša domaćica, gospođa Nikolina Farčić, a tu smo snimili i zajedničku fotografiju. Do ulice Marojice Kaboge stižemo za nekoliko minuta, a u restoranu Dubrovnik pozdravio nas je župnik don Stanko Lasić. Odlazak iz Dubrovnika planiran je za 15 sati, s autobusne postaje na Pilama koje su ispred glavnog ulaza u Grad. Za poklon našim domaćinima ponio sam dvije knjige „Općina Cestica naselja i stanovništvo“, a za Ratka Krstičevića, agilnog zamjenika predsjednika Matice hrvatske Metković jednu. Pošto su iste ostale u autobusu, zbog već ranije spomenutih uvjeta, zamolio sam našu domaćicu gospođu Nikolinu za pomoć, a koja nije izostala. Naime naš autobus bio je parkiran u ulici Frana Supila, kod sada zatvorenog hotela Belvedere, pa sam se zajedno s vozačima, u pratnji gospođe Nikoline, nešto iza 14 sati i uputio prema izlazu iz Grada. Uz put smo posjetili Muzej u dominikanskom samostanu, a i crkvu sv. Dominika u kojoj je u podne održan završni dio trodnevnog Festivala Aklapela. U izvješćima se navodi da je tog dana Crkva sv. Dominika bila prepuna ljubitelja sakralnih napjeva iz svih krajeva Hrvatske, nastupilo je 12 klapa, a nastupe klapa su na kraju nakon otpjevane zajedničke pjesme, Zdravo djevo, kraljice Hrvata, slušatelji ispratili sa dugim i burnim pljeskom, pisalo je u jednom izvješću. Kako su u pratnji mladih župe Križovljan bili i voditeljica ženske klape Angeluš, Irena Jamnik, a i voditelj muškog zbora Marijan Županić, šteta što za taj dio programa ranije nismo znali. Možda će se potrefiti i mogućnost posjeta od 10. – 12. travnja 2015. godine.
Oko pola tri napuštamo samostan i ulicom Sv. Dominika izlazimo iz grada na vrata od Ploča. Sjedamo u taksi te ubrzo dolazimo do parkiranog nam autobusa. U znak pažnje i skromne zahvale gospođi Nikolini predajem jednu knjigu i flašu vina s Falinić Brega, a za katedralnu župu i don Stanka Lasića pridodao sam i „Zapise iz Cestice“.
Povratak u Križovljan  i općinu Cestica
Do Pila dolazimo u tri sata, opraštamo se od gospođe Nikoline i u 15,10 s posljednjim pogledom na zidine krećemo prema izlazu iz grada, na Jadransku magistralu. Gruška luka nam je s lijeve strane, a pošto je i dosta drugih hodočasničkih skupina promet se nešto sporije odvija tako da sam jednom fotografijom uspio obuhvatiti Gruški zaljev i prekrasan most, koji nam je sada na izlazu. Do Bosne i Hercegovine i Neuma dolazimo za jedan sat, a na izlazu, GP Klek bili smo oko pola četiri. Dalje prolazimo kroz voćnjacima i poljima bogatu „Neretvansku dolinu“, a prva postaja bila nam je na ulazu u Opuzen gdje me je čekao gospodin Ratko Krstičević. Pripremio mi je uz rodni list potkraj rata u Hrvatskom zagorju ubijenog dubrovačkog biskupa dr. Josipa Carevića, rođenog u Metkoviću 13. veljače 1883., i njegove mlađe braće, pomoći kojih ćemo nastojati doći do živućih nećaka kako bi se pomoću DNK-a moglo utvrditi identitet ako će se vršiti ekshumacija. Dobio sam na poklon nekoliko knjiga o povijesti Metkovića i župa smještenih u dolini Neretve, a iz prošlosti Metkovića saznah da je nadvojvoda Ferdinand u lipnju 1914. godine na putu za Sarajevo gdje je ubijen (kao i supruga mu Sofija), 28. lipnja,  prošao dvaput, na dolasku živ, a na povratku u lijesu. Fotografije o tome sačuvane su u obitelji Krstičević, te 2009. godine, otisnute u katalogu. Vrijeme našeg odmora ističe te se opraštamo ulazimo u autobus i polazimo prema autocesti.
Slijedeća postaja nam je odmorište „Mosor“, a uz naš tu je i tridesetak drugih autobusa. Polusatna stanka nije bila dovoljna da svi obave fiziološke potrebe te se donosi odluka da se na slijedećem odmorištu, a koje je bilo za pola sata, u 19.30, ostaje dok se sve ne riješi. Prostrano parkiralište, a i još prostranija kamena šikara koja nas je okruživala to je i svima omogućila, kao i sanitarni čvor koji je u sklopu odmorišta. Iz autobusa su iznesene sve zalihe jela i pića, a glazbenici su se prihvatili svojih glazbala (Neven Furjan i Tomica Spevan harmonke, Marijan Županić gitara, Marta Cestar flauta, a na bubnjeve je svirao Josip Cestar). Stvorio se krug i pjesma je započela, a povremeno smo se moralo skloniti da bi prošli autobusi iz kojih su nam putnici razdragano mahali. Iako se pokretima ruke pozivalo ostale da nam se pridruže prvi su se zaustavili mladi iz župe Tuhelj. Za žedne bilo je dovoljno gemišta, a našem glazbenom sastavu uskoro su se pridružila još dvije gitare i harmonika. Ubrzo se i krug proširio za pedesetak novih pjevača, a tu se našla i hrvatska zastava. I dan se polako bližio kraju te smo se i jedni i drugi u osam sati ukrcali u autobuse i nastavili prema domu. Kako su grla bila „razrađena“ s pjesmom se nastavilo i u autobusu, a kratko zadržavanje imali smo i na odmorištu Jasenica u 22 sata. Polako je umor počeo djelovati te je i pjesma zamrla, a potom u ponoć uslijedila je čestitka Barbari za rođendan. Uz dva kraća zadržavanja kući smo stigli u ponedjeljak ujutro u pola četiri.
Hodočasnici iz župe Križovljan na 9. SHKM-i u Dubrovniku
   Najviše hodočasnika iz mlađe populacije bilo je iz Gornjeg Vratna, dvadeset, a potom slijedi Lovrečan s osam s time da Tajana Ivančić zbog posla nije mogla biti prisutna. Zatim slijedi Kolarovec i Brezje s po četiri putnika, a na susretu mladih bili su još stanovnici iz naselja Babinec, Cestica, Radovec, Virje Križovljansko i Otok Virje. Iz župe Natkrižovljan bili su Marina Hutinski, Barbara Kokot i Hanijel Hutinski, a iz Gornjeg Ladanja Branimir Roginek i Domagoj Županić, a s novomarofskog područja priključili su se Tina Petrić i Antonija Piškor. Vođa puta bio je vlč Zorislav Šafran, a kao pratnja mladim hodočasnicima tu su bili Irena Jamnik, Davor Hohnjec, orguljaš Marijan Županić i Franjo Talan. 
Jedinu zajedničku fotografiju snimili smo u nedjelju, 27. travnja, ispred katedrale, a na slici su, (fotografija broj 1.), slijeva na desno.
1. red sjede na stepenicama: Katarina Milec, Kristijan Kolar, Viktorija Milec, Krunoslav Mikec, Irena Jamnik, Marijan Županić, Davor Hohnjec, Danijel Veršić, Monika Kanjir, Ana Veršić, Marina Hutinski i Barbara Hohnjec
2. red (na stepenicama):  Danijel Hutinski, Mihaela Juričinec, Vlatka i Neven Furjan, Denis Veršić, Lucija Borak, Marta Cestar, Tina Petrić, Paula Mesek, Branimir Roginek, Lucija Kanjir, Lucija Domjan, Barbara Kokot i Valentina Skupnjak
3. red, stoje: Emanuel Obadić, Josip Cestar, Iva Galevski, Marina Babić, Dorotea Horvat, Eva Hrženjak, Helena Šinjur, Barbara Horvat, Valentina Pongračić, Danijela Lazar, Antonija Piškor,   Dorotea Ivančić, Helena Juričinec, Lucija Hohnjec, Valentina Martinčević, Viktorija Pšag i Lucija Borak iz Lovrečana
4. red – na vrhu: vlč Zorislav Šafran, križovljanski župnik, Luka Hrženjak, Antonio Leskovar, Elena Ivančić, Ines Leskovar, Jasmina Županić, Goran Težak, Tanja Veršić, Ivona Jurajec, Anemari Liber, vozači Dragutin Rogina i Ivan Vincek, Domagoj Županić, Tomislav Spevan,  Denis Vinter i Nikolina Veselnik iz Brezja (između Viktorije i Lucije iz trećeg reda)
     Susret svih hodočasnika župe Križovljan bio je planiran za subotu u 20 sati u župnoj crkvi u Radovcu. U prvom dijelu pregledano je više stotina fotografija, a uz put mladi su bili upoznati i s predstojećim susretima koji će se 2016. održati u Krakovu u Poljskoj i potom u Vukovaru.
Deveti susret hrvatske katoličke mladeži održan je pod geslom „Na slobodu pozvani“, a o slobodi je pjevao i dubrovački pjesnik Ivan Gundulić: Sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi / ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti.
 
U nastavku nekoliko fotografija sa SHKM-e u Dubrovniku, 26. i 27. travnja 2014.
1. Zajednička fotografija snimljena na stepenicama katedrale (popis osoba u prethodnom tekstu)
2. Po dolasku u Dubrovnik prvo smo se uputili prema Gružu
3. Smještaj je bio u uskoj „Šipanskoj ulici“
4. Kiša je padala i u subotu popodne
5. Misu je predvodio biskup Mate Uzinić
6. Do pričesti kiša je prestala padati, a jedan dio mladih pričestio je i križovljanski župnik vlč. Zorislav
7. pogled od oltara prema Dubrovačkom most
8. grupa križovljanskih hodočasnika pred zidinama Grada, tvrđava Minčeta
9.  Mladi iz Križovljana pred katedralom prije večere
10. Za sve goste dubrovačke katedralne župe misa je bila u nedjelju pred katedralom
11. mladi iz Križovljana na trgu pred katedralom
12. U posjetu Spomen sobi poginulih hrvatskih branitelja stradalih u obrani Grada
13. Ručak je organiziran na terasi restorana Dubrovnik
14. Na istočnim prilazima Gradu (Ivan, Franjo, Nikolina i Dragutin)
15. pogled na luku Gruž na povratku kući
16. Zajednička pjesma hodočasnika iz župe Križvoljan i Tuhelj
 
 

05_150915_88_1-zajednicka_P1000627.jpg 05_150932_93_2-u_dubrovniku.jpg 05_150951_17_3-P1000271.JPG 05_151117_28_4-P1000316.JPG 05_151133_78_5-P1000359.JPG 05_151147_03_6-P1000340-pricest.JPG 05_151202_30_7-P1000381.JPG 05_151218_50_8-P1000427-ispred_tvrdjave_Minceta.JPG 05_151234_30_9-P1000445.JPG 05_151250_95_10-P1000538.JPG 05_151307_17_11-P1000581.JPG 05_151620_91_12-P1000604.JPG 05_151644_10_13-P1000665.JPG 05_151706_51_14-P1000715_nikolina.JPG 05_151838_31_15.JPG 05_151928_44_16-P1000816-pjesma.JPG