Korisnički login

Od 24. do 29. ožujka 2014. župa Križovljan hodočastila u Rim

Na Trgu sv. Petra pozdravili smo Papu Franju, a na povratku bili smo i u Assizu
      Prvo hodočašće župe Križovljan u Rim bilo je povodom proglašenje svetim Nikole Tavelića, a koje je održano u nedjelju 21. lipnja 1970. godine. Proglašenju svetim prisustvovalo je preko dvadeset tisuća Hrvata među kojima je bilo i dvadesetak hodočasnika iz župe Križovljan. Bilo je to za župnikovanja vlč. Ivana Dugi (1917. – 1979.), za Pape Pavla VI, a hodočašće je realizirano u razdoblju od 18. lipnja do 23. lipnja. Dakle prvo hodočašće župe Križovljan u Rim bilo je pred 44 godine, a isto je realizirano u organizaciji Generalturista iz Varaždina.
     U proteklom razdoblju kao župa nismo bili na hodočašću u Vječnom gradu, a mnogi su Rim i Vatikan posjetili priključujući se hodočasnicima drugih župa.
     Drugo hodočašće planirano je za drugu polovicu ožujka 2014., točnije od 24. do 29. ožujka, a prve informacije o hodočašću župnik vlč. Zorislav Šafran rekao je u crkvi pred Božić. Do ožujka mjeseca prijavilo se tridesetak župljana, a priključili su nam se i zainteresirani iz drugih župa. Cijena hodočašća iznosila je 1950 kuna u što su bili uključena tri polupansiona s isto toliko noćenja, stručni vodič i ulaznice za Kalistove katakombe i Vatikanski muzej. Kako  bi se svi hodočasnici upoznali s detaljima putovanja u subotu na večer, 22. ožujka održan je zajednički sastanak na kojem nas je Goran Hranjec, vodič i predstavnik agencije Obsido upoznao s ostalim detaljima putovanja. Program hodočašća obuhvaćao je razgledavanje i upoznavanje kulturno povijesnih znamenitosti Rima i Vatikana, a za srijedu bila je planirana audijencije kod Pape Franje te u povratku posjet Assizu i Bologni.  
U utorak bili smo u katakombama, a u srijedu 26. na audijenciji kod Pape Franje 
       Okupili smo se u ponedjeljak na večer ukrcali u autobuse i u 20 sati krenuli preko graničnog prijelaza Dubrava Križovljanska, te preko Slovenije i Italije došli do Rima i Vatikana u jutarnjim satima. Kako je do Rima oko 1000 kilometara snabdjeli smo se s dovoljnim količinama hrane i pića za put, a ponijeli smo i nešto euro valute. Uz tri stajanja na odmorištima uz auto cestu u Rim smo stigli oko osam sati te smo, vozeći se kraj zidina, krenuli prema Kalistovim  katakombama. Tu je već bilo parkirano desetak autobusa, a prostrane zelene livade koje su bile pune bijelih cvjetova okruživale su čitav predio kroz koji je prolazio put kojem je uz svaku stranu bio drvored. Na zelenim površinama tu i tamo bili su natkrivene zgrade od kamena kojima je u katakombe ulazilo svjetlo i zrak. Kad su se sredile formalnosti oko ulaznica u pratnji vodiča krenuli smo u utrobu zemlje. U početnom dijelu zidovi uz stepenište kojima smo se spuštali bila su djelomično obloženi kamenim pločama s kojih su se dala pročitati i imena, a poslije su zidovi bili  bez tih ploča. Po hodnicima kojima su prolazili s lijeve i s desne strane bile su udubine u kojima su u davno doba pokapani pokojnici. Povremeno bi nailazili na veće prostorije koje su na ponekim mjestima bile ukrašene i crtežima  i zidnim slikama - freskama, a svijetlo u taj podzemni svije dolazilo je kroz otvore koje smo prije primjećivali na rascvjetanim livadama. U jednoj takvoj ovećoj prostoriji vlč.  Zorislav Šafran predvodio je misu, na oko deset metara ispod zemlje.
     Utorak popodne iskoristili smo za posjet bazilici sv. Pavla izvan zidina i crkvi sv. Ivana Lateranskog, a posjetili smo i kapelicu Quo Vadis, Koloseum, crkvu Santa Maria Maggiore i svetog Petra u okovima. Preko dana povremeno nas je osvježavala kiša, a u hotel Belvedere u Mentani stigli smo na večer. Poslije smještaja po sobama i osvježenja uslijedila je večera, a nakon toga popričalo se o prvom danu hodočašća.
    Do Rima autobusom nam je ujutro trebalo nešto više od sata. Na Trgu svetog Petra bili smo na audijenciji kod svetog Oca, pape Franje, koji je u svom „papamobilu“ prošao nekoliko metara od nas. Oblačno je bilo cijelog jutra, a po prolasku Pape kroz hodočasničko mnoštvo spustio se pljusak. Trg sv. Petra na kojem je bilo više desetaka tisuća hodočasnika začas je, od raznobojnih kišobrana kojima su se hodočasnici zaštitili od vode, poprimio živopisnu boju. Poslije audijencije imali smo oko pola sata slobodnog vremena za kupiti poneki suvenir, a pred ulazom na Trg, s audijencije nešto prije podneva vračali su se i naši biskupi, dubrovački biskup, mons. Mato Uzinić i kolega mu iz Šibenika, mons. Ante Ivas.   Nešto iza podneva krenuli smo prema Vatikanskim muzejima gdje smo se upoznali s dijelom kulturno povijesnog blaga koje se čuva u više desetaka dvorana, a razgledali smo i Sikstinsku kapelu u kojoj se između ostalih nalaze poznate Michaelangelove freske. Iako je u svim prostorijama, osim Sikstinske kapele dozvoljeno fotografiranje, za trosatnog posjeta nemoguće je pobrojati sve što se vidi. Pa ako se tko odluči posjetiti Vatikanske muzeje neka si rezervira barem jedan dan.  Iako je ponovni sastanak za razgledavanje crkve sv. Petra bio zakazan za 17 sati, zbog dogovorenog termina na Radio Vatikanu u 15,15 sati, bilo je potrebno malo i požuriti. U redakciji nas je primio voditelj hrvatskog programa p. Siniša Štambuk, a novinar Marko Latinčić proveo nas je kroz studije i pokazao Rim s balkona zgrade s kojeg se pogled pruža i na nadsvođeni hodnik kojim su se pape u slučaju opasnosti mogli skloniti u tvrđavu Sv Anđela. Kako je ranije i dogovoreno  nešto prije pet sati stali smo u red kojim smo ušli u crkvu sv. Petra. Naravno prije ulaska u crkvu morali smo proći kroz stroge kontrole, a kroz „detektor metala“ prošle su i naše torbe i ruksaci. Impozantna bazilika  koja uz brojna umjetnička djela čuva i poznatu Michelangelovu Pietu oduševila nas je veličinom. Naime unutrašnja površina crkve iznosi 15160 m², kao dva nogometna igrališta, i može primiti oko 60 tisuća vjernika. Na žalost nismo mogli posjetiti grob nama svima dragog pape, blaženog Ivana Pavla Drugog koji je za svog pontifikata tri puta posjetio Hrvatsku[1]. S ponosom smo slušali vodiča koji nas je izvijestio da je početak izgradnje crkve započeo 18. travnja 1506. godine, a dvjesto i nešto godina kasnije doprinos sanaciji pukotina na kupoli dao je i naš poznati znanstvenik Ruđer Bošković (Dubrovnk 1711. – Milano 1787). Kupola je visoka preko 153 metra, a na 136 metara može se doći dijelom liftom i potom stepenicama. S tog položaja prekrasno se vidi Rim, i naravno Vatikan, a kroz kupolu može se vidjeti i unutrašnjost crkve izvijestili su nas naši hodočasnici koji su se tog popodneva popeli na vrh s kojeg je Antonio Kišić snimio prekrasne fotografije.
Posljednji dan boravka u Rimu bili smo i u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima
       U četvrtak je bilo nešto ranije ustajanje, a potom nas je put vodio ponovo u Rim. Nekako mi se najviše urezala u sjećanje Fontana di Trevi, a potom smo prošli kroz ulicu u kojoj su smješteni  ekskluzivni dućani raznih firmi. Tu torbu možete kupiti i za 5500 Eura, a ako baš niste jako izbirljivi možete proći i znatno jeftinije. Popodne smo pogledali i Pantheon i crkvu Santa Maria in Araceoli u kojoj je pokopana posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić.
     Pred večer, nešto iza 18 sati stigli smo i do crkve sv. Jeronima. Dobrodošlicu u crkvi poželio nam je vlč. Marko Đurin, vicerektor Zavoda koji je do odlaska na studij u Rim bio tajnik biskupa, mons. Josipa Mrzljaka. Ukratko nam je predstavio Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u kojem trenutno boravi dvadesetak svećenika koji su na studiju u Rimu.
Svodovi i zidovi crkve sv. Jeronima također su oslikani freskama, a na stropu iznad oltara upisano je: Siksto V. U blizini je upisana i godina 1589. vrijeme gradnje crkve koju je podigao spomenuti papa koji je po ocu Hrvat iz Boke Kotorske i po tome bio je jedini papa hrvatskog porijekla[2]. Siksto V bio je papom od 1585. do 1590. Za vrijeme vođenja Crkve uveo je mnoge reforme. Reorganizirao je rimsku kuriju i kardinalski zbor, a kardinalom je imenovao i zagrebačkog biskupa Draškovića, kao jedinog netalijana. Crkvene poslove i upravu povjerio je posebnim kongregacijama. Utemeljio je Vatikansku tiskaru i dovršio kupolu sv. Petra Postavio obelisk na trgu sv. Petra i obnovio mnoge rimske palače, crkve i ulice. Uz 120 crkava koje su obnovljene u njegovo vrijeme dao je izgraditi, od temelja do krova, i hrvatsku crkvu svetog Jeronima u Rimu  i uz nju ustanovio ilirski (hrvatski) kaptol, kao jedini nacionalni kaptol u Rimu. Crkva je završena godinu dana prije smrti pape Siksta V, a još za njegova života započelo je oslikavanje crkve freskama.
      U razdoblju od 1901. do 2012. godine u Zavod sv. Jeronima primljeno je 380 svećenika studenata iz svih domovinskih biskupija te iz hrvatske dijaspore. Mnogi od njih imali su, i danas imaju, odgovorne dužnosti i službe u Katoličkoj Crkvi, poglavito u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Dvojica od njih postali su kardinalima, Franjo Šeper (†1981.), i Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, a treći, Josip Uhač (†1998.), apostolski nuncij i tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, preminuo je istoga dana kad ga je papa htio proglasiti budućim kardinalom Rimske Crkve. S tom trojicom ukupno su 33 svećenika iz današnjeg zavoda sv. Jeronima postali (nad)biskupima, a mnogi su se istaknuli kao profesori, odgojitelji, prevoditelji, istraživači na raznim područjima.
Među značajnim Hrvatima u Rimu bio je i fra Hadrijan Borak iz Radovca
      Za župu Križovljan značajno je napomenuti da je u Rimu od 1941. do 1969. godine boravio i Hadrijan Franjo Borak, rođen u Radovcu 14. studenoga 1915. godine. Isti je 7. srpnja 1940. godine za svećenika zaređen u Ljubljani, a po ubojstvu župnika Ivana Mađarića, ubijenog od njemačke vojske (10. travnja 1941.) bio je upraviteljem župe Križovljan do dolaska župnika Josipa Bakana, u rujnu 1941. godine[3], kojem se uskoro po dolasku u Hrvatsku, kao duhovni pomoćnik, priključuje prognani slovenski svećenik dr. Alojzije Osterc, rodom iz Križevci kod Ljutomera koji na župi ostaje do kraja rata 1945.
           Nakon upoznavanja s poviješću Zavoda i kulturno povijesnim znamenitostima crkve sv. Jeronima, vlč Marko Đurin, predvodio je misu u kojoj su, uz vlč Zorislava Šafrana,  koncelebrirali i svećenici vlč. Željko Faltak i Tadija Crnjak, a kasnije nam se pridružio i vlč. Karlo Šimek iz župe Nedelišće koji također studira u Rimu.
       U knjigu hodočasnika, na strani 172. upisali smo: 27. ožujka četrdesetak hodočasnika župe Križovljan pod vodstvom župnika vlč. Zorislava Šafrana posjetilo je Rim i molilo na grobovima apostolskih prvaka. Zadnje misno slavlje u Rimu slavili smo u crkvi sv. Jeronima…, a potom slijede potpisi svih hodočasnika. Spomenuta knjiga počela se pisati 31. rujna 2011. godine, a na početnoj strani zapisano je, na hrvatskom i talijanskome jeziku: Hodočasnička knjiga hrvatske crkve svetog Jeronima u Rimu. Zamolih vlč. Marka da izvidi postoji li kakav zapis u knjizi o hodočašću župe 1970. godine.
    Nakon zajedničkog fotografiranja zahvalili smo našim domaćinima na srdačnom i toplom prijemu te se ukrcali u autobus s kojim smo se nešto prije osam sati uputilo do Mentane.
Slijedi brzinsko tuširanje i večera, a potom razmjena iskustava i pakiranje za jutarnji odlazak prema domovini.
Na povratku posjetili smo Assiz i Bolognu
        Hotele Belvedere u kojem smo odsjeli nalazi se na jednom brdašcu. Od glavne ceste u Mentani put do njega vodi uskom asfaltiranom prometnicom na kojoj se teško mogu mimoići i dva osobna vozila. To jutro, u petak osvanuo je lijep sunčan dan. Prekrasan pogled pružao se na okolna brda i samo mjesto. Nakon doručka unijeli smo stvari u autobus te u pola osam krenuli s parkirališta. Uske uličice ispunjene s brojnim  parkiranim automobilima malo su nas zadržale u gradiću kojeg smo napustili tek u osam sati. Put prema Assizu potrajao je do 11 sati, a u međuvremenu i nebo se naoblačilo, a i temperatura se spustila tek na 10 º C. Na parkiralištu podno „starog grada“ napustili smo autobus te se pješke uputili prema crkvi sv. Franje u kojoj je u podne misu predvodio vlč Zorislav Šafran, u kapeli sv. Katarine.  Nakon mise uputili smo se pješke dalje uz brdo do crkve sv. Klare. Uska uličica kojom smo se kretali prepuna je trgovina sa suvenirima, a i dosta je i restorana koji su vapili za našom posjetom. Za razliku od Rima tu je božji mir, ni automobili koji su povremeno prolazili nisu trubili, već su vozači strpljivo čekali da se hodočasnici sklone, a onda polako nastavili vožnju do druge hodočasničko-izletničke skupine. Za dvadesetak minuta lagane šetnje stigli smo pred crkvu sv. Klare koja je svoja vrata otvarala tek u 14 sati. Kad smo već tu bili svi na okupu pred crkvom smo snimili zajedničku fotografiju te se razišli po mjestu. Uz glavnu ulicu, koja povezuje crkve sv. Franje s crkvom sv. Klare, u restoranima baš i nije bilo slobodnog mjesta pa su neki skrenuli u sporedne ulica, a drugi su kupili još po koji suvenir, dok se ne oslobodi koje mjesto. Sve je išlo bez žurbe te  smo nakon okrjepe u razgledavanje crkve sv. Klare krenuli tek u pola tri (14,30). Nakon posjeta grobu sv. Klare i razgledavanja crkve uputili smo se prema autobusu te smo u 15,30 krenuli prema donjem dijelu Assiza u posjet crkvi Gospe od Anđela (Porcijunkula), a nakon toga razgledali smo i muzej koji govori o životu ovog popularnog sveca siromaha čije ime si je uzeo i sadašnji Papa.
      Iz Assiza prema Bologni krenuli smo nešto prije pet sati popodne, a o kulturno-povijesnim znamenitostima i događajima iz povijesti mjesta pokraj kojih smo prtolazili iscrpno nas je izvjestio naš vodič Goran Hranjec. Uz jedno zadržavanje na odmorištu u Bolognu smo stigli na večer u osam sati tako da smo najstariji sveučilišni grad razgledali pod rasvjetom, a uz brojne tornjeve različitih visina, koje su uglavnom zbog prestiža gradili stanovnici u prošlosti, zapamtili smo i da je u gradu više desetaka kilometarta arkada tako da i za kišnog vremena možete u šetnju bez kišobrana. Iz Bologne krenuli smo tog petka u deset sati na večer, a putem prema Hrvatskoj jednom smo stali na odmorištu pred Ljubljanom. Kad smo stigli u Hrvatsku već se polako nazirao dan, a do trga Ivana Pavla Drugog u Radovcu autobus nas je doveo ujutro u 5,10 sati. Oprostili smo se od našeg vodiča i vozača autobusa te puni dojmova krenuli svojim kućama.
Križovljanski hodočasnici u Rim, u ožujku 2014. godine
     Iz župe Križovljan u hodočasničkom autobusu, uz vlč. Zorislava Šafrana, našli su se slijedeći hodočasnici: Danica Bratovčak, Štefanija Humek, Josipa Lindaker, Ana Šinjur, Anica Mumlek iz Babinca, Anica Mumlek iz Gornjeg Vratna, Ana Kranjc, Ružica Stolnik, Marija Ivančov, Štefanija i Nevenka Turščak, Terezija Šestanj, Irena i Monika Zebec, Slađana Kreć, Ivka Kokot, Marija i Mirjana Čolić, a tu su bili i Stjepan Mumlek, Danijel Šestanj, Robert Turščak, Dražen Lazar, Antonio Kišić, Zvonimir Štromar i Franjo Talan, te Goran Slivar iz Dubrave Križovljanske. Iz međimurske župe Mačkovec pridružili su nam se Jasminka i Zlatko (Radovan) Novak, a iz župe Sračinec Sanja i Darko Kokot te Blanka i Vlado (Tihomir) Križanec. Put Rima s nama je krenula i učiteljica Slavica Požgajec iz Petrijanca i prijateljica joj Vesna Kovačević, te Viktorija Kumrić, a  s nama je bio i Zlatko Mušić iz Strmca Podravskog i Denis Hranjec iz župe Goričan. Kulturno povijesne znamenitosti Rima, Vatikana, Asiza i Bologne objasnio nam je Goran Hranjec iz agencije Obsido, a za vožnju autobusa kroz sve dane hodočašća bili su zaduženi Mladen Sečan i Davor Kovač.
     Slijedeće hodočašće župe Križovljan biti će na Mariju Bistricu, 13. 14. i 15. lipnja je posjet Međugorju i Dubrovniku kamo će 26. i 27. travnja putovati i pedesetak mladih na Susret hrvatske katoličke mladeži. Da u planu župe je i hodočašće u Poljsku, Krakov…..  
 
U nastavku nekoliko fotografija s hodočašća koje su snimili Antonio Kišić, Franjo Talan i Robert Turščak
 
1. Na Trgu sv. Petra pozdravili smo Papu – u pozadina kupola
2. Zajednička fotografija u katakombama – nakon mise
3.  Ispred crkve sv. Pavla – utorak 25. ožujka
4. Pred ulaskom u Vatikanske muzeje
5. Jedna od dvorana u Muzeju
6. U redu pred ulazak u crkvu sv. Patra – srijeda popodne
7. Fontana di Trevi  - četvrtak ujutro
8. Na grobu Katarine Kosače Kotromanić
9. Zajednička fotografija u crkvi sv. Jeronima – četvrtak pred večer
10. Svod crkve na kojem je upisano ime Pape Siskta V i godina 1589.
11. Pred odlazak iz crkve sv. Jeronima upisali smo se u hodočasničku knjigu
12. Za uspomenu na Assiz snimljen a je i ova fotografija
 
 

 


[1] - prvi puta Papa Ivan Pavao Drugi Hrvatsku je posjetio 10. rujna 1994., a potom i 10. listopada 1998. godine i treći puta u lipnju 2003. godine

[2] Papa Siksto V. pravog imena Felice Peretti di Montalto bio je jedini papa hrvatskog porijekla. Njegov otac, Hrvat iz Boke Kotorske preselio se u Italiju gdje se oženio njegovom majkom Talijankom. Rodom je iz mjesta Grottamare u provinciji Ascoli Piceno, rođen 13. prosinca 1521. a umro je 27. kolovoza 1590.

[3] Kapucin, dr. Hadrijan Franjo Borak 16. rujna 1941. krstio je Baricu Hrnčić iz Babinca. Slijedeća dva krštenja obavio je novi župnik Josip Bakan, a kapucin, svećenik Hadrijan 23. listopada 1941. godine potom je krstio nećaka Mirka Boraka, sina Antuna i Ane r. Težak. – nakon  čega odlazi u Rim. Po dolasku u Rim fra Hadrijan Borak nastavio je studij na sveučilištu Gregriana gdje je 1944. doktorirao iz filozofije, a 1946. godine magistrira i iz crkvene povijesti. Tijekom boravka u Rimu, nakon školovanja radio je kao profesor na više sveučilišta, a jedno vrijeme bio je i duhovnik u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Po povratku u Hrvatsku živio je u Zagrebu, u kapucinskome samostanu, a u Zagrebu je i umro 4. ožujka 1993. godine, pokopan je u kapucinsku grobnicu na groblju u Mirogoju
 

10_152233_70_1-IMG_9929-_audijencija_(800x533).jpg 10_152255_65_2-IMG_5402-katakombe_(800x600).jpg 10_152406_54_3-IMG_5421-ispred_crkve_sv._Pavla_(800x600).jpg 10_152422_23_4-IMG_5854-Vatikanski_muzeji_(800x600).jpg 10_152438_88_5-IMG_6185-pogled_na_jednu_od_dvorana_muzeja.jpg 10_152453_52_6-IMG_6300-_pred_ulazom_u_baziliku_sv._Petra_(800x600).jpg 10_152510_35_7-IMG_6527-Fontana_dri_Trevi.JPG 10_152703_68_8-IMG_6622.JPG 10_152812_20_9-IMG_6798-zajednicka_u_crkvi_sv._Jeronima_(800x600).jpg 10_152901_35_10-IMG_6816.JPG 10_152928_36_11-IMG_6796.JPG 10_152959_23_12-IMG_6936.jpg